post tajfunsko raspolozhenje
danas nemam neku inspiraciju za pisanjem. tlak ne postoji. taj se tajfun rasplinuo na dohvat ruke u neshto shto se zove tropical depression. tropska depra. mozhesh si misliti kakav je tlak! jucher sam iz puste znatizhelje odluchila s vanjske strane centra proshetati od ureda do kuche. vjetar i nije bio tako strashan, visoke zgrade i to. kisha nije padala, ali sam ipak doma doshla s mokrom kosom, tolika je vlaga bila. a tlak vam ne mogu opisati. doslovce mi se vrtilo u glavi i nisam mogla ravno hodati. ko da sam na nekim laganim.... shalu na stranu. Micek se zabrinuo jer je rekao bjezh u kuch plantrava zheno josh chesh ovak spretna negdje past i polomit se! kakva briga. moram priznat da sam ipak pobjegla doma. koje sam ja sreche nekaj bi mi palo na glavu, a ako sam dobro zhvatila kad je izdan typhoon warning signal, ak ti se nekaj dogodi osiguravajucha drushtva ne isplachuju premije! jer, ako smo vam rekli da je opasno i da ne idete van, ona vam nedamo pare. mislim da se to radi kad je signal 8. o kojim ja stvarima moram razmishljati?! suochena sam sa skroz novim zhivotnim problemima:
1. kako odrzati kosu ravnom na ovolikoj vlazi
2. moram nositi shminku u torbici jer se sva zasjajim od vruchine
3. mogla bi zavrshiti u ozu
4. moram nositi sa sobom vrechu za spavanje ako sluchano rikne lift. KO BU SE POPEO NA 28. KAT - da budem iskrena, nisam nikad vidjela stepenice u svojoj zgradi
5. fakat kaj da radim ak tajfun sa 9 ode na 10 što je neshto gjozno
6. da li chu se brzhe naborati na ovom suhom klimatiziranom zraku
7. kak chu prezhivjeti josh 3 mjeseca i 26 dana bez miceka (i bez sexa)
8. ak mi je jedina razonoda teretana, kaj bum se vratila ko arni the guverner?!
mislim da to vrijeme koje je tu pre ludo josh pozitivnije utjeche na mene. sutra bi trebala preko na otok, ako nastavi ovak ne znam, bash mi se i ne ide. po osobnu josh nisam bila, iako je sigurno vech gotova. a osim jucher nisam izashla iz centra ima 10 dana!
i kaj ja tu dizhem paniku o tajfunima kad je u lici pijavice krovove nosila?! ili negdje.
1. kako odrzati kosu ravnom na ovolikoj vlazi
2. moram nositi shminku u torbici jer se sva zasjajim od vruchine
3. mogla bi zavrshiti u ozu
4. moram nositi sa sobom vrechu za spavanje ako sluchano rikne lift. KO BU SE POPEO NA 28. KAT - da budem iskrena, nisam nikad vidjela stepenice u svojoj zgradi
5. fakat kaj da radim ak tajfun sa 9 ode na 10 što je neshto gjozno
6. da li chu se brzhe naborati na ovom suhom klimatiziranom zraku
7. kak chu prezhivjeti josh 3 mjeseca i 26 dana bez miceka (i bez sexa)
8. ak mi je jedina razonoda teretana, kaj bum se vratila ko arni the guverner?!
mislim da to vrijeme koje je tu pre ludo josh pozitivnije utjeche na mene. sutra bi trebala preko na otok, ako nastavi ovak ne znam, bash mi se i ne ide. po osobnu josh nisam bila, iako je sigurno vech gotova. a osim jucher nisam izashla iz centra ima 10 dana!
i kaj ja tu dizhem paniku o tajfunima kad je u lici pijavice krovove nosila?! ili negdje.
kako zamrziti hranu kinesku
dobar nachin za zamrziti hranu neke zemlje je da je jedesh u izvornoj zemlji. ja stvarno ne razumijem u chemu je moj problem s kinom. bit chu skroz iskrena i rechi da mora da se radi o nekoj bolesti. ko zna jel znaju to izljechit u vrapchu. chajnamanija.
imam u zhivotu tu veliku srechu da me u ovih kratkih tridesetak godina put nanio u neke chudnovate zemlje. primarno zbog posla, a dijelom i zahvaljujuchi roditeljstvu. tako sam imala prilike boraviti u Indiji, Vijetnamu, Kini, Alžiru od egzotike, bila sam i josh na drugim nekim mjestima ali to za prichu o chajnamaniji nije vazhno.
dakle hrana. kineska, indijska, vijetnamska. sve pre fino! mljac. obozhavala ih sve. dok nisam probala pravu, izvornu u oridjidji zemlji. indijska, josh 7 puta bolja. vijetnamska, bozhe davila sam se u svim chudima. kineska - izbjegavam chak i u evropi. kad sam u kini pravim se vegetarijanka, a tu i tamo znam pojesti neki morski plod. jedem samo ako bash moram, i to onda obichno kojekakve egzibicije tipa zmije, neke prechuden dlakave rakove...
nisam gadljivi tip. sve chu probati. zato shto me zanima. tako sam u vijetnamu probala neke crve, przhene, neloshe. u kini gore navedenu zmiju. vrlo ukusno, malo zhilavija piletina. dlakavi rakovi su bili straaashni. imala sam osjechaj da jedem paukove, jedino kaj su imali tvrdu ljushturu (da nisu ne bi ih jela). nudili su mi u kini i shkorpione da probam, to ipak nisam, ne kazhem da ne budem, ali nisam josh. jedino kaj sam odbila jesti je bila kornjacha (neki licemjerni eko duh u meni mi nije dao). jela sam i ona ptichija gnjezda, mislim realno to je fakat ogavno, ali fino! u indiji u pravilu jedu najnormalnije namirnice, po nashim standardima, ali zachini...mljac. dakle nije problem u egzotici navedene hrane, ne? po tom pitanju sam very open minded. realno gledajuchi u kini chu prije pojesti zmiju nego piletinu. ili dlakavog raka prije nego svinjetinu.
