21
petak
studeni
2008
Nestvarna
Taj dan derealizacija mi je bila čak i jača, nego posljednjih par godina. Bez obzira na primjetno pogoršanje stanja, odlučio sam ići na kupanje.
Bio je listopad, dan savršen.
Na kupanju je bila, osim mene, još samo jedna djevojka, savršeno građena. Rijetke su djevojke koje imaju savršene i sise i guzu (obićno je ili jedno ili drugo ili nijedno). Ova je bila upravo takva. Savršena, rekao bih nestvarna, ali neću, jer bolujem od derealizacije.
Kupali smo se i sunčali odvojeni desetak metara. Kao da je bila neka magla između nas, neka nevidljiva sila koja nije dopuštala mojoj mašti da se igra.
Derealizacija.
Na trenutak me vratio u stvarnost ubod tigrastog komarca. Ali samo na trenutak. Kasnije me nije svrbilo.
komentiraj (11) * ispiši * #
16
nedjelja
studeni
2008
Financijska krizo, rado bih te lizo
Javio sam se. Na telefonu je bio I.M., čovjek tridesetih godina, po zanimanju Hrvat. Jedva razgovijetnim, drhtavim glasom me priupitao.
- Stari, situacija?
- Koja situacija, mora, vjetra? - pravio sam se lud.
- Ne, imaš što?
- Što ti treba?
- Neki šut.
- Kakav, veliki, mali?
- Pa volio bih ići na skijanje, ili bar dočekati Novu godinu na Kubi, vratit ću ti, uvijek ti vratim.
- Nisi mi vratio, ni onda, kad sam ti dao za šoping.
- Ali obećajem - nastavio me moliti - kriza je strašna, nema nigdje love.
- Kad ćeš mi vratit?
- Kad recesija stane - neuvjerljivo reče.
- Sumnjam.
- Molim te - očajno će - ti jedini imaš kartice, vratit ću ti, stvarno mi nije dobro.
- Ajde u misionarstvo, liječi se! - predlagao sam mu.
- Molim te, daj mi karticu, ovo mi je zadnji put - preklinjao me.
- Ajde dobro, na rate ćemo - popustio sam - Gdje bi išao na skijanje?
- Aspen - odgovori sretno.
- Kupres, nigdje dalje, dok ne vratiš.
- Aspen, molim te.
- Kupres.
- Aspen.
- Kupres.
- Aspen.
- Kupres.
- Aspen.
- Kupres.
- Ok, Kupres, ali samo da znaš da si šupak - zaključi.
komentiraj (6) * ispiši * #
