Evo došlo je na red razjasniti zašto u vrhu mog posta stoji - Kolumna ka Librar. Naime u tjedniku Makarska kronika od sredine ožujka 2005. g. do rujna 2006.g. pisao sam redovito tjednu sportsku kolumnu u kojoj je stajalo moje ime i prezime i dodatak Librar.Zašto Librar? Radi se o tome da je moj šekundjed Joze otprilike sredinom 19. stoljeca živio na otoku Malti u Sredozemnom moru. Na Malti je uvezivao knjige , po prići mog oca, oko 6-7 godina. Na put je prema Malti otišao s poluotoka Pelješca, a potom se vratio u Igrane gdje su ga prozvali Librar(od knjige), a njegove potomke librari. Ali se taj nadimak tijekom vremena izgubio, pa sam ga ja u svojoj kolumni i sada na svom blogu obnovio.
Treba napomenuti da sam ja kao igrać ragbija bio na Malti 1976. g. gdje smo igrali protiv reprezentacije Malte i kluba Overseas. Kada sam se vratio s turneje tek tada mi je otac ukratko ispričao priču o svom pradjedu i Malti. Ali nikad nije kasno. Ja ga nisam nažalost pitao detalje te storije i život je nosio svoje. Od nedavno se probudila u meni želja za ponovni odlazak na Maltu, pa ako je moguće da pronađem i neke tragove i zapise o mom šekundjedu.
Evo sada za Uskrs ima jedan povoljan aranžman za Maltu. Ako otiđem o svemu ću vas detaljnije na svom blogu obavijestiti.
|
Kačićev trg je povijesni epicentar centra Makarske - bio i ostao. Što se događalo oko njega i u njegovoj bližoj okolici u zadnje vrijeme, nešto sam zabilježio analognim fotoaparatom.
Poćeti ću od zadnjih događanja. U nedjelju 7.siječnja u župnoj crkvi Sv. Marka, koja dominira Kačićevim trgom, održan je humanitarni koncert za potresom stradale stanovnike Haitija. Bio sam dosta prehlađen , pa nažalost nisam prisustovao istom, ali sam dolazak publike i izvođača pratio kroz svoj prozor. Gledavši Kačićev trg, sjetih se sebe kao djeteta od 10 godina 6. siječnja u šest sati ujutro 1962. godine, kada je vrlo jaki potres zadesio Makarsku rivijeru. To će mi uvijek ostati u sjećanju. Istrčali smo svi na Kačić brzinom vjetra, i "vidio" sam visoki zvonik crkve Sv. Marka kako se naginje prema nama i vraća nazad. Tko nije to doživo nezna što je to.Josko Vuzio - makarski orđinal, nije se uspio ni obući, već je izletio zavijen u lancun na Kačić. Bilo je tu i "crnog" humora. E da je to bilo snimit.(op.p.Prije ovoga isto jaki potres je bio 4 dana prije u nedjelju, pa je vecina opreznih ljudi spavala obucena, ali Josko Vusio, kao pravi plemic spavao je u piđami)
Ali vratimo se prema boljoj stvarnosti. Na Kačiću sam uspio snimiti svjetskog putnika, turistickog radnika a sada slobodnog filozofa, 90-godišnjeg rođenog makaranina šjor Antu Baju, kojega sam slučajno sreo dva puta po svijetu. Prvi put u Beču 1976. i drugi put 1979. u Sidneyu u Australiji. On se isto odgojio na Kačiću. Taman kada sam ga išao snimiti javila mi se Slovenka, supruga Jadrana Zemkina, koja je bila u akciji hranjenja i spašavanja ptica na Kačiću. Snimio sam na Kačiću i našeg Mlađana starog borca iz Dalmatinske ulice. Potom sam se spustio kao galeb na mul i tamo opet sami ljudi iz Makarske. Palo je par fjaba, kao i uvik.
Ovi post želim zaciniti izložbom zaljubljenika u Makarsku slikara iz Vrgorca Dragana Jelavića koja je bila preko puta Kačićeva trga u galeriji Ante Gojak i i Noći muzeja, koja se odigrala u Gradskom muzeju na rivi u nedalekoj okolici Kačićeva trga.
p.s. pred spremanje pisanja ovog posta na You tubu ugledao sam Makarane bracu Tvrtka i Ivicu kako u veselom i raspoloženom društvu pivaju - Lipo moje makarsko more. Oni su isto odrasli na Kačićevu trgu. Tada definitivno više nisam mogao odustati od pisanja ovog posta.
|