mali brat karlo
27.02.2008., srijeda
KOLUMNA ka LIBRAR: ZIVILO SMIJANJE
Evo prošlo je točno godinu dana od mog uvodnog posta Zahvaljujem Vicanu što me je ubacio u ovu zanimljivu avanturu. Što kazati? Kako se osjecam? Još uvijek u dragom traženj prave staze. Ali pustimo ozbiljnost.Drago mi je da sam dio blogerske svjetske obitelji, koja nema nikakve granice u geografskom i u smislu bilo kojeg određenja. Bar sam ja tako shvatio blogosferu. I to mi je pravi izazov i poticaj. Ako sam dao malo ruke u tom smislu bilo bi mi drago, Hvala svima na suradnji. Žao mi je što se kao bloger nisam više odblogirao i pisao naglašenije u homorističnom tonu. Jer svijet konačno ne spašava, bogastvo, ljepota, dobrota. . . nego ga od potonuca sa ovog zemaljskog Titanika može spasiti vic i humor, svih prema svima, počevši od sebe i na vlastiti račun . Za homor nikada nije kasno. Ako ikada dođemo na nebo mislim da će prvo pitanje koje će nam postaviti nebeski kondukteri biti- Imamo li povratnu kartu. Jer tamo nema švercanja i putovanja u jednom pravcu. Zato vas pozdravljam s tri pozdrava- Dopisanja, Dočitanja i DOHUMORA. |
- 21:56 - Komentari (8) - Isprintaj - #
25.02.2008., ponedjeljak
KOLUMNA ka LIBRAR: IN MEMORIAM JANEZ DRNOVŠEK
Političari kod nas , a i po svijetu, najviše pišu imovinske kartice i bankovne račune. Vjerojatno je to dijelom radio i Janez Drnovšek predsjednik Republike Slovenije.Ali rijetki su napisali duhovne knjige o smislu života i esenciji življenja, kao on. Napisao je nekoliko vrlo zanimljivih knjiga i vrijedilo bi ih pročitati, kao: 1.Misli o životu 2.Zlatne misli 3.Bit svijeta 4 Razgovori Bilo bi ih dobro pročitati, jer kroz te knjige možemo puno saznati o njegovom našemi životu , a i životu cijele civilizacije i smislu življenja. . . Većina je prevedena i na druge jezike. On je bio intelektualac - par exellence i pravi državnik, za razliku od opskurni politički prvaka po cijelom svijetu, koji se bave samo svojom državom i uskim interesima. Zauzeo se je između ostalog za problem Darfurua u Africi, kao ni jedan svjetski državnik. On je shvatio svu širinu života u pokušaja međusobnog suživota, bez obzira na sve. Drago mi je što sam ga prepoznao. Hvala ti Janeze Drnovšeku što sam te upoznao kroz tvoje knjige i javne nastupe. p.s. Proočitajmo njegove knjige, a potom recimo nešto o njemu |
- 18:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #
20.02.2008., srijeda
KOLUMNA ka LIBRAR: MAKARSKA HRAM HRVATSKOG RAGBIJA
R.K. Makarska rivijera ove godine slavi 40 godina postojanja.Kad ćovjek ima toliko godina kaže se da je u dobu zrelosti. Ragbi je u Makarskoj i na Makarskoj rivijeri u međuvremenu postao pravi sportski pokret i pustio je toliko duboke korijene, da ni najveća suša nemože uništiti njegovo vrlo plodno ragbi stablo. Iz kluba su sa seniosku državnu reprezentaciju igrala oko 40 igrača, a u mlađim kategorijama još dvostruko više. RK Makarska rivijera organizirao je oko 20 međunarodnih utakmica reprezentacije Hrvatske u Makarskoj. Tako da se slobodno može nazvati HRAM HRVATSKOG RAGBIJA. A i prije Domovinskog rata Makarani su organizirali nekoliko utakmica državne reprezentacije. Treba istaknuti da je na Makarskoj rivijeri održano Svjetsko juniorsko FIRA prvenstvo u ragbiju 1988.Klub je, "koncidencijom" osnovan revolucionarne studentske 1968. godine, koja je dala pozitivan inicijalan obol po cijelom svijetu. Da bude stvar jaća bilo je to 20. 