SAJAM TAŠTINE

Koncepcija antropologije Rene Girarada govori o mehanizmu funkcioniranja ljudskog društva, temeljenog na na žrtvi i žrtvovanju, kroz osnutak stabilne ljudske zajednice preko krvavih obreda i progona u kojima je žrtva prvo demonizirana, a potom divinizirana što naziva – nasilni mimetizam.

„Čitajući Bibliju kao najzreliju vjersku knjigu koja razotkriva mehanizam izoliranja, dehumanizacije i progona «onih drugih», te proces oblikovanja «žrtvenoga jarca» koji, bivajući odabranom žrtvom na kojoj će zajednica, iskalivši često smrtonosni bijes, postići privremenu katarzu i smirenje, Girard je prikazao društveno-vjerske mehanizme na kojim počivaju, kako antički religijski kultovi, tako i suvremene ideološko-političke zaraze, od makartizma do polpotizma.“ (obnova.hr.blog)

Kroz kritički mimetizam distopijskih književnih djela se interpretiraju poetičke specifičnosti na kojima se grade distopijske pretpostavke o budućnosti, a ujedno se prati i način na koji se u njima iskazuje kritički stav prema aktualnoj stvarnosti i društvenom kontekstu

Distopijska književnost je uznemirujuća, posebno zato što, iako su radnje smješten u budućem vremenu ili paralelnoj stvarnosti, zapravo su kritika sadašnjeg društva.

U napetom trileru „Divergent“ (2014.) koji se temelji na distopijskom romanu mlade Veronice Roth, radnja je smještena u budućnost gdje je svijet podijeljen u frakcije prema tipovima pojedinih osobnosti, lik Beatrice „Tris" Prior živi u Chicagu koji se raspada, grad je podijeljen na pet frakcija, u skladu s njihovim uvjerenjima i strastima.

#IsabelMarques

Oznake: Postanak 19, 26

Povodom 500 godina od rođenja Marina Držića (kojeg sad tamo neki svojataju) nekoliko amaterskih kazališta je kroz predstave djeci pokušalo približiti svijet kroz izričaj najvećeg našeg komediografa.

Ni nakon silnih stoljeća i raznih pošasti koje su harale, pojave mnoštva svjetova, različitih bića i njihovih (ne)djela ne jenjava.

Jednih i drugih stalno u izobilju, možda su samo granice između njih postale razvidnije.

Kako reče Dugi Nos "miješanje dobrih Nazbilj i opakih Nahvao ljudi nikad nije bilo intenzivnije."

#AndreHenriDargelas

Oznake: Dundo Maroje

Život je smrtonosan, no i unikatan, a za preživjeti mora se jesti i piti.


*
„Friends“ (2/2, 1995.), reprizirana prije dva dana, njima svojstvenim humorom, obrađuju odnos odraslih spram majčina mlijeka, jer ljudi su jedina bića koja piju kravlje, kozje, ovčje, magareće, kobilje, devino, kokosovo ili ptičje mlijeko, a čim poodrastu postanu ekstremno intolerantni prema laktozi vlastite vrste.


**
Jučer je u Korneuburgu uhićen liječnik koji je kolege na poslu otrovao tortom što je izazvalo dodatnu simptomatsku paniku obzirom na aktuelnu pandemiju. Činjenica kako je liječnik podrijetlom sa Zapadnog Balkana nije uvijek primarna za slične kronike (perspektivni psihijatar iz dobrostojeće obitelji koji je kirurgiju zamijenio psihologijom), koliko eksploatacija i transformacija vijesti do rasprave o fenomenologiji rđave kašike iz devedesetih i historiji viljuške iz 12. veka.



***

Urođeni prainstinkt prepoznavanja zdravih od potencijalno štetnih namirnica prati čovječanstvo stotinama tisuća godina, no sam okus hrane je nešto što se uči.

Dugo i strpljivo.

Iziskujući pri tome prilagodbu više čula; od izgleda, mirisa, teksture do treniranja većine receptora na jeziku.
Što čovjeku pođe za rukom tek u odrasloj dobi.

Skeptičnost prema novim i egzotičnim namirnicama je samo posljedica navike koju ljudi steknu u obitelji, a ne zato što su nam preci bili kuhari s 5 zvjezdica.

Stoga se antroplogijom i pedagogijom kulture jedenja neki bave profesionalno, neki iz hobija, a neki iz razloga golog preživljavanja.