zashto?!
zato shto je ta hrana meni stvarno preuzhasna kada je pripremljena na njihov nachin. je kao jedna prava bichica moram uzhivati u hrani, i u okusu i u izgledu. zamislite scenu kada naruchite piletinu na neki nachin. a piletina je kuhana, ima debeli sloj masti izmedju zhute smrezhurane kozhe, meso je malo crvenkasto (kaj znachi da nije dobro kuhano). na tanjuru vam posluzhe pola kokoshi. doslovno pola. ukljuchujuchi i glavu. rascocanu na pola. po duzhini i josh koki jezik visi iz kljuna. e da cijelo pile je preliveno nekim kiselim umakom (od octa). i osim shto ruzhno izgleda, i nije fino i josh k tome ta piletina ima skroz chudan okus. ili npr. oni to isto navedeno pile, a i meso opchenito, ne tranchiraju onak ko mi. nego uzmu sataru pa to nasjeku, pa onda chovjek shtoshta dobije u tanjur. djelove iznuztrica, neke opne (to mora da je iz trbushne shupljine), noge, vrat...
drugo, chak i ona hrana koja nam je malo blizha po izgledu i nachinu serviranja ima chudan okus. trebalo mi je vremena da shvatim zashto. zato shto oni uzhasno puno koriste mast za kuhanje. ali nemojte odmah pomisliti na onu mast koju sam i ja ko mala mazala na kruh, mljac. ova mast, je mom neukom oku i nosu, ajmo rechi nerafinirana, pa smrdi po loju. i sada si zamislite taj ocharavajuchi okus u vashoj hrani.
trechi i najvechi problem je taj kaj u stvari chovjek fakat ne zna kaj che dobiti na tanjuru (ne mislim na machke i pse). mi smo u jednom hotelu jednom prilikom naruchili fried spare ribs. kvragu, bar smo to znaki kaje. rebarca. kak to mozhe bit loshe. ne mogu vam opisati kaj smo dobili. kuhano pechene komade svinjetine sa dijelovima kozhe, zhlundri sve pripremljeno u umaku od anisa (od kosti ni K). ne znam jeli problem bio u prijevodu ili se to tamo tako priprema, ali bilo je zastrashujuche. zato vishe nikada u kini sama ne naruchujem kinesku hranu.
naravno da ima pre finih stvari! pekinshka patka koja se u stvari jede kao 4 razlichita jela (o.k. i nju dobijete s glavom i jezikom koji viri iz usta, ali bar nije rascocana na pola). rakovi kojekakvi chudni (osim dlakavih jela sam josh puno vrsta) koji su u stvari pripremljeni vrlo slichno kao da su pecheni na zharu i zachinjeni su cheshnjakom. riba tak, tak nije losha ali je pretezno rijechna pa je malo masna, a i s obzirom na toksichnost kineskih rijeka nije preporuchljivo jesti je svugdje. i povrche je mrak. mlado lische od grashka (pripremljeno ko blitva) mljac, neke travuljage koje izgledaju ko shparoge, kinesko zelje...mljac.
ali ipak generalno gledajuchi imam strashnu fobiju od kineske hrane. uzasnu. neobjashnivu. mrzim je. i to mora da je bolest. jer chu npr u istom kineskom gradu jesti indijsku hranu koja je, da budem najiskrenija, pripremljena od istih namirnica ko i ona kineska. pa nisu plietinu (koja kad je kineska ima chuuuuudan okus) iz indije nosili. bolest kazhem ja.
sve u svemu, ako ochekujete da chete u kini jesti dobro vam poznata jela iz zagrebachkih kineskih restorana, zaboravite. zashto. pa kina je zemlja sa 200 provincija! svaka ima svojih 100 specijaliteta. dok naletite na onu slatkokiselu svinjetinu iz restorana u zagrebu, morat chete pojesti puuuuno chudnovatih stvari.
imam u zhivotu tu veliku srechu da me u ovih kratkih tridesetak godina put nanio u neke chudnovate zemlje. primarno zbog posla, a dijelom i zahvaljujuchi roditeljstvu. tako sam imala prilike boraviti u Indiji, Vijetnamu, Kini, Alžiru od egzotike, bila sam i josh na drugim nekim mjestima ali to za prichu o chajnamaniji nije vazhno.
dakle hrana. kineska, indijska, vijetnamska. sve pre fino! mljac. obozhavala ih sve. dok nisam probala pravu, izvornu u oridjidji zemlji. indijska, josh 7 puta bolja. vijetnamska, bozhe davila sam se u svim chudima. kineska - izbjegavam chak i u evropi. kad sam u kini pravim se vegetarijanka, a tu i tamo znam pojesti neki morski plod. jedem samo ako bash moram, i to onda obichno kojekakve egzibicije tipa zmije, neke prechuden dlakave rakove...
nisam gadljivi tip. sve chu probati. zato shto me zanima. tako sam u vijetnamu probala neke crve, przhene, neloshe. u kini gore navedenu zmiju. vrlo ukusno, malo zhilavija piletina. dlakavi rakovi su bili straaashni. imala sam osjechaj da jedem paukove, jedino kaj su imali tvrdu ljushturu (da nisu ne bi ih jela). nudili su mi u kini i shkorpione da probam, to ipak nisam, ne kazhem da ne budem, ali nisam josh. jedino kaj sam odbila jesti je bila kornjacha (neki licemjerni eko duh u meni mi nije dao). jela sam i ona ptichija gnjezda, mislim realno to je fakat ogavno, ali fino! u indiji u pravilu jedu najnormalnije namirnice, po nashim standardima, ali zachini...mljac. dakle nije problem u egzotici navedene hrane, ne? po tom pitanju sam very open minded. realno gledajuchi u kini chu prije pojesti zmiju nego piletinu. ili dlakavog raka prije nego svinjetinu.
