Koji je danas dan?

Nataša P.... i Vedran J.....
vjenèat æe se
dana 2.srpnja 1988. u 17 sati
u Staroj vjeænici na Gornjeg gradu - Zagreb.

Te rijeèi pišu unutar ove pozivnice za vjenèanje koja izgleda kao da je kupljena prije
2 dana, a ne da je stara punih 20 godina. Mi smo se ipak, za razliku od pozivnice,
malo promijenili, posijedili (ne previše)... ne znam da li smo sretniji, možda pametniji...

Zapoèeli smo zajednièki život u 38 kvadrata, prvu noæ prespavali smo na podu na nekoliko kartona uz neprekidno kapanje vode iz loše pipe.
Prvu zimu nismo imali grijanja, jer nije nam padalo na pamet grijati se na struju (tko bi to platio?). Sjeæam se pranja u kupaoni na 8 stupnjeva.
Danas kukamo ako raèunalo ne radi pola sata, a tada smo godinama bili telefonski dvojnici i to nakon što smo telefonski prikljuèak platili 2.500,oo DM.
Susjedi su koristili telefon više od nas i ako je nama hitno trebao, spustili bi se u prizemlje i zamolili bi ih da u nekom razumnom roku završe razgovor.

Ipak ... "sve ja lako kad si mlad, svako odijelo dobro ti stoji, svaka rana manje boli" ...



Koji je danas dan
Danas su svi dani ljubavi za nas
Èitav je život danas ljubavi moja
Volimo se i živimo
Živimo i volimo se
I ne znamo što je život
I ne znamo dane svoje
I ne znamo ljubav što je.

Jacques Prevert



Ove lijepe ružice u boji mog bloga, poklonila mi je moja sestra koja se jedina sjetila
(od 18 uzvanika na svadbi), i èestitala suprugu i meni dvadeset godina braka.
Hvala!