U četvrtak sam dobila poziv. Dobro da nisam morala razmišljati dulje od tri dana; ići ili ne ići. Lani me uhvatila neka viroza s temperaturom pa mi je bolest olakšala odluku. Čim sam među prvima sinoć došla odmah sam znala da nisam pogriješila. Vidjela sam puno dragih ljudi, bivših kolega, saznala novosti, tko se oženio, rastao, rodio i obnovila stare vijesti ...
Pomoglo je i odlično pivce za živce uz malo dobroga pršuta. Ako vas put nanese u Dublin pub svakako naručite crno Guinness pivo. Zaista paše. Svi mi izgledaju dobro, malo su i mene nahvalili, nešto više sjedih imaju oni koji se ne farbaju. Bivši šef mi veli da mu svaki Božić donese nove sijede. Dobro mu stoje, muški se oko toga ne trebaju zabrinjavati.
Dobila sam i ovaj mali zlatni kipić za 10 godina službe, već stoji u sobi na vidljivom mjestu. Ako kupujete božićno-novogodišnje poklone nikada nećete pogriješiti izaberete li dobru knjigu. Toplo preporučam knjige iz Algoritmove naklade; Zlatko Crnković vam predstavlja.
Nemojte propuštati ovakve domjenke, ja lani nisam išla niti na jedan pa sam ove godine odlučila ići na sve. Ovaj tjedan još imam tri. Inače, pšenica je krasno proklijala (prije je pšenica proklijala nego što je blog.hr profunkcionirao), Djed Mraz na balkonu je nestao na par dana i jutros se opet pojavio, ostalo je sve po starom. Uživajmo!
