marchelina

24.08.2009., ponedjeljak

Ponovo zaposlena

Sićan se kako mi je mater znala, svaki put kad san ja, kao pubertetlija, izražavala raznorazne zahtjeve za većim đeparcom, ili za skupljim cipelama, rezolutnim tonom odvratit: "E moja ćerce, znaš li ti da ja u tvojin godinama nisan imala ni jedne dobre cipele za jednu sezonu, a kamoli da bi tražila dva para, ili sačuvajmebože đeparac!"

točka. gotovo.

pa još: "Znaš li ti da san ja prošla GLAD!"

točka. gotovo.
Poslin toga, mislin, poslin gladi, aj ti budi obraz pa traži đeparac.

Nego, evo me ponovo radim, nakon duge i teške.

Oni period bez posla, bija je takav da je boje ne sićat se.
U svakon slučaju, bilo je nešto kao glad što se provlačilo malim domaćinstvom mog Dječaka i mene. Ma, nije to ona doslovna glad, jel'te. To je ona glad kad imaš što jesti, ali znaš da nema predjela, ni deserta. Škrtariš na voću, na ovome, na onome.
I onda, baš tada, kada se zna da se nema, pojavljuje se neka čudna glad baš za onim stvarima koje se u teškim vremenima ne kupuju.
Moj Dječak je sportaš i ne jede svašta, niti slatkiše, strogo pazi na prehranu, bez viška šećera, bez masti, bez ovoga i onoga.

Međutim, u spomenutom teškom periodu, on, koji nikada ne traži slatkiše, najednom je svako malo izražavao zahtjeve za "nečim slatkim".

E, to je ta čudna glad, kad čovjek zna da ne može, baš tada želi. I meni su padali na pamet recepti puni egzotičnih začina i raznih čuda, kao, eh, da SAD imam para, isprobala bih onaj recept za pekinšku patku mariniranu u francuskom bešamelu, punjenu indijskim oraščićima prethodno prodinstanima u dalmatinskoj pašticadi i posutu zagorskim štruklama prethodno prokuhanim u juhi od mlade kliške janjetine...eh da....(NE pokušavajte ovo kod kuće, pjesnička sloboda zubo )

Naravski, kad imam para, ne pada mi se na pamet zajebavat oko špakera, i ne kuvam ništa što iziskuje više od 20 min petljanja po kužini cerek

U svakon slučaju, kad mi je dakle Dječak jeanput tijekom tih dana zagrinta zbog svega šta on bi, a ne može, ja san mu odgovorila (fala mama):"Znaš li ti sinko moj da je naša baka ZAISTA bila gladna tamo poslin onoga rata,ha? E, vidiš, kad ti budeš ima svoju dicu, i kad ti budu dosađivali, lipo ćeš im moć reć -Znate li vi dico moja da san ja bija gladan tamo poslin one privatizacije u Hrvatskoj kad smo se ono bili oslobodili, ostvarili tisućljetni san i zbacili mrski socijalistički jaram..?
e, vidiš, kad in to rečeš, začepit ćeš im usta bez po muke.

Dječak me gleda mrko.
Pa drekne.
Jaaa bi neešto slaaaaatko!!!

Benti, današnja dica uopće ne znaju cijenit tekovine revolucije....

<< Arhiva >>