Cervantes je napisao kako nema boljeg umaka/začina od – gladi.

Ovaj post posvećujem Danu sjećanja na sve kušače hrane koji su svojom žrtvom omogućili da uživamo svim raspoloživim čulima u svim dostupnim delicijama.

De bon gout.

Oznake: pribor za jelo i Revolucija XVIIIst.

"You are looking at the most dangerous animal in the world. It alone of all the animals that have ever lived can exterminate (and has) entire species of animals. Now it has achieved the power to wipe out all life on earth."

Pisalo je na eksponatu "Najopasnija životinja na Zemlji" izloženom u Bronxu 1963. godine, a kasnije pridodatom masi drugih u Prirodoslovnom muzeju u New Yorku , od kojih je svaki od njih predstavljao primjer zagađenja i ekološkog poremećaja.

Središnji izložak s natpisom bio je – zrcalo u kojem se svaki posjetitelj mogao (p)ogledati.

Nerijetko nam liberalni ekolozi, a ne samo nekolicina istinskih ekologa, govore kako smo" mi "kao vrsta ili, barem," mi "kao „amalgam antropocentričnih pojedinaca“ odgovorni za rasulo u životnom web-u.

Svi smo po toj logici odgovorni ne samo za korporacijsku devastaciju šuma uz pomoć lokalnih i više rangiranih aparatčika, nego i svih ostalih oblika rušenja okolišne održivosti.

Mnogi to drže dubokim pretjerivanjem i svjedočanstvom duboke arogancije i napuhanog osjećaja vlastite vrijednosti kojim se definira ljudska vrsta, kad se sugerira kako čovječanstvo može izbrisati sav život na planeti.

U tome kako ljudi čine Zemlji ogromnu štetu ima mnogo istine, ali život na zemlji je preživio i daleko gore pošasti, kroz vjekove.
Imanentna opasnost koju predstavljaju humanoidi nije prijetnja svijetu, nego našem vlastitom postojanju, i bio bi daleko veći zločin napustiti zemlju uskraćeni za sve ljepote i dobra za koje je čovječanstvo sposobno.

Jednu ovakvu globalnu sliku je moguće preslikati i na neku endemsku mikrozajednicu ili bilo koji biotop.

Prosvjetiteljski pohod ma tko ga vodio dobija na vjerodostojnosti time što izbjegava selektivnost i teži ka cjelovitosti.

Bez izuzetka, počevši od sebe.

Izložba je još uvijek otvorena.

Oznake: stabilnolabilnoindiferentna

U 20. poglavlju prvog dijela Don Quijote-a priča Sancho P. svom gospodaru prispodobu o pastiru i 300 njegovih koza pri prijelazu rijeke u ribarskoj barci, a u koju stane jedna po jedna, na što ga vitez prekine jer bi tim ritmom pripovijedanje trajalo godinu dana.
I još ne bi došlo kraju.

U kratkom proznom djelu “Istina o Sanchu Panzi” Franz Kafka zamjenjuju uloge (subjekt-objekt), čime akteri dobivaju potpuno nove zadatke.
Sancho Panza, koji se, usput, nikad time nije hvalio, uspio je tijekom godina odvratiti pozornost od svog “demona” (Don Quijote), a gutajući puno viteških i razbojničkih romana u večernjim i noćnim satima potonji je, nenaoružan, činio zadivljujuća djela, koja samim time nikome nisu naštetila.
Sancho Panza, slobodan čovjek, ravnodušno je pratio Don Quijotea u pohodima, možda iz određenog osjećaja odgovornosti, vodeći pritom, njemu zanimljive, razgovore o tome do samoga kraja.


Nerijetko i danas susrećemo slične likove, naročito ako su potonji pretrpjeli psihičke lomove.
Borba s demonom prikazana je kao unutarnji psihološki problem, a istodobno su tužni vitez i njegov živahni sluga također arhetipovi sjećanja.


S njima jaše sjećanje, na magarcu - kao i zaborav, na konju.

Današnji Sancho je vjerojatno benigni, hipersenzibilni, bezoblični lik zarobljen u svojevrsnom egzitencijalnom hororu između istine i mašte koje ga se, navodno, tiču.
Sancho si je pri tome dodijelo ulogu Spiritus Rector-a, tj. osobu od koje se zajednica (ili pojedinac) dade duhovno voditi.

Lik intuitivno osjeća kako mu jezična i maštovita snaga nisu dovoljne da bi to smisleno izvele.