zashto?!
zato shto je ta hrana meni stvarno preuzhasna kada je pripremljena na njihov nachin. je kao jedna prava bichica moram uzhivati u hrani, i u okusu i u izgledu. zamislite scenu kada naruchite piletinu na neki nachin. a piletina je kuhana, ima debeli sloj masti izmedju zhute smrezhurane kozhe, meso je malo crvenkasto (kaj znachi da nije dobro kuhano). na tanjuru vam posluzhe pola kokoshi. doslovno pola. ukljuchujuchi i glavu. rascocanu na pola. po duzhini i josh koki jezik visi iz kljuna. e da cijelo pile je preliveno nekim kiselim umakom (od octa). i osim shto ruzhno izgleda, i nije fino i josh k tome ta piletina ima skroz chudan okus. ili npr. oni to isto navedeno pile, a i meso opchenito, ne tranchiraju onak ko mi. nego uzmu sataru pa to nasjeku, pa onda chovjek shtoshta dobije u tanjur. djelove iznuztrica, neke opne (to mora da je iz trbushne shupljine), noge, vrat...
drugo, chak i ona hrana koja nam je malo blizha po izgledu i nachinu serviranja ima chudan okus. trebalo mi je vremena da shvatim zashto. zato shto oni uzhasno puno koriste mast za kuhanje. ali nemojte odmah pomisliti na onu mast koju sam i ja ko mala mazala na kruh, mljac. ova mast, je mom neukom oku i nosu, ajmo rechi nerafinirana, pa smrdi po loju. i sada si zamislite taj ocharavajuchi okus u vashoj hrani.
trechi i najvechi problem je taj kaj u stvari chovjek fakat ne zna kaj che dobiti na tanjuru (ne mislim na machke i pse). mi smo u jednom hotelu jednom prilikom naruchili fried spare ribs. kvragu, bar smo to znaki kaje. rebarca. kak to mozhe bit loshe. ne mogu vam opisati kaj smo dobili. kuhano pechene komade svinjetine sa dijelovima kozhe, zhlundri sve pripremljeno u umaku od anisa (od kosti ni K). ne znam jeli problem bio u prijevodu ili se to tamo tako priprema, ali bilo je zastrashujuche. zato vishe nikada u kini sama ne naruchujem kinesku hranu.
naravno da ima pre finih stvari! pekinshka patka koja se u stvari jede kao 4 razlichita jela (o.k. i nju dobijete s glavom i jezikom koji viri iz usta, ali bar nije rascocana na pola). rakovi kojekakvi chudni (osim dlakavih jela sam josh puno vrsta) koji su u stvari pripremljeni vrlo slichno kao da su pecheni na zharu i zachinjeni su cheshnjakom. riba tak, tak nije losha ali je pretezno rijechna pa je malo masna, a i s obzirom na toksichnost kineskih rijeka nije preporuchljivo jesti je svugdje. i povrche je mrak. mlado lische od grashka (pripremljeno ko blitva) mljac, neke travuljage koje izgledaju ko shparoge, kinesko zelje...mljac.
ali ipak generalno gledajuchi imam strashnu fobiju od kineske hrane. uzasnu. neobjashnivu. mrzim je. i to mora da je bolest. jer chu npr u istom kineskom gradu jesti indijsku hranu koja je, da budem najiskrenija, pripremljena od istih namirnica ko i ona kineska. pa nisu plietinu (koja kad je kineska ima chuuuuudan okus) iz indije nosili. bolest kazhem ja.
sve u svemu, ako ochekujete da chete u kini jesti dobro vam poznata jela iz zagrebachkih kineskih restorana, zaboravite. zashto. pa kina je zemlja sa 200 provincija! svaka ima svojih 100 specijaliteta. dok naletite na onu slatkokiselu svinjetinu iz restorana u zagrebu, morat chete pojesti puuuuno chudnovatih stvari.
zašto NE tetovirati kineska slova na tela
kineski jezik ne postoji. odnosno postoji. njih 200 ako se ne varam, svaki vechi grad u nekoj provinciji ima svoj dijalekt. osam od tih tristo smatra se glavnim dijalektom. medjutoa, 70% stanovnishtva ipak govori pekinshki dialekt iliti mandarin. ovdje moji honkozhani govor cantonese, iliti kantonski (kanton je juzhna povincija kine, sada sluzhbeno znana kao guandong). taj je kanotonski opako tezhak, navodno. ko normalan mozhe rijech foo izgovoriti na 7 razlichitih nachina?! i svaki ima drugo znachnje?!
vako:
fMo - visoki ton = muzh (di bash nadje taj primjer)
foo - bez tonaliteta na samoglasnicima = bogat
fooh - niski ton (h na kraju predstavlja niski ton) = duzhan
fóo - srednji samoglasnik je uzlazni (poliglotna se tak kazhe?!) = tigar
fňoh - niski ton pa josh silazni = nasloniti se
fóoh - niski ton uzlazni = zhena
po vuku bi se sve chitalo fu!
i sad ti to izgovori krivo pa umjesto tigra koji se naslonio na zhenu ispadne muzh koji je duzan bogatome!
ovo gore je inache napisano na pinyinu, to je kao kak se kineski pishe na latinskom. chak je velebna kineska vlada jednom odluchila da bi mogli popularizirati pinyin, pa jednog dana skroz maknuti znakove (eto koliko im vrijedi kultura i tradicija), medjutim tradicija je ovaj puta ipak pobjedila -jeeeeeee- i ideja nije nikada zazhivjela. pinyin se ipak koristi na tablama za imena ulica, na duchanima itd, ali kinezi nemaju pojma kaj na njima pishe!
