Taj dan derealizacija mi je bila čak i jača, nego posljednjih par godina. Bez obzira na primjetno pogoršanje stanja, odlučio sam ići na kupanje.
Bio je listopad, dan savršen.
Na kupanju je bila, osim mene, još samo jedna djevojka, savršeno građena. Rijetke su djevojke koje imaju savršene i sise i guzu (obićno je ili jedno ili drugo ili nijedno). Ova je bila upravo takva. Savršena, rekao bih nestvarna, ali neću, jer bolujem od derealizacije.
Kupali smo se i sunčali odvojeni desetak metara. Kao da je bila neka magla između nas, neka nevidljiva sila koja nije dopuštala mojoj mašti da se igra.
Derealizacija.
Na trenutak me vratio u stvarnost ubod tigrastog komarca. Ali samo na trenutak. Kasnije me nije svrbilo.
Post je objavljen 21.11.2008. u 23:33 sati.