Mama Mima

ponedjeljak, 24.03.2014.

Kraljica



Mia: ‘Mama, kad nalastem bit ću kraljica!’
Mama: ‘Stvarno? A kako to?’
Mia: ‘Lijepo… Ići ću na fakultet za kraljice.’

* * *

I ja sam kao mala mislila kako ću biti kraljica. I balerina. I doktorica. I učiteljica. Ali kraljica je uvijek bio moj favorit. Naravno, pošto nikad nisam bila princeza (osim mamina i tatina), kako bih postala kraljica, uvjet je bio udati se za kralja. Ja, naime, nisam znala kako postoje fakulteti za to.

I znate što? Postala sam kraljica! Nije li to divno? Ispunjeni dječji snovi! A znate zašto sam kraljica? Pa rekla sam koji je uvjet – udati se za kralja. Ja sam se udala za kralja. Možda se nekome sa strane ne čini kako sam kraljica, ali ja to zaista jesam. I tako se osjećam. Zato što me moj kralj voli i poštuje. Moj kralj je od mene napravio pravu, razmaženu kraljicu.

Malo manje sam kraljica dok čistim po kući. I dok iznosim smeće. I dok ribam štednjak. I malo manje sam član kraljevske obitelji u pola 7 ujutro, u autobusu. Ali tu i tamo se sjetim pa se nasmijem sama sebi! Nitko u autobusu ne zna zašto se smješkam jer nitko ne zna kako sam kraljica. Čak ni oni koji me poznaju.

Čak ni On. On zapravo i ne zna da se poznajemo. On ulazi na jednoj stanici i već od vrata možete ‘osjetiti’ kako On nije član kraljevske obitelji. On je već za zagrijavanje negdje srknuo nešto žestoko…da se ugrije rano ujutro. On uopće nije svjestan kako se znamo i kako smo se upoznali već minimalno 15 puta. Da. Ja njega znam. I znam o njemu i više nego što me zanima. Znam kako ima obitelj koju zapostavlja. Znam kako mu je boca ispred svega. Znam kako zna biti jako neugodan i nepristojan prema ljudima. Posebno prema onima koji su mu bliski i vole ga.

Znam i njegovu suprugu. Znam je jako dugo. Cijeli život.
Ona je isto maštala kako će postati kraljica. Isto je bila je mamina i tatina princeza, onako kako smo sve bile. Bila je krhka i nježna. Uvijek sam mislila kako njoj neće biti problem pronaći kralja, jer jednostavno čovjek kad je vidi tako ranjivu i osjetljivu ima je potrebu zaštititi. Međutim, godine su prolazile, potencijalni kraljevi su se izmjenjivali…
Jedan se zadržao. Bilo je jasno kako nije kralj, ali za nju je bio slamka spasa – da ne ostane sama. I tako se malo iz očaja, malo iz straha, malo iz dosade udala za ne-kralja. I odustala od kraljevske karijere.

Žalosno mi je to. Bila bi ona lijepa i dobra kraljica. Ali sada svoju dobrotu i ljepotu troši na nekoga tko to ne vidi i ne cijeni. Na nekoga tko je ponižava i uvjerava kako ona nikad ne bi bila dobra kraljica.
I najgore je što mu ona vjeruje.

A još gore od najgoreg je što oni – iako nisu kralj i kraljica – imaju princezu. Pravu, divnu, čarobnu princezu. Znam nekad gledati tu princezu i nadati se kako će ipak, unatoč ni malo kraljevskom okruženju, otkriti svoje skriveno Visočanstvo i početi ga cijeniti. I njena mama, koja je odustala od svoje krune, treba progledati i potruditi se da kruna na glavi princeze ostane i opstane.

Nadam se kako se niste izgubili u ovom kraljevskom tekstu. I nadam se kako će dotaknuti srce kojem je namijenjeno. I možda još poneko. Jer ako je kasno za postajanje kraljicom, nije kasno za odgajanje princeze.

* * *

Mia: ‘Kad završim fakultet onda ću biti kraljica. Tako to ide, znaš.’
Mama: ‘Ti, sunce moje, već jesi kraljica. I ne daj nikad nikome da te uvjeri u suprotno.’

Oznake: kraljica

24.03.2014. u 18:47 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.