mea coolpa
četvrtak, 28.04.2011.
Neznanje
Brisanje prošlosti,
Uživanje u sadašnjosti,
Nadanje budućnosti,
Odbacivanje lijepog,
Uništavanje tajni i patnji,
Negiranje onog što je bilo,
Voljenje trenutnog,
Kamo vodi?
Ništavilo
Hodajući bijelom stranom crne ulice,
zazivajući revoluciju emocije,
smiješkom ukoričeno moje tužno lice,
traži pomoć u tihoj molitvi,
opraštanje nemogućeg grijeha,
kojeg ni sami sebi ne opraštamo,
svađajući se s svojom savješću,
prizivajući utjehu,
koja ne dolazi niotkud,
dvojeći o životu i umoru,
trajanju ili nestajanju,
gledam daleko u ništa.
subota, 23.04.2011.
Alpha
Napisati nešto novo o Njemu,
a ne biti patetičan,
s figom u džepu
kao zalogom milosti,
u svojoj sebičnosti,
sigurnosti budućnosti,
oročenje molitve za počinjene grijehe,
zanemarujući boli,
razvaljene kosti,
iskidanu kožu,
odbacivanje, izrugivanje, pljuvanje,
nijemi majčin plač,
negiranje svetih nekih budućih,
strah, preispitivanje,
vapaj i kraj.
Možemo li razumjeti bol,
shvatiti dilemu,
svjesnosti odlaska?
A sutra je novi dan…
Izgleda kao film,
s tužnim krajem i sretnim,
čiji nastavak iščekujemo.
petak, 22.04.2011.
Muka
U danu velikih muka,
usnulih osjetila i bila,
crnog vina i bijelog luka,
osjećajući bol,
prepoznajući neke velike ideje,
izgubljene u ponudi slatkog života,
u viziji bogatstva ratnog profitera.
Imajući sve i svašta,
izgubljeni u paklu bluda,
naučenih života,
nametnutih shvaćanja,
nepisanih pravila bez stida,
izgubljena mašta.
Pjesničke duše,
ovog doba endemi,
sami u nekim velikim daljinama,
od svijeta otuđeni,
od nekih i osuđeni…
subota, 16.04.2011.
Kaos
Zatvoren u strah izgubljenih godina,
umiru polagano moji osjeti,
podivljale mase hinjenog zadovoljstva,
uškopljena prijateljstva pakosti,
pokušaj vračanja prohujalog vremena.
Smijeh u suzama lutke iz izloga,
uživanje u spoznajama novoga,
male blijede radosti,
ushit na neko novo bogato doba,
prolazi tangenta energije i mladosti,
dolazi vrijeme spodoba.
četvrtak, 14.04.2011.
Gratis
Usiljene riječi smanjenih ljudi,
vezanih trenutačnim stanjem svijesti.
Pogledi s visoka,
riječi koje bole,
suhe,bez emocija,
pucaju poput biča,
razdirući tkivo,
kidajući lijepo,
narušavajući sklad.
Ili kad ružno nadvisi ljepotu (često),
kao krv na snijegu
ili snijeg na cvijetu,
kao labud u crnilu ekološke katastrofe,
ili jelen na slici samodopadnog lovca,
kao samit o gladnima začinjen tartufima,
ili kavijarom i krvavim dijamantom.
Ne razmišljati o ljudima,
Bilo bi uzalud.
P.S. Thank you, Mr. Roger Waters
ponedjeljak, 11.04.2011.
MCMLXIV
U sutonu življenja,
beskraju dana i svitanju bježanja,
nejasnih slika grubosti,
idiotske mudrosti,
infektivne bolesti,
antidepresivi,
moderni Raskoljnikovi,
odrazi ljudskog bijesa, netolerancije i stresa,
pokušavanje saznanja, postojanja ili kajanja.
Ljubavi jedne dame,
kao filmsko poimanje,
izmišljene idile,
planinske vile,
gorskokotarske bjelogorice,
smrznute tekućice,
ježeve kučice.
Pokušaj bijega od svega,
zatvaranje u svijet glazbe, poezije,
ispitujući snage muze ili vladara,
kao muškarac bez skrupula, nametnuta morala.
Molitve u noćno nebo,
traženje zdravog bića,
izmišljena,
iz mašte... kneza Miškina.
subota, 09.04.2011.
Ponoć
Sada nešto iz mraka dnevnog boravka,
dok tama u meni stvara bujicu stihova,
Koji nikakav red ne poštuju, ni rimu ni formu,
samo se po papiru slažu,
kao nekakva nevidljiva ruka iz moga duha,
iz moje tajne strane,
koja ne voli bakelitne tipkovnice,
svjetleće ekrane.
Samo papir i njegovu bjelinu,
i tintu perom razlivenu, suzom oživljenu.
Udahnuti život običnom papirusu,
ostaviti traga u svemiru ili
ovom dolje cirkusu,
ovoj kratkotrajnoj zabludi,
da smo veliki, lijepi i mladi
…kao ničeg prije nas nije bilo,
ni postojalo,
i nije se nekoć voljelo ljubilo, umiralo,
na vjernost zaklinjalo.
Ne, mi današnji ljudi,
Stvoritelji smo svega,
Vladari smo duše,
još više tijela.
Zbrkane misli u ovaj kasni sat…
Možda bolje ne misliti…
ili prestati pisati…
Bilo jednom...
Ponekad poželim zaboraviti,
pomislim da uspijevam,
i ne želim misliti,
nirvanu dozivam.
Pogledam u prazan zid,
na lijevo kubizam, nepotpisan,
ili ipak potpisan,
možda me vara vid…(ha, ipak kuca četrdeset sedma).
Da kubizam, meni darivan,
morska spužva, srcolika,
kaktus se prži na prozoru,
kao…tebe doziva.
Djetelina s četiri lista…kakva zabluda.
četvrtak, 07.04.2011.
Music sollemnia
Napisah tako nekoć,
kako istih duša nema,
možda zvijezda sličnih…
Tad pročitah druge,
neke neznane pjesnike,
slomljene duše,
razbijenih krila,
crnih misli i još crnjih proljeća,
tužnih pogleda i straha od traženja.
Istih duša nema,
sličnih zvijezda ima…vrijednih divljenja.
subota, 02.04.2011.
Junačka
Junačka pjesma životom protkana,
ljubavlju smrvljena, kirurški precizna,
nedorečena u rečenosti, inženjerski proračunata,
znanstveno nedokazana, religiozno nevjerojatna,
vjerujući neistinita, istinito lažuća,
životinjski pitoma, zvjerski divlja,
olakšavajuće neprihvatljiva.
Junačka pjesma povratkom otkazana,
vračanjem u rupu traumatična,
lebdeći na vjetru prokušavajuća,
bježeći prema zapadu istočnjačka,
sjevernjački vruća,
južnjački hladna,
ljudski nehumana, starački iritirajuća.
Junačka pjesma nerazumno jasna,
drsko optužujuća, smiješno uplakana,
uredno razbacana, pokvareno sretna,
krvavo plava, crveno nebeska,
rađajuće stara, voštano prirodna,
plastično stanična, hormonalno kamena,
junačka pjesma kukavička.
