28

utorak

listopad

2008

<>9 ?JB

Čekao sam ga u 8 da me pokupi. Uvijek kasni, pa sam mislio da će i ovaj put. Spremao sam se zapaliti cigar dok ga čekam. Ovaj put je došao na vrijeme.
- Kako to da ne kasniš? - pitao sam ga.
- Usto sam na ljevu nogu - odgovori.
- Majke ti.
- I ti si, kako si se to obuko? - odmjeri me od pasa do peta.
- Kako?
- Lijepo, eto kako, neš valjda u tim novim rebatinkama na ribanje - nasmije se.
- Nego u čemu, ionako se u životu za ništa i nikoga ne trebam sredit - iznenađeno ću.
- Dobro, ali pravi si Bugarin.
Uputili smo se do Tommyja kupit, što nam treba.
- Zašto ćemo u Tommyja, nije nam usput? - upitah.
- Jebo sam ovih dana jednu menadžericu od tamo, pa idemo vidit je li tamo, da joj se javim - odgovori.
Prolazili smo kroz Gruž. Bio je ružan kao i uvijek, možda čak i ružniji.
- Jebo mater što je ovaj Gruž ružan - promislim na glas.
- Jest stari, ali najbolje pičke sam jebo iz Gruža.
- Ozbiljno?
- Da, što je kvart ružniji, pičke su ljepše i obratno. - objasni mi. - Kad malo bolje razmislim, jebo sam po svim dubrovačkim kvartovima.
- I ja sam - rečem mu - neš ti kvartova u Dubrovniku, malo ih je. S tim bi se mogli pohvalit da smo jebali u Pjong Jangu.
- Pa ja i jesam jebao u Hrvatskoj i inostranstvu - glasno se nasmije sjetivši se one svoje s Kupreškog polja.
Nasmijem se i ja s njim.
Tommy smo obavili brzo, menadžerica nije bila tamo. Krenuli smo put Župe Dubrovačke.
- Nemaš ništa protiv da stavim My way od Sinatre na ripit - reče mi.
- Ne, zašto?
- Ne znam.

And now, the end is here
And so I face the final curtain
My friend, I'll say it clear
I'll state my case, of which I'm certain


- Jebo mater, sjetio sam se, kad sam išao bivšoj u Zagreb s autom. Dođem do Karlovca na autoput, pljusak lije, ja vozim, kad na radiju "Stari se" od Thompsona - prisjeti se i nastavi u jednom dahu - dodo gas, išo sam, jedno, brat bratu, stodevedeset, ništa se nije vidjelo, ništa, kontaš. Znaš koji osjećaj, skoro sam poginuo, čak bi to bila i fora.
- Ti si lud! - rečem mu.
- Zašto?
- Jer slušaš Thompsona.

Regrets, I've had a few
But then again, too few to mention
I did what I had to do and saw it through without exemption
I planned each charted course, each careful step along the byway


- Što ti je bilo s tom bivšom, kako ste prekinuli? - pitam ga.
- E stari, volio sam je, ali jebiga. Učinio sam my way - odgovori, zamišljenog pogleda, preko volana, u daljinu.
Malo smo šutali. On je pjevao.

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught
To say the things he truly feels and not the words of one who kneels
The record shows I took the blows and did it my way!


Prilazili smo Vidikovcu. Tinejđerka u crnoj minici je stopirala slušavši mp3. Nije bila neka pička, iako mogla bi se sredit. Ova majica Maidena, joj, zaklanja sise.
- Stani joj - kažem.
- Dobro - odgovori, brišući suzu iz lijevog oka.
Ušla je i sjela. Minica joj se malo zadigla. Već je imala celulita.
- Nije ti zima u minici, listopad je? - upitah je.
- Ne - reče i uzvrati protupitanjem - Što ovo slušate?
- My way od Sinatre - rekosmo skupa.
- Niste normalni.
Izašla je u Čibači i nastavila slušat mp3. Nakon još par stotina metara, i mi smo se parkirali. Nastavili smo pješke prema moru.
- Jesmo uzeli sve? - upita me.
- Sve, osim parmezana.
- Jebotebog zašto nisi kupio parmezan u Tommyja? - vikne na mene.
- Zato jer Tommy ne drži parmezan od Sirele, a meni baš taj treba.
- A zašto ti baš taj treba?
- Radi praznovjerja, nikad ne pravim pastelu, da nije Sirelin parmezan.
- Koji si ti Bugarin!
- Zašto smo išli u Tommyja, kad nije bio usput, da smo išli negdje drugo bilo bi Sirelinog parmezana? - viknem sad ja na njega.
- Pa radi Ivane.
- Koje Ivane?
- Tomić
- Ivane Tomić?To je ta menadžerica? Nju jebeš?
- Da.
- Koji si ti Bugarin.

Yes, there were times, I'm sure you knew
When I bit off more than I could chew
But through it all, when there was doubt
I ate it up and spit it out
I faced it all and I stood tall and did it my way






27

ponedjeljak

listopad

2008

Rečenica Setemane

Previše analize dovodi do paralize!

Alejandro Gonzalez Inarritu


23

četvrtak

listopad

2008

Cijeli život je radio

Cijeli život je radio
bolje rečeno fušario
(Hrvati vole reći za nekoga kad ima jeben život da je radio)

radio je stalno
neki kurac
zakurac

a onda došle devedesete
anksioznost
a posao otišao

sjeban je bauljao
po hrvatskoj medijskoj sferi
dok mu doktorka nije rekla

da se sabere
da mu nije ništa
da radi na sebi

(poslušao je, što će)

zabijao je čavle u ruke
bušio vene borelom
ubodnom pilom se češljao

dok je još imao svijest
mislio je da mu ovo sve skupa
baš ni ne pomaže

16

četvrtak

listopad

2008

Jednog dana...

Jednog dana ću,
na samrtnoj postelji
sam sebi čestitati
na svom životu

Svjetska financijska kriza u mom kvartu

Jebena je južina. Sve je crno, košmar u glavi, radim. Ne znam je li ja buljim u monitor ili monitor bulji u mene. Ne mogu više, odlazim na balkon zapalit cigar.
Gledam u daljinu, od vlage se ništa ne vidi, samo se cesta ocrtava ispod mog balkona. Prolaze vozila. Izgleda mi, da uopće ne znaju, kuda idu. Čak i jednolično buču, neprimjetno.
Zvuk jednog motora narušava neprimjetnost. Čuje se izdaleka, dolazi sve bliže i staje ispod mog balkona, na sjecištu moje ulice s cestom.
Vozač skida kacigu i silazi s motora.
Stavlja ga na nogare i pripaljuje cigar. Nervozan je. Šetucka okolo i gleda na sve strane. Šalje poruku. Mobitel zvoni. Javlja se. Nervozan je, šetucka okolo s mobitelom i gleda na sve strane. Pripaljuje još jedan. Popušio ga je do pola, kad je došao lik, u crvenoj trenerci.
Razmjenjuju.
Lik u crvenoj trenerci se udaljava bez pozdrava.
Vozač stavlja kacigu, pali motor skidajući ga s nogara.
Ne izgleda nervozan.
Ponovno počinje bukom narušavati neprimjetnost ostalih vozila, što su prolazili čitavo ovo vrijeme, dok je on čekao.
Pratim ga kako se udaljava i razmišljam, tangira li njega svjetska financijska kriza, nesigurnost radnih mjesta, kreditna zaduženost, glad, globalno zatopljenje, politika, mafija, jebena južina, buljeći monitor, žena, djeca........

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>