SAJAM TAŠTINE

/*spoilerallert/ "Futurama"/Godfellas; 2002.

Na kraju te epizode kaže Bog Benderu:
"Nije ni Bog biti lako. Ako činiš previše, ljude napraviš ovisnima o sebi. Ako ne napraviš ništa, ljudi izgube nadu, a ako postupiš ispravno ljudi neće biti uvjereni da si napravio išta."

Mnogi bi se mogli uživjeti ili poistovjetiti s gore izrečenim, naročito ako se gleda površno.
Čistite za svojim ljubimcem, i malo tko to primijeti, ali će zato svi vidjeti kad to jednom ne učinite kako treba.
Većina zaposlenih svoj rad vide potcijenjenim u odnosu: uložen trud i znanje - iznos plaće.
Situacija šefovskih opažanja se mijenja ako nešto zeznete, makar to bilo i jednom.
Većina nas i ne opaža svakodnevne "sitnice" (konobar donio naručeno, čistačica pospremila radni stol, serviser popravio vozilo...) koje se valjda podrazumijevaju.

Činjenica je i kako većina ljudi koja radi više nego što se od njih traži, isto čini jer se tako naprosto osjećaju dobro i ne trebaju im fanfare. Uživaju u satisfakciji koj dolazi s dobro odrađenim poslom ili radošću pomaganja drugome, što je sva zahvalnost koja im treba.
Takvi ne rade selfie kad daruju potrebite jer znaju kako time dodatno ponizuju one u nevolji.

Ova asocijacija je došla čitajući reakcije velikog broja individua vezan za restrikcijske mjere u doba pandemije.
Sve neki akademici virolozi/epidemiolozi/bakteriolozi/infektolozi/anesteziolozi a da medicinu primirisali nisu.
Drvlje i kamenje na struku - čemu restrikcije kad je samo 2 tisuće zaraženih i 80-ak umrlih.
Ti isti bi lamentirali/laprdali/trabunjali da je, ne daj Bože, obrnuto s desetcima tisuća zaraženih i tisućama umrlih - bilo bi: uaaa, buuuh, nesposobnjakovići štitite kapitaliste...

Pandemija je globalna pa i ova pojavnost nije specifična samo za našu mikrolokaciju.

Oznake: žiVili B