Prošla noć je bila za pamćenje, ili možda bolje za što prije ju zaboraviti.
Red grmlljavine, red hrkanja, red vrućine, pa red zime, preokretanje, odnosno bezuspješno naštimavanje, jednom rječju nesanica. Šećer na kraju bio je Vajta. Kako nisam mogla zaspati, svašta mi se motalo po glavi, razmišljala sam o vikendu provedenom na Bundeku i o Vajti koji je uživo pjevao na bini, pri samom kraju cijele manifestacije.
Sjedili smo na klupi, a on se derao na sav glas, neka mi oproste svi njegovi Fanovi - ako takvi postoje. Suprugov kratki komentar uslijed cijele te derače i nedjeljne neopisive gužve je bio; nećeš me tako skoro dobiti za odlazak na Bundek.
Tek kada smo došli doma otkrila sam na svom mobitelu sestrinu sms - poruku kako upravo sluša - nikad te nitko neće voljet ko ja, nikada... (mislim da je to bila "Leila" - Eurosong 1981). Znači i sestra i šogor bili su u blizini.
Pjesma koja nas je otpratila s ovogodišnjeg Sajma cvijeća bila je upravo ova koja mi se noćas motala po glavi, i s kojom sam se ujutro probudila:
ZLATNA RIBICA
Lovio jedan čovjek ribu
lovio, lovio cijeli dan
pa ulovio ribicu zlatnu
pa ulovio ribarski san.
Pusti me kaže riba mala
Ispuniću ti jednu želju
provedi život ko niko tvoj
u pravoj sreći i veselju.
Zar samo jednu, ribar pita
dosad je uvijek bilo tri
kakva su ovo došla vremena
možda i nisi zlatna ti?
Vremena ova kakva su da su
Šta tebe briga, reci želju
provedi život ko niko tvoj
u pravoj sreći i veselju.
E, kad je tako, kad si takva
idi nek te drugi hvata
ja nisam čovjek od jedne želje
i pustiću te iz inata.
Dojdi mi dojdi, dojdi mi, diri, diri dojdi mi...
Seid Memić Vajta
PS. U biti, pjesma je simpa, takvu pjesmu mogu napisati samo bosanci, a drugi je par rukava da li takve pjesme pašu uz Sajam cvijeća. De gustibus non est disputandum - o ukusima ne treba raspravljati. Pusa svima!:-)
Mali dodatak - 04.06. - Čitam na Iskonu kako je bio slabi razglas na sinoćnjem jarunskom koncertu. Možda je na samom licu mjesta bilo loše, ali po okolnim naseljima se prilično dobro čulo. Oko 23 h prepoznala sam glas Nicka Cavea. Bila sam ponosna na sebe jer nisam ga u životu baš puno slušala. Svaka čast Nick Caveu, ima dobar glas i dosta dobre pjesme ali moram priznati, slušam ga samo ako moram.
Zahvaljujući blogerici rU, zalijepila sam se na Ju-bi-to, i naslušala sam se starih pjesama dobra 2h. Youtube je rezerviran u našoj kući za mlađu generaciju, dok mi starci štedimo.
Zato, nemojte me odati. Nakon Vajte, poslušala sam desetak pjesama Zdravka Čolića (Stanica Podlugovi, Ti si mi u krvi, Sve smo mogli mi...), dvije pjesme od Ambasadora (Zemljo moja, Dođi u pet do pet), Jadranku Stojaković (Sve smo mogli mi, Što te nema),
a završila sam sa Balaševićem (Svirajte mi jesen stiže dunjo moja, Neki novi klinci, Priča o Vasi Ladačkom...).
Zaista sam uživala, ali od sada na dalje prepuštam Youtube nekim novim klincima.
