16
četvrtak
listopad
2008
Svjetska financijska kriza u mom kvartu
Jebena je južina. Sve je crno, košmar u glavi, radim. Ne znam je li ja buljim u monitor ili monitor bulji u mene. Ne mogu više, odlazim na balkon zapalit cigar.
Gledam u daljinu, od vlage se ništa ne vidi, samo se cesta ocrtava ispod mog balkona. Prolaze vozila. Izgleda mi, da uopće ne znaju, kuda idu. Čak i jednolično buču, neprimjetno.
Zvuk jednog motora narušava neprimjetnost. Čuje se izdaleka, dolazi sve bliže i staje ispod mog balkona, na sjecištu moje ulice s cestom.
Vozač skida kacigu i silazi s motora.
Stavlja ga na nogare i pripaljuje cigar. Nervozan je. Šetucka okolo i gleda na sve strane. Šalje poruku. Mobitel zvoni. Javlja se. Nervozan je, šetucka okolo s mobitelom i gleda na sve strane. Pripaljuje još jedan. Popušio ga je do pola, kad je došao lik, u crvenoj trenerci.
Razmjenjuju.
Lik u crvenoj trenerci se udaljava bez pozdrava.
Vozač stavlja kacigu, pali motor skidajući ga s nogara.
Ne izgleda nervozan.
Ponovno počinje bukom narušavati neprimjetnost ostalih vozila, što su prolazili čitavo ovo vrijeme, dok je on čekao.
Pratim ga kako se udaljava i razmišljam, tangira li njega svjetska financijska kriza, nesigurnost radnih mjesta, kreditna zaduženost, glad, globalno zatopljenje, politika, mafija, jebena južina, buljeći monitor, žena, djeca........
komentiraj (4) * ispiši * #
