Tijelo je samo nosač duše,
(misao utisnuta kroz nekakvu maglu),
pročitah je negdje ili čuh,
u bunilu misli ili je možda alkohol kriv.
Kroz crno bijele slike ili bljesak prošlosti,
sedamdesete valjda roje se u glavi,
i vraćaju slike siromašnog bogatstva,
Mašte na pretek,
budućnosti bez kraja,
u potkošulji samo koja grebe , žulja
koliko sati na misli trošim,
koliko želje da me vole i volim,
a sve je tako jasno dok godine lete,
ja sam još uvijek samo veliko dijete.
Ljubav u meni još uvijek je tu,
želim i voljeti neku nju.
Tko je ona zar je važno,
crna il plava, (ako je prazna)
bez sluha i dubine, uvijek bude tužno.
Nema te više mom svijetu,
kao i uvijek putujem sam u konačnom letu.
A volio sam te i još te volim,
tvoje riječi i rime zbog kojih molim,
da ništa na zemlji vječno nije i sve ima kraj,
volim misliti i na tebe priželjkujući raj,
zbog kog je ovdje sve malo i sve ima kraj.
Zamišljam te u liku anđela, svijetlu i bijelu,
Zašto si tu dolje krila sakrila?
Pjevaj mi pjesme
kratke i jasne,
koje vidim i čujem kad mi pogled luta nebom,
a samo zamišljam ljubav s tobom,
dok ništa važno nije,
samo se mjesec s nama smije.
Voli naše duše dvije,
kao i sve duše i ljude koji verse vole,
znajući da će svima gore biti bolje.
Umjetnice volim i kao njihov nemir,
njenu drugu stranu ka putu u svemir.
Zato piši ponekad i opet daj svoje rime,
neka visinama putuje tvoje ime.
< | srpanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
meaacoolpaa@gmail.com