Beskrajno strpljenje i strah od smrti,
ranog ljetnog jutra devedesetih,
spokoj i mir…
u čekanju neizbježnog,
konačnog kraja nekog ludog stanja,
umrijeti ili živjeti,
tražeći izlaz u licima drugih,
u pogledima tupim i uplašenim,
dok se usta smiju,
a oči plaču u strahu bez suza,
priželjkujemo svega kraj,
i bijeg iz ovog pakla,
nadamo se da postoji raj…
i oni koji se kunu protiv Njega,
u strahu pokolja,
žele da ih pogleda.
Tanka crvena linija,
budi zatomljene aveti…
Kao aveti prošlosti
i ugašene baklje,
kao Antigona nad Polinikom,
zaboravljeni svijet,
ljubav ili limes zaborava u beskonačnosti,
hladan krevet i toplo maštanje,
olovno more i crne ribe,
daljina između nas,
nepremostivi ponori povratka.
Kao nekada, jednom
izgleda mi kao jučer
u danima dok se vjerovalo u ljubav,
neko prastaro uvjerenje, neshvatljivo
osjećaji jednog, istog.
Mali noćni razgovori, bliskost
Strasti, maskara i suze zajedno
Smijeh, maskara i suze zajedno,
Plač, maskara i suze zajedno
U nekom tamnom ležaju,
da li crnom?
Mladošću inspirirana obećanja,
ispod plahti,
da li bijelih?
Mirisi nadolazeće zime,
šuštanje zadnjih dana jeseni,
bljeskovi farova kasnih autobusa,
sjene po zidovima,
lijepa si, najljepša.
Surovo doba,
u zraku miris krvi,
mokre zemlje i trulog lišća.
Ništa nas ne dira,
samo mi i zvukovi spokoja,
Kratka vječnost mogla je početi…
Na samom kraju neke ulice,
u tišini seoske idile,
s prostim ljudima,
patnicima rada i truda,
upoznaj novi život,
ponovno zasluži milost.
Zaboravi na plesne dvorane,
na dvorjane i plemiće,
guvernante i svitu,
nemoral palače,
izbriši duge noći bluda
i umjetnost tako potrebnu tvome biću.
Ne misli na bankete,
mudre rasprave o ničemu,
ili nečemu,
tebi nepoznatom,
o umješnosti života,
filozofiji preživljavanja.
Pokušaj se sjetiti onog života,
prije kazne.
lebdi kroz vrijeme,
kao neki stari blues kroz noć,
uz plač i znoj
ugledaj sebe u životu nekog starog grijeha.
Tužno kao zbilja,
Kao svakidašnja tuga,
Kao siromaštvo duha,
Nepoznavanja sebe,
Nepoznavanje nikog,
Negiranje svega i svačega,
Iščekivanje čuda,
Ideala, kakvog ideala?
Imati, ne imati,
odlaska ili ostanka ili opstanka,
slušanje nekakve balade,
vraćanje u staro doba,
negiranje novog doba.
Priželjkivanje promjene,
mržnja staraca,
tumori mladaca,
vrijeđanjem sutra,
idealiziranjem jučer,
putovanje u nešto i negdje.
Stajanje na mjestu ili čekanje u hodu?
Izlazim iz tijela i gledam visoko,
U bijelo i opet bijelo.
Pogled unatrag,
a tamo ništa i opet ništa,
nekakve sjene,
koje ništa ne znače,
ne diraju,
ne zrače
i nije me briga.
Opet visoko upinjem pogled
u bijelo i jasno,
nekakve tople sjene,
sigurno nešto znače,
diraju i zrače,
a duša igra.
< | svibanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
meaacoolpaa@gmail.com