kantonski i manadarin razlikuju se ko npr. francuski i portuglaski. spadaju u istu jezichnu skupinu i to je to. chitaju iste znakove, ali ih izgovaraju skroz drugachije. i u tome je caka. da objasnim slikovito. uzmimo npr moje ime. dva sloga. dva znaka. u jednom moje se ime pishe iz dva znaka koja se u tom gradu chitaju kao moje ime, a znachenje ta dva znaka je "lijepi zarez". kada odem u drugi grad, ta dva znaka prochitnan na glas vishe neche zvuchati kao moje ime, ali che im znachenje i dalje biti "lijepi zarez", a ako zhelim u tom gradu napisati svoje ime morati chu koristiti neka dva skroz druga znaka! josh slikovitije, ako gospodin NG iz HK ode u peking, tamo che ga zvati gospodin WU. Ili ako gospodin WONG iz HK ode u nanjing, tamo che ga zvati gospdin WEE, a u pekingu gospodin HUANG.
get my meaning? to bi znachilo npr. da oni svi chitaju iste novine. samo kada bi ih chitali na glas, onda bi to sve zvuchalo potpuno razlichito! zato je vechina kineskih programa, ukljuchujuchi i lokalne vijesti isl. titlovana - naravno, na kineski.
kineski se pismeni jezik sastoji od 50,000 znakova (slikica), dodushe velika vechina ih je zastarjela i ne koriste se. 6000 znakova koristi se i danas, u svakodnevnoj uporabi, a da bi se npr.pročitale gore spomenute novine potrebno je znati 2000 zankova. majkumu, pa ja imam problema ova nasha slova pravilno raspodjeliti u rijechi di bi novine tu mogla ikada prochitati?!?! iako su dio kineskih znakova stilizirane slike, vechi dio znakova (90%) je skup dijela koji predstavlja "znachenje" i dijela koji predstavlja "zvuk" . Naravno da te slikicie u stvari pojednostavnjuju komunikaciju, bar pismenu.
e da i jedna zanomljivost kineski se mozhe chitati i pisati, i kantonski se josh uvijek chita, s lijeva na desno, s desna na lijevo ili odozgora prema dolje...nemrem si ni zamisliti kaj to znachi. vlada pokushava sve "nagovoriti" da mandarin pishu i chitaju s lijeva na desno.
jel' vam sad jasno zashto ne valja tetovirati ime svoje, svoje machke, dragog isl. na tela svoja?! ak vas vech fasciniraju kineski znakovi onda tetovirajte neshto shto ima neko znachenje NA KINESKOM. jedna si je moja pametna poznanica istetovirala dva znaka koja su nojoj "bash bila super, i gle kak su lijepi" pa su tu umirali od smjeha jer joj na jednom od juznih dijalekata na nozi pishe neshto u stilu krepana kornjacha.
vako:
fMo - visoki ton = muzh (di bash nadje taj primjer)
foo - bez tonaliteta na samoglasnicima = bogat
fooh - niski ton (h na kraju predstavlja niski ton) = duzhan
fóo - srednji samoglasnik je uzlazni (poliglotna se tak kazhe?!) = tigar
fňoh - niski ton pa josh silazni = nasloniti se
fóoh - niski ton uzlazni = zhena
po vuku bi se sve chitalo fu!
i sad ti to izgovori krivo pa umjesto tigra koji se naslonio na zhenu ispadne muzh koji je duzan bogatome!
ovo gore je inache napisano na pinyinu, to je kao kak se kineski pishe na latinskom. chak je velebna kineska vlada jednom odluchila da bi mogli popularizirati pinyin, pa jednog dana skroz maknuti znakove (eto koliko im vrijedi kultura i tradicija), medjutim tradicija je ovaj puta ipak pobjedila -jeeeeeee- i ideja nije nikada zazhivjela. pinyin se ipak koristi na tablama za imena ulica, na duchanima itd, ali kinezi nemaju pojma kaj na njima pishe!
kantonski i manadarin razlikuju se ko npr. francuski i portuglaski. spadaju u istu jezichnu skupinu i to je to. chitaju iste znakove, ali ih izgovaraju skroz drugachije. i u tome je caka. da objasnim slikovito. uzmimo npr moje ime. dva sloga. dva znaka. u jednom moje se ime pishe iz dva znaka koja se u tom gradu chitaju kao moje ime, a znachenje ta dva znaka je "lijepi zarez". kada odem u drugi grad, ta dva znaka prochitnan na glas vishe neche zvuchati kao moje ime, ali che im znachenje i dalje biti "lijepi zarez", a ako zhelim u tom gradu napisati svoje ime morati chu koristiti neka dva skroz druga znaka! josh slikovitije, ako gospodin NG iz HK ode u peking, tamo che ga zvati gospodin WU. Ili ako gospodin WONG iz HK ode u nanjing, tamo che ga zvati gospdin WEE, a u pekingu gospodin HUANG.
get my meaning? to bi znachilo npr. da oni svi chitaju iste novine. samo kada bi ih chitali na glas, onda bi to sve zvuchalo potpuno razlichito! zato je vechina kineskih programa, ukljuchujuchi i lokalne vijesti isl. titlovana - naravno, na kineski.
kineski se pismeni jezik sastoji od 50,000 znakova (slikica), dodushe velika vechina ih je zastarjela i ne koriste se. 6000 znakova koristi se i danas, u svakodnevnoj uporabi, a da bi se npr.pročitale gore spomenute novine potrebno je znati 2000 zankova. majkumu, pa ja imam problema ova nasha slova pravilno raspodjeliti u rijechi di bi novine tu mogla ikada prochitati?!?! iako su dio kineskih znakova stilizirane slike, vechi dio znakova (90%) je skup dijela koji predstavlja "znachenje" i dijela koji predstavlja "zvuk" . Naravno da te slikicie u stvari pojednostavnjuju komunikaciju, bar pismenu.