12. 1968. - znakovito horoskopski u znaku strijelca. Kada se svi uspjesi kluba zbroje može se kazati da "su osvajanjem više titula ragbijaši pogađali u "sridu" i u potpunosti opravdali svoj znak. Makarski ragbijaši prošli su drage, ali i teške sportske "scile i haridbe". U poćetku ,da bi se odigrale utakmice u Beogradu Ljubljani i Zagrebu putovalo se u vlaku trećeg razreda s drvenim klupama. Ponijeli bi se sendviči iz kuće. To je bilo vrijeme ragbijaškog romantizma, koji je bio pravi izazov i stimulans. Vlakom se putovalo nekada i 16 sati. Jedno se kratko vrijeme putovalo i avionom, ali su kartu ragbijaši zaradili svojim dobrovoljnim radom. Posebna je prića - putovanje vlakom..Ja sam to doživio kao pravu "magiju" i toga ću se uvijek sjećati. Putovanje do Beograda i Ljubljane , Zagreba znalo bi trajati i po 16 sati. Godišnje bi putovali najmanje 15 puta na tim relacijama. Na pazaru u Splitu kupila bi se hrana , a našla bi se i demažana težačkog vina, koji je bio jedini "doping" i "uspavač". Spavali bi u kušet ležajevima u vlaku, u kojima su spavali žensko i muško skupa u kupeu, kako bi koga dopalo Došlo bi do zanimljivih razgovora, a poslije par bevandi znala bi past i pisma, a znalo se recitirati cijelom vagonu na hodniku. Lipa vrimena.Neki kažu da se jedan naš igrač iz Splita zaljubio u curu koju je sreo u kupeu. Često smo putovali i sa sportašicama iz Dalmacije. Najčešće sa simpatičnim prvoligašicama -rukumetni klubova Trogir i Split. To su bile prave cure i sportašice, ali šteta što su na vrime, po sportskom oraru morale ići spavati. Nama borcima iz vlaka nije ostalo ništa nego ići u "češljanje" vlaka", u potrazi za curama za druženje i priću, pa što bude. Meni se ćini da vlak ima posebnu erotićnu snagu, što je malo obrađeno u literaturi. Samo "kloparanje" vlaka i putovanje kroz prostor, razbija sve bezvezne obrambene mehanizme i ćini nas slobodnim i oslobođenim.Ne zaboravimo, mi smo bili totalni amateri i druženje nam je bila jedina nagrada za sve te "muke" dugog potovanja. Tada sam shvatio da sport, umjetnost i eros ne kolidiraju (jer je sve u pokretu). Kada bi došli u Ljubljanu, Beograd. Zagreb, to je bilo vecinom vrlo rano.,nakon doručka išli bi u "karantenu" - na matineju u kino, da se ne bi umarali po gradu pred utakmicu. Svugdje je bilo naših navijača, pogotovo su studenti iz studentskog doma na Savi u Zagrebu bili u velikom broju i podržavali nas. Ali da se vratim. Igralo se po snijegu do gležanja u Kumrovcu. Šibala nas je košava na igralištu Lazarevačkog druma i Košutnjaka u Beogradu. Zalijevale su nas hladne kiše na Šiški, Stanežičah i bežigradu u Ljubljani. Okočenili smo se na ledu od minus 10 na Kamberovića polju u Zenici. Doživjeli smo toplotni udar na temparaturi od plus 43 u Sydneju u Australiji. Makarski ragbijaši putovali su mnogim paralelama i merdijanima oad Malte, italije, Švicarske,Češke, Mađarske, Rumunjske do Australije i Nove Zelande. I u svim tim izazovima ragbi makarski brod je mogao biti poljujan, ali nikad nije doživio veću havariju. Jer svjetionik ragbi entuzijazma je nosio sve generacije, a i sadašnje istim žarom zbog toga su uvijek uplovljavali u pravu luku. Jednom je dr. Ljutič,( makarki zet koji je sada prof na Medicinskom fakultetu u