Beskrajno strpljenje i strah od smrti,
ranog ljetnog jutra devedesetih,
spokoj i mir…
u čekanju neizbježnog,
konačnog kraja nekog ludog stanja,
umrijeti ili živjeti,
tražeći izlaz u licima drugih,
u pogledima tupim i uplašenim,
dok se usta smiju,
a oči plaču u strahu bez suza,
priželjkujemo svega kraj,
i bijeg iz ovog pakla,
nadamo se da postoji raj…
i oni koji se kunu protiv Njega,
u strahu pokolja,
žele da ih pogleda.
Tanka crvena linija,
budi zatomljene aveti…
< | svibanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
meaacoolpaa@gmail.com