e da i jedna zanomljivost kineski se mozhe chitati i pisati, i kantonski se josh uvijek chita, s lijeva na desno, s desna na lijevo ili odozgora prema dolje...nemrem si ni zamisliti kaj to znachi. vlada pokushava sve "nagovoriti" da mandarin pishu i chitaju s lijeva na desno.
jel' vam sad jasno zashto ne valja tetovirati ime svoje, svoje machke, dragog isl. na tela svoja?! ak vas vech fasciniraju kineski znakovi onda tetovirajte neshto shto ima neko znachenje NA KINESKOM. jedna si je moja pametna poznanica istetovirala dva znaka koja su nojoj "bash bila super, i gle kak su lijepi" pa su tu umirali od smjeha jer joj na jednom od juznih dijalekata na nozi pishe neshto u stilu krepana kornjacha.
lajf in HK
moram paziti da ne ispadnem emancipirana zhena kao rahatli jerbo ja u stvari ne pisham postove u 6 ujutro nego u podne, samo zhivim u drugoj vremenskoj zone. da ne bi bilo nismo znali!
enivej, htjedoh napisati par rijechi o apsurdnosti zhivota u HK, primarno o troshkovima zhivota. npr. litra mlijeka koshta 17 kuna! ili...100g mesa (to se tu u gramima mjeri) koshta 35 kuna. halo! i chak nema neke razlike izmedju krava i svinja. piletina je isto urnebesno skupa. naravno da govrim o uvoznom mesu, primarno australia i novi zeland. 1. ovdje su se u regiji ponovo pojavile kojekakve boleshtine (ptichje groznice i to), 2. iako je kineska svinjetina fakat dobra i kvalitetna, piletina ima neki ful strange okus.
opchenito ako gledamo to iz chisto zhenske perspektive, a ja sam punokrvan zhemka, HK je super, malo jedesh jer je stravichno skupa, a krpice su super jeftine pa zhivchanozu prouzrokovanu gladi lijechish shoppingom! mislim ako si chovjek da truda i malo ode proshetati po opskurnijim ulichicama grada, najverovatnije za litru lijeka i 10dkg svinjetine kupish 2-3 odjevna predmeta, ili torbu.
stvarno se koji puta pitam kako ovi ljudi ovdje prezhivljavaju. stanovanje je uzhasno skupo, hrana isto, iako moram priznati sumnjam da oni kupuju u istim duchanima gdje i mi gwailosi, ali opet. zhivot je skup. ako se ne varam HK je dugo vremena bio 5 ili 6 grad po skupochi na svijetu (Tokio 1.). ove su godine jaaaako nesretni jer su pali na 11 ili 12 mjesto. i to im je fakat bed.
off topic - upravo je pocheo puhati neki nemili vjetar! i opet je onak da ne vidim brod pred nosom! kakvo stjupid vrijeme!. vech tjedan dana nisam promolila van od vremena!
on topic - i naravno da je nama gwailosima sve josh 7 puta skuplje. i to zato kaj nam sve nude. chovjeku se teshko odrech nekih stvari na koje se naviknuo kad su ti pred nosom pa nema veze koliko koshtaju. okej nechu jesti piletinu koja je chudnog okusa jer mi to nije fino i zhelim jesti salatu, pa ako to znachi da chu morati kupit astralsku pre-packed, zato kaj kazhu da kinesku nije preporuchljivo jesti (Hepatitis A - kao gnojivo koriste ljudski izmet) a HK salatu je teshko nachi, onda chu je kupiti, ali npr. ja sam se bash navikla na Haribo gumene medeke. a ti su tu 7x skuplji od nekih australskih ili kajaznam kakvih. ali ne meni su bash haribo fini. pa ko mi kriv nek troshim pare na to.
o usluzhnim djelatnostima nechu ni govoriti. mislim da sam vech spomenula. frizer-farbanje + shishanje (preporuchljivo kod nekog zapadnjaka ili kineza koji ima puno iskustva sa zapadnjachkom kosom) 1000-1200 kuna. pa si ti misli hochesh li biti plavusha. naravno, ako je samo shishanje u pitanju i ako zhelish imati ravnu ili stepenastu frizuru, fakat treba otichi kod lokalnog frizera. dozhivljaj je neponovljiv! kvadrata 20. djelatnika 7 (2 vodaju ljude okolo, 2 peru kosu, 2 shisaju, jedan ubire pare). ljudi unutri, 10. svi prichaju u isto vrijeme, brzo i glasno. svi se smiju. niko ne zna beknuti engleski. najbolja frizura na svijetu. majke mi zhena me oshishala neponovljivo. i sve je shvatila kaj sam joj objasnila, da pushtam kosu, samo vrhove bla, bla, bla.
ma u stvari je ovo jedan super grad. ima toliko sitnih detalja koji te izlude, ali kad se sve zbroji i oduzme, nije loshe.
okej, ovaj stjupid vjetar me pocheo zabrinjavati, mozhda mi popucaju stakla u uredu.
enivej, htjedoh napisati par rijechi o apsurdnosti zhivota u HK, primarno o troshkovima zhivota. npr. litra mlijeka koshta 17 kuna! ili...100g mesa (to se tu u gramima mjeri) koshta 35 kuna. halo! i chak nema neke razlike izmedju krava i svinja. piletina je isto urnebesno skupa. naravno da govrim o uvoznom mesu, primarno australia i novi zeland. 1. ovdje su se u regiji ponovo pojavile kojekakve boleshtine (ptichje groznice i to), 2. iako je kineska svinjetina fakat dobra i kvalitetna, piletina ima neki ful strange okus.
