mea coolpa
nedjelja, 06.09.2020.
Putovanje u visine
Kakav svijetao dan, ne vidim mu kraj,
Muka uništene tišine, svetog mira,
Protkana ljudima koji ne vide smiraj,
Ljude koje ljepota ne dira.
Putuju misli, a misli su čovječje
Ne vide daljinu, ne mjere dubinu,
A želim znati, ono puno više, ono božje
Nevidljivo nama i ljudskom umu.
Kamo idemo i kada
Gdje su granice i spoznaje
Osjećam, srce mi govori i iskreno se nada,
Osjećam i znam, duša mi nadu daje.
Nije ovo samo san,
Možda smo samo prolaz na putu u raj,
Beskrajan dan
Ulazak u nešto što nema kraj.