Splitu op.p.) koji je 80-ih bio dežurni ljiečnik na našoj utakmici kazao: Kako možete igrati po ovom kijametu od kiše i leda, dobit ćete upalu pluća. Dijelom je bio u pravu. Reuma tuce u starijim godinama i svaki bubatac osjećaš po jugu, Ali ostaju također sjećanja i prijateljstva po cijelom svijetu, koja su isto nezaboravljiva, blo jugo ili ne. A da ne govorimo o trečem poluvrment koja je posebna prića. To iskreno postoji samo u ragbiju, gdje se vidi da u sportu nije važan samo rezultat nego i socijalna - stvar druženja poslije utakmice, koja je kruna svega, ma što se dogodilo u prva dva poluvremena na igralištu. Ali kao što se kaže šećer dolazi na kraju, tako je i ovaj put. Htio bih istaknuti naše igrače iz dijaspore, od Francuske do Novog Zelanda ,koji su dušom i srcem igrali za naš klub, i koji su nam puno pomogli u našem ragbi napretku. Bilo ih je oko petnaestak, a skoro su svi igrali i za reprezentaciju Hrvatske . Tako smo pokazali svojim primjerom kako možemo spojiti iseljenu i domovinsku sportsku Hrvatsku, a da ne ostane sve na riječima. Zato ih u ime našeg kluba pozdravljam, ma gdje bili ,i porucujem im da su uvijek dobro došli u Makarsku. I SADA ŠLAG: Pravi "krivci" što je osnovan ragbi klub u Makarskoj su ondašnji mladi ragbi inžinjeri u Metalplastici- Siniša Tartaglia i Toma Curavić.Sjećam se rijeći našeg prvog trenera Tartaglije, kada bi igrali u Makarskoj: VI SAMO IGRAJTE, A PROTIVNIKE ĆE BIOKOVO IMPRESIONIRATI Bravo Tare. Pozdrav tebi i Tomi. Vidimo se na proslavi kluba u Makarskoj. Drago mi je što me dopala čast da sudjelujem u pisanju ragbi monografije RK Makarske rivijere povodom 40-te obljetnice. Predhodno napisano su moji dojmovi koji će imati svoje mjesto a i duh u monografiji. |
- 13:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #
07.02.2008., četvrtak
KOLUMNA ka LIBRAR: PJESNICI POLETIMO SVIJETOM
Ovo je post poziva dobre volje, koji možda može pomoći ovom svijetu. U tom duhu ga želim napisati. Pozivam sve one koji vole poeziju i vole je kazivati i recitirati,da izađu iz "učmalih"salona pjesnika ,gdje se događaju jutra i večeri poezije. Nemojte me krivo shvatiti.Predlažem pjesnicima i onima koji vole poeziju da je govore po ulicama, trgovima, autobuskim stanicama . . . Jednom riječju svugdje! Prava je prilika da to napravimo na Valeninovo.Poetska rijeć treba ući u narod. Jer narodu je dosta obećanja, on očekuje melem za dušu, a ne kataklizme medijskih i političkih tragikomičara. Zato pjesnici izađimo iz elitnih salona i iz sebe, uđimo u prostor i vrijeme . ma kako ga shvatili. Napravimo happening ,koji Makarska i svijet, a i i svi mi zaslužujemo. Svi koji su zainteresirani za ovi projekt mogu se javiti u komentaru ovog bloga. Svatko je dobrodošao. Ne mora biti pjesnik, dovoljno je srce i duša.Detalje ću na vrijeme javiti, na ovom blogu. PJESNICI IZLETIMO IZ "ILEGALE" SALONSKIH KAJBI! IGRAČKA VJETROVA Pati bez suze, živi bez psovke, i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke ublažit neće gorki san. Podaj se pjanom vjetru života, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak neka te mota u ludi polet vihor lud. Leti ko lišće što vir ga vije, za let si dušo, stvorena; za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena. Ovo su stihovi Tina Ujevića, koji se kao dijete igrao na Kačićevu trgu u Makarskoj. |