opchenito ako gledamo to iz chisto zhenske perspektive, a ja sam punokrvan zhemka, HK je super, malo jedesh jer je stravichno skupa, a krpice su super jeftine pa zhivchanozu prouzrokovanu gladi lijechish shoppingom! mislim ako si chovjek da truda i malo ode proshetati po opskurnijim ulichicama grada, najverovatnije za litru lijeka i 10dkg svinjetine kupish 2-3 odjevna predmeta, ili torbu.
stvarno se koji puta pitam kako ovi ljudi ovdje prezhivljavaju. stanovanje je uzhasno skupo, hrana isto, iako moram priznati sumnjam da oni kupuju u istim duchanima gdje i mi gwailosi, ali opet. zhivot je skup. ako se ne varam HK je dugo vremena bio 5 ili 6 grad po skupochi na svijetu (Tokio 1.). ove su godine jaaaako nesretni jer su pali na 11 ili 12 mjesto. i to im je fakat bed.
off topic - upravo je pocheo puhati neki nemili vjetar! i opet je onak da ne vidim brod pred nosom! kakvo stjupid vrijeme!. vech tjedan dana nisam promolila van od vremena!
on topic - i naravno da je nama gwailosima sve josh 7 puta skuplje. i to zato kaj nam sve nude. chovjeku se teshko odrech nekih stvari na koje se naviknuo kad su ti pred nosom pa nema veze koliko koshtaju. okej nechu jesti piletinu koja je chudnog okusa jer mi to nije fino i zhelim jesti salatu, pa ako to znachi da chu morati kupit astralsku pre-packed, zato kaj kazhu da kinesku nije preporuchljivo jesti (Hepatitis A - kao gnojivo koriste ljudski izmet) a HK salatu je teshko nachi, onda chu je kupiti, ali npr. ja sam se bash navikla na Haribo gumene medeke. a ti su tu 7x skuplji od nekih australskih ili kajaznam kakvih. ali ne meni su bash haribo fini. pa ko mi kriv nek troshim pare na to.
o usluzhnim djelatnostima nechu ni govoriti. mislim da sam vech spomenula. frizer-farbanje + shishanje (preporuchljivo kod nekog zapadnjaka ili kineza koji ima puno iskustva sa zapadnjachkom kosom) 1000-1200 kuna. pa si ti misli hochesh li biti plavusha. naravno, ako je samo shishanje u pitanju i ako zhelish imati ravnu ili stepenastu frizuru, fakat treba otichi kod lokalnog frizera. dozhivljaj je neponovljiv! kvadrata 20. djelatnika 7 (2 vodaju ljude okolo, 2 peru kosu, 2 shisaju, jedan ubire pare). ljudi unutri, 10. svi prichaju u isto vrijeme, brzo i glasno. svi se smiju. niko ne zna beknuti engleski. najbolja frizura na svijetu. majke mi zhena me oshishala neponovljivo. i sve je shvatila kaj sam joj objasnila, da pushtam kosu, samo vrhove bla, bla, bla.
ma u stvari je ovo jedan super grad. ima toliko sitnih detalja koji te izlude, ali kad se sve zbroji i oduzme, nije loshe.
okej, ovaj stjupid vjetar me pocheo zabrinjavati, mozhda mi popucaju stakla u uredu.
zhenska analiza hongkonshkog puchanstva
uputih svoju majku na blog. stalno mi neshto prigovara da se nish ne javljam. i onda mi je na kraju rekla da sam witty ali imam ochajan stil (i tipfelere je spomenula ali to sam već objasnila da je karakterna osobina). hvala mama. valjda
potaknuta textom drugarice de menice ja sam tako hodala jedan dan po ovom ovdje gradu i promatrala, shto drugo nego nozhne prstiche i ruchice ovijeh ljudi ovdje. pa malo josh proshirila...
dakle vechinu kineza priroda je obdarila sa chetiri detalja to die for (svaka zhena che me razumjeti):
1) duge tanashne prstiche na rukama i izduzhene nokte
2) smijeshne male, ali pravilne chevape na nogama, sa isto tako pravilnim noktima
3) prekrasnu ravnu crnu kosu (ok, ako patite na kovrche onda vam ovo i nije neka fora)
4) negdje su izgubili gen za dlakavost, bozhe te zhene, osim kosurine, nemaju tri dlake na telu! ili su mozhda otkrila neku novu metodu depilacija. ili...
daljnjom detaljnom analizom utvrdila sam da vechi dio puchanstva ima vrlo krive noge i to primarno okserice (da budem precizna okserichice, imaju kratke noge).
uglavnom imaju zanimljive face, nema nekih preljepih zhena ali su interesantne, iako su meni, moram priznati, josh uvijek svi isti. slushala sam sinoch na nekom dnevniku kako su u bejingu (ja mislim) napali neke japanske duzhnosnike dok su se vozili u autu (ako se ne varam incident se dogodio nakon neke nogometne utakmice izmedju dvije zemlje a rasna netrpeljivost potiche iz vremene japanske okupacije kine). dakle ochigledno da razlika postoji. jer su jedni skuzhili druge. ali bogamu ja ne kuzhim. odnosno, mislim da bi kinezice i japanke skuzhila kad malo bolje razmislim i to samo zato shto imam subjektivni dojam da su kinezice malo better looking. ali kineze i japance. mozhda da stoje u stavu mirno ispred mene.
joj da, zaboravila sam tamo gore staviti ten to die for. kakva kozha. prekrasna! ono shto sam tu dodushe nauchila je da njih puno tu svoju kozhu izbljedjuje?! i skrivaju se od sunca (mislim da je to zato shto im kozha josh vishe pozhuti na suncu). poanta je imati shto porculanskiji ten. i stvarno, kad odem na bazen sunchaju se, osim nas zapadnjakinja, pretezhno neke druge dalekoistochnjakinje, ne znam koje ali mogle bi biti tajlandjanke, filipinke, malezijke.
