Kao nekada, jednom
izgleda mi kao jučer
u danima dok se vjerovalo u ljubav,
neko prastaro uvjerenje, neshvatljivo
osjećaji jednog, istog.
Mali noćni razgovori, bliskost
Strasti, maskara i suze zajedno
Smijeh, maskara i suze zajedno,
Plač, maskara i suze zajedno
U nekom tamnom ležaju,
da li crnom?
Mladošću inspirirana obećanja,
ispod plahti,
da li bijelih?
Mirisi nadolazeće zime,
šuštanje zadnjih dana jeseni,
bljeskovi farova kasnih autobusa,
sjene po zidovima,
lijepa si, najljepša.
Surovo doba,
u zraku miris krvi,
mokre zemlje i trulog lišća.
Ništa nas ne dira,
samo mi i zvukovi spokoja,
Kratka vječnost mogla je početi…
Post je objavljen 11.05.2011. u 20:54 sati.