Do danas u podne, odvozila sam 507 km, otkad sam si kupila sobni bicikl.
Za jutrošnja 2 km osim dobre volje, pomogao mi je ventilator u blizini, zamračena soba i klima uređaj koju je uspio rashladiti sobu na 26,5 stupnjeva. Nemam sobni bic koji mjeri ukupno prijeđene kilometre, pa si zapisujem u bilježnicu svakih prijeđenih 100 km.
To mi se činilo jeftinije nego platiti 300 ili 400 kn više samo radi te mogućnosti zbrajanja svega pijeđenog.
Ako se potrudim mogla bih do kraja ljeta prijeći još 65 km, koliko mi fali do Dubrovnika.
Našla sam da je udaljenost od Zagreba do Dubrovnika 572 km, no ne znam da li se misli na zračnu ili cestovnu udaljenost.
Moram vam priznati da sam 500 km planirala prijeći za godinu dana, ali na žalost ništa od toga. Moj put do željenog cilja trajao je jednu godinu i devet mjeseci.
Ipak sam ponosna na sebe jer nisam odustala, i nisam pretvorila bicikl u trajnu vješalicu za robu, torbe itd. Zna i to biti, ali srećom, ne za dugo. Nakon točno 500 km pukla mi je desna pedala, koja mi je isti dan reparirana (hvala majstoru), tako da sam već slijedeće jutro mogla dalje.
Nadam se da ću slijedećih 500 km prijeći za isto ili kraće vrijeme, uglavnom idem dalje.
Saznala sam da do Bukurešta imam 1006 km, a do Berlina 1091 km.
Do slijedeće, sutrašnje vožnje odlučujem, krećem li put istoka ili put zapada.