ovdje takodjer nema debelih ljudi. odnosno ako su debeli onda je to stvarno neki poremechaj. realno gledajuchi, ta je kineska hrana toliko zdrava da se chovjek ni ne mozhe zdebljati, pogotovo ako jede kao oni. gledam ja ove svoje micice tu, one svako jutro jedu neshto dosta konkretno, neke noodles i takve stvari. pa onda ruchaju oko 13. pa neki zalogajchich kasnije popodne i onda vechera. obroci su relativno mali ali ih ima puno u toku dana. i kao da zhive po fit for life sistemu a da ni ne znaju. jedu puno povrcha, hrana je nemasna, noodlesi u stvari nisu od pravog bijelog brashna, jedu puno rizhe. s slatko im nije pravo slatko, nema chokolade i shechera. poslije obroka se jede voche ili kineski slatkishi (i to vrlo rijetko) koji su napravljeni od shkroba iz graha. chudno, brashnasto ali ne pre slatko. sve u svemu, vrlo zdravo. zato valjda i zhive po 100 godina pod normalno.
i najvecha zhenska frustracija, godine, odnosno izgled. naime kad god me neka kineskinja pita kaj mislim koliko godina ima ja odmah svojoj prvoj procjeni dodam 10 pa blebnem...i uvijek fulam bar za 5. svi, a pogotovo zhene, izgledaju uzhasno mladoliko. jednom sam bila na neko ruchku sa nekim poslovnim partnerima. kolegica i ja smo svima fulali godine i to bar za 10 (bile smo mlade i neiskusne). i oni nama dodushe (i to isto u minus), samo nisam sigurna da li su nam pokushavali ugoditi ili kaj?!
jedna ja vas pita
ajde sad vi meni recite jesam li ja normalna?
drugim rijechima, shto jedna ja radim ovdje sama.
jedna od osnovnih poteshkocha zhivota u ovom gradu je ta da, ako ne zhivish u kvartovima xpatova (to su oni koj ja, koji zhive u emigraciji), imash velikih poteshkocha sa drushtvom. nemash s kim popit kavu i voditi normalan razgovor koji nije vezan uz posao. ono, odem s frendicom na kavu poslije posla i prichamo o nichemu. teshko je u gradu koji se giba brzinom od 700 na sat stvoriti neka prijateljstva. pogotovo u situaciji zhena sama. kad si malo bolje razmislim, stvarno su vrlo rijetke same zhene x-patovke. naravno da je dodatno otezhavajucha okolnost u kulturnim razlikama. i nisam npr. studentica pada sam na nekom sveuchilishtu okruzhena ljudima svoje doba ak nish drugo...
i dok je to sve izgledalo okej iz moje usidjelichke prespektive, ustaljenog zhivotnog limbo ritma, chinjenica je da je taj zhivot naprasno prekinut nekih 2-3 mjeseca prije mog dolaska ovamo. mozak se ipak stalozhio i shvatio da jednoj ja ne prilichi chuchiti kuchi svaki dan poslije posla i ne raditi nishta i onda je jedna ja krenula u zhivot. bila u shpanjolskoj, kod nekih polu poznatih prijatelja i ludo se provela, shvatila da single nije too bad (i tu me naravno chim sam shvatila micek moj sje... nema veze). i taman je jedna ja pochela opet nekaj kao zhivjeti i onda je doshla tu.
i sad se jedna ja pita is it worth it? je, je to je jedno divno iskustvo. shto se posla tiche, tamo chu sigurno puno nauchiti, okej priznajm lova je o.k., perspektiva zhovotna, buduchnost sve to stoji. rijetkima se pruzha ovakva prilika. da. i dio vas che najvjerovatnije reagirati gle glupache blago njoj bla bla bla, ali ajde iskreno, razmislite, nalazim se minimalno 19 sati najbrzhim putem od doma, vremenske razlike 6, sama sam tu bez frends i femili. e da i u kini sam would you do it?
drugim rijechima, shto jedna ja radim ovdje sama.
jedna od osnovnih poteshkocha zhivota u ovom gradu je ta da, ako ne zhivish u kvartovima xpatova (to su oni koj ja, koji zhive u emigraciji), imash velikih poteshkocha sa drushtvom. nemash s kim popit kavu i voditi normalan razgovor koji nije vezan uz posao. ono, odem s frendicom na kavu poslije posla i prichamo o nichemu. teshko je u gradu koji se giba brzinom od 700 na sat stvoriti neka prijateljstva. pogotovo u situaciji zhena sama. kad si malo bolje razmislim, stvarno su vrlo rijetke same zhene x-patovke. naravno da je dodatno otezhavajucha okolnost u kulturnim razlikama. i nisam npr. studentica pada sam na nekom sveuchilishtu okruzhena ljudima svoje doba ak nish drugo...
i dok je to sve izgledalo okej iz moje usidjelichke prespektive, ustaljenog zhivotnog limbo ritma, chinjenica je da je taj zhivot naprasno prekinut nekih 2-3 mjeseca prije mog dolaska ovamo. mozak se ipak stalozhio i shvatio da jednoj ja ne prilichi chuchiti kuchi svaki dan poslije posla i ne raditi nishta i onda je jedna ja krenula u zhivot. bila u shpanjolskoj, kod nekih polu poznatih prijatelja i ludo se provela, shvatila da single nije too bad (i tu me naravno chim sam shvatila micek moj sje... nema veze). i taman je jedna ja pochela opet nekaj kao zhivjeti i onda je doshla tu.
