Tijelo je samo nosač duše,
(misao utisnuta kroz nekakvu maglu),
pročitah je negdje ili čuh,
u bunilu misli ili je možda alkohol kriv.
Kroz crno bijele slike ili bljesak prošlosti,
sedamdesete valjda roje se u glavi,
i vraćaju slike siromašnog bogatstva,
Mašte na pretek,
budućnosti bez kraja,
u potkošulji samo koja grebe , žulja
koliko sati na misli trošim,
koliko želje da me vole i volim,
a sve je tako jasno dok godine lete,
ja sam još uvijek samo veliko dijete.
Ljubav u meni još uvijek je tu,
želim i voljeti neku nju.
Tko je ona zar je važno,
crna il plava, (ako je prazna)
bez sluha i dubine, uvijek bude tužno.
Post je objavljen 08.07.2017. u 09:55 sati.