Na samom kraju neke ulice,
u tišini seoske idile,
s prostim ljudima,
patnicima rada i truda,
upoznaj novi život,
ponovno zasluži milost.
Zaboravi na plesne dvorane,
na dvorjane i plemiće,
guvernante i svitu,
nemoral palače,
izbriši duge noći bluda
i umjetnost tako potrebnu tvome biću.
Ne misli na bankete,
mudre rasprave o ničemu,
ili nečemu,
tebi nepoznatom,
o umješnosti života,
filozofiji preživljavanja.
Pokušaj se sjetiti onog života,
prije kazne.
lebdi kroz vrijeme,
kao neki stari blues kroz noć,
uz plač i znoj
ugledaj sebe u životu nekog starog grijeha.
Post je objavljen 09.05.2011. u 19:27 sati.