Ovo je post poziva dobre volje, koji možda može pomoći ovom svijetu. U tom duhu ga želim napisati. Pozivam sve one koji vole poeziju i vole je kazivati i recitirati,da izađu iz "učmalih"salona pjesnika ,gdje se događaju jutra i večeri poezije. Nemojte me krivo shvatiti.
Predlažem pjesnicima i onima koji vole poeziju da je govore po ulicama, trgovima, autobuskim stanicama . . . Jednom riječju svugdje! Prava je prilika da to napravimo na Valeninovo.Poetska rijeć treba ući u narod. Jer narodu je dosta obećanja, on očekuje melem za dušu, a ne kataklizme medijskih i političkih tragikomičara.
Zato pjesnici izađimo iz elitnih salona i iz sebe, uđimo u prostor i vrijeme . ma kako ga shvatili. Napravimo happening ,koji Makarska i svijet, a i i svi mi zaslužujemo.
Svi koji su zainteresirani za ovi projekt mogu se javiti u komentaru ovog bloga. Svatko je dobrodošao. Ne mora biti pjesnik, dovoljno je srce i duša.Detalje ću na vrijeme javiti, na ovom blogu.
PJESNICI IZLETIMO IZ "ILEGALE" SALONSKIH KAJBI!
IGRAČKA VJETROVA
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak neka te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si dušo, stvorena;
za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.
Ovo su stihovi Tina Ujevića, koji se kao dijete igrao na Kačićevu trgu u Makarskoj.
Post je objavljen 07.02.2008. u 12:54 sati.