Nema te više mom svijetu,
kao i uvijek putujem sam u konačnom letu.
A volio sam te i još te volim,
tvoje riječi i rime zbog kojih molim,
da ništa na zemlji vječno nije i sve ima kraj,
volim misliti i na tebe priželjkujući raj,
zbog kog je ovdje sve malo i sve ima kraj.
Zamišljam te u liku anđela, svijetlu i bijelu,
Zašto si tu dolje krila sakrila?
Pjevaj mi pjesme
kratke i jasne,
koje vidim i čujem kad mi pogled luta nebom,
a samo zamišljam ljubav s tobom,
dok ništa važno nije,
samo se mjesec s nama smije.
Voli naše duše dvije,
kao i sve duše i ljude koji verse vole,
znajući da će svima gore biti bolje.
Umjetnice volim i kao njihov nemir,
njenu drugu stranu ka putu u svemir.
Zato piši ponekad i opet daj svoje rime,
neka visinama putuje tvoje ime.
Post je objavljen 02.07.2017. u 15:22 sati.