Predstavljanje jastva više nije avantura, niti je nagrada vrijedna truda, a formalno je suočavanje iscrpljeno u konvencionalnom prepričavanju subjektivne instrospekcije tj. samo-mjerenja.

#artDeco Lux

Oznake: Kafka 1917_1931

Jedan od klasika blog.hr #Vaseljena by #Nemanja je otišao na druge platforme.
Između ostalog, zapisao je jednom status:
"Te 1945. su se u Zagrebu vodile posebno ogorčene borbe. Za stanove na Tuškancu i Pantovčaku!"

Odgledah sinoć treću sezonu "Fargo" serijala.
Posebno aktuelne danas obzirom na recentna događanja u SAD.
A i šire.

Nije spoiler ako spomenem dio teksta V.M.Varge:"The past is unpredictable" jer mi se ista vraća nakon čitanja nekih postova ovdje, s nježno lakiranim životopisima.

No tko smo mi da sudimo ikome.
Uostalom kako u "War Dogs"-ima reče Efraim Diveroli : "When does telling the truth ever help anybody?"

Intro:

Oznake: Cohen Brothers; Noah Hawley

Svojevrsna dilema jednog literarnog lika ogledala se u tome kako je smrtna presuda ubojici etičko pitanje a sama egzekucija je pitanje morala polazeći od toga da je etika teorija praktičnog morala.

Ono u čemu nikada nismo oskudijevali kao ljudska vrsta, pa i u najbremenitijim vremenima (dok su inteligentni tražili očajnički rješenja, a oni drugi - krivca), to je mnoštvo moralista, samozvanih dušebrižnika.
Neki su čak, dijelom, pokazivali i dobar smjer, ali oni sami se nisu, kao ni putokaz, micali s mjesta.
Kažu kad moral tone, javnost se okreće etici.
Srećom za mentalno zdravlje, postoji rastezljivi pluralizam vrijednosti pa rađa raznolikost moralnih načela.
Neke je eto bilo ispravno egzekutirati i bez suda i presude reče lovac.
U doba kad se nostalgično priziva Zeitgeist - o premalo pobijenih.
Homo mensura.

Oznake: Matej; 7

ako istina i razori nešto,
obično je to nešto to i zaslužilo

Oznake: logično

/*spoilerallert/ "Futurama"/Godfellas; 2002.

Na kraju te epizode kaže Bog Benderu:
"Nije ni Bog biti lako. Ako činiš previše, ljude napraviš ovisnima o sebi. Ako ne napraviš ništa, ljudi izgube nadu, a ako postupiš ispravno ljudi neće biti uvjereni da si napravio išta."

Mnogi bi se mogli uživjeti ili poistovjetiti s gore izrečenim, naročito ako se gleda površno.
Čistite za svojim ljubimcem, i malo tko to primijeti, ali će zato svi vidjeti kad to jednom ne učinite kako treba.
Većina zaposlenih svoj rad vide potcijenjenim u odnosu: uložen trud i znanje - iznos plaće.
Situacija šefovskih opažanja se mijenja ako nešto zeznete, makar to bilo i jednom.
Većina nas i ne opaža svakodnevne "sitnice" (konobar donio naručeno, čistačica pospremila radni stol, serviser popravio vozilo...) koje se valjda podrazumijevaju.

Činjenica je i kako većina ljudi koja radi više nego što se od njih traži, isto čini jer se tako naprosto osjećaju dobro i ne trebaju im fanfare. Uživaju u satisfakciji koj dolazi s dobro odrađenim poslom ili radošću pomaganja drugome, što je sva zahvalnost koja im treba.
Takvi ne rade selfie kad daruju potrebite jer znaju kako time dodatno ponizuju one u nevolji.

Ova asocijacija je došla čitajući reakcije velikog broja individua vezan za restrikcijske mjere u doba pandemije.
Sve neki akademici virolozi/epidemiolozi/bakteriolozi/infektolozi/anesteziolozi a da medicinu primirisali nisu.
Drvlje i kamenje na struku - čemu restrikcije kad je samo 2 tisuće zaraženih i 80-ak umrlih.
Ti isti bi lamentirali/laprdali/trabunjali da je, ne daj Bože, obrnuto s desetcima tisuća zaraženih i tisućama umrlih - bilo bi: uaaa, buuuh, nesposobnjakovići štitite kapitaliste...

Pandemija je globalna pa i ova pojavnost nije specifična samo za našu mikrolokaciju.

Oznake: žiVili B