Zadnjih tjedan dana čitam "Isušenu kaljužu" Janka Polić Kamova. Tek sam nakon tridesetak stranica "ušla" u knjigu i ugodno me iznenadilo kako je dobra. Sada sam se već privikla na hrpu aorista i mnogo starih hrvatskih riječi. Za neke riječi neznam da li su stare ili jednostavno njegove. Npr. "drljanija"- izdrljana pjesma. Ona spomen ploča u Jurišićevoj ulici u Zagrebu (moj 2.post), postavljena je jer je u toj kući prije točno 100 godina napisao tu knjigu. Ako pročitate ovaj mali odlomak s početka knjige znati ćete zašto sam ga prepisala:
"A ko može mene razumjeti? Ja sama sebe ne razumijem. Jer slušajte, što je ovo? Ja sam zaljubljen u vas! Bogami . . . Gledam u knjigu. . . a znate li vi, što je u toj knjizi? Vaša slika. Ja sam je našao u ladici, koju dobro ne isprazniste. I poljubio sam tu sliku i ljubim očima svaku crtu vašega lica. A vi se smijete na slici kao sada, na javi. I vaš je smijeh, smijeh sreće, zadovoljstva i bezbrige. On je biserast i svijetao . . . On je kao lišće lipino i cvijet mendula. On je kao površina mora, po kome se igraju sunčani traci . . . "


