Došao čovjek jednom davno,
Učio nas kako živjeti skromno,
Raditi lijepo i pravedno,
Ljubiti dušom i srcem, javno.
Nisu ga tada voljeli,
Neki veliki i važni,
Nisu ga ni saslušali,
Bili su jalni i lažni.
Željeli su ga poniziti,
Mučiti, pljuvati, gaziti.
Uspjeli su ga ubiti uoči Pashe,
Povijest ih se više ne sjeća,
A On je tu i u dane naše,
Njegova ljubav sve je veća.
Zakriliti ljubavlju čitavi svijet,
misao je dana.
Voljeti nikada ne može biti grijeh,
nemoj biti bez mene, nemoj biti sama.
Volim te mila do zvijezda i neba,
do svih planeta,
volim i više,
ćutim tvoju dušu kako diše.
Postoji li mjera za ljubav,
ima li negdje vaga koja zagrljaj važe,
znaš li mila, da li ljubav laže.
Ljubav ja jasna, ne pita ništa, ne traži, oduzima ili zbraja
Ona vodi do kraja,
do tuge i blata,
do sreće i zlata.
Koliki je poljupca žar,
koliko je bol uistinu dar.
Odgovara nema i znam da ću mrijet,
Ali želim ljubavlju zakriliti svijet.
< | travanj, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
meaacoolpaa@gmail.com