i sad se jedna ja pita is it worth it? je, je to je jedno divno iskustvo. shto se posla tiche, tamo chu sigurno puno nauchiti, okej priznajm lova je o.k., perspektiva zhovotna, buduchnost sve to stoji. rijetkima se pruzha ovakva prilika. da. i dio vas che najvjerovatnije reagirati gle glupache blago njoj bla bla bla, ali ajde iskreno, razmislite, nalazim se minimalno 19 sati najbrzhim putem od doma, vremenske razlike 6, sama sam tu bez frends i femili. e da i u kini sam would you do it?
kina, shto turisti ne vide...
malo sam zapostavila bloganje, a kaj chu imala sam puno posla i napadaje ludila. onda meni popodne pochne se buditi zagreb! pa onda imam josh vishe posla i napokon pochnem komunicirati sa pirateljima dragima pomochu komunikacijskih sredstava zvana messanger (spodoba mi je na geou dodushe). smsove vishe ne mogu pisati, ljudi dragi nabildao mi se palac! pa znam da nije neki izgovor ali eto.
puno me ljudi u proteklih 24 sata (od kad sam postala poznata zahvaljujuchi drugarici Annie pitalo da li sam ja stvarno u HK. da, jesam. ako i dalje ne vjerujete provjerite si na stat counteru zemlje iz kojih su posjecheni vashi blogovi...vidjet chete HK ako sam uspjela dochi do vasheg bloga. to i moja rijech che valjda biti dosta!
rekao mi jedan drugo po bloganju da bi bash htio u zhivotu vidjeti kinu. ne bi htjela nikome razbijati iluzije...ali. nemojte me krivo shvatiti, kina je jedna prekrasna zemlja. velika pa samim time i raznolika. na jednom od svojih sluzhbenih putovanja u kini (bila sam ja i prije tu) srela sam pun autobus srednjovjechnih americhana koji su tri tjedna putovali po kini. pola busa je odluchilo put produzhiti za josh dva tjedna. sve je to divno i krasno ja mislim sve dok se ne morash suochiti sa nekim stvarima iz njihove svakodnevnice. niko ne kazhe da je zemlja losha ali zhivot?!
nema to veze sa siromashtvom i neimashtinom. bila sam ja i u nekim zemljama koje su opche priznate kao najsiromashnije zemlje svijeta (od Indije, Bangladesha, Vietnam, nekih chudnovatih zemljica u Africi, hmmm). niti jedna od tih zemalja nije me pogodila svojom neimashtinom kao kina. ne znam tochno objasniti ni sebi zashto je to tako, u kini to siromshtvo nije vidljivo izvana. pravi komunizam, ne?! izvana se sve sjaji, bljeshchi. sve je izuzetno chisto, parkovi su prekrasni, uredjeni, trava i drveche poshishani, puno je cvijecha. velika vechina gradova, pogotovo na jugu zemlje prepuni su poslovnih zgrada i nebodera, sve izgleda vrlo moderno, izvana. iznutra, sve vechinom zjapi prazno. mislim, ima unutra ljudi, ureda, zhivota, ali sve je...prazno...isprazno...ne znam kako da vam docharam.
a stambene zgrade! osim shto izgledaju, prema nashim estetskim standardima, nakindjureno, stambeni kvartovi su svi isti. jedan kvart jedan tip zgrade. obichno nisu pre visoke, 6-7 katova (ima i neboderskih naselja, i naravno da dio ljudi zhivi u "centru" ali nije pravilo). na vechini prozora i balkona nalaze se reshetke! as if che se netko popesti na 6 kat...a i kaj che ukrasti? kada se vozish autom po gradovima, a gradovi su prepuni nekih uzasno visokih nadvozhnjaka, onda postajesh iz chiste radoznalosti pravi voajer! kada sam prvi puta takvom jednom sluchajnosti imala priliku vidjeti unutrashnjost jednog stana, stajali smo u nekoj guzhvi na jednom takvom nadvozhnjaku, u ravnini 3. kata, shvatila sam zashto kinezi rade do 22, 23 sata gotovo svaki dan!
koliko je stan bio ukupno velik ne znam, ali imala sam pogled na kuhinju i jednu sobu, dnevnu/blagovaonu. jedna je gospodja, recimo Baka, u kuhinji neshto kuhala. kuhinja se sastojala od jednog velikog shtednjaka, klimavog stola, i nekog ormaricha, ventilatora na plafonu a prozori su umjesto zavjesa bili obljepljeni novinskim papirom. ostatak je bio prazan. na podu plochice, zidovi bijeli, iz stropa visi neka zharulja. oko Bakinih nogu motalo se neko djeteshce, malo slatko okruglo. u kuhinju je tu i tamo ushla josh jedna starija godpodja, Pra baka, koja je u kuhinju iz neke prostorije koju nisam vidjela nosila vodu (u sudoper koji sam zaboravila navesti malo prije). iz kuhinje u dnevnu sobu je sudje i hranu nosila Mama pomagala joj je Kcher. u dnevnom boravku je na stolici sjedio Tata i chitao novine a njegova Sestra (Mama2, onog djeteta iz kuhinje) mu je nesto objasnjavala. iz dnevnog boravka (u kojem je bio neki trosjed, fotelja stolich, stol, stolice, televizor, opet zharulja koja visi iz stropa i dvije slike na zidu) jedna su vrata vodila u josh jednu prostoriju.
dakle ako uzmemo zhenske chlanove obitelji, pomnozhimo ih sa dva dolazimo do zakljuchka da u stanu zhivi 10-tero ljudi. i to je veliki stan po njihovim standardima! cijela se pricha odvija na jugu kine, u gradu Gunagzhou, poznatijem kao Kanton, najvjerovatnjie 3 po razvojenosti u kini.
u indiji bi se ta cijela pricha najvjerovatnije odvijala u nekoj stracharici od trstike naslonjenoj na luksuznu kuchu, pod od zemlje, dio zidova od kartona. ali ni to me nije toliko ubilo kao ovo!
ne znam zashto. kao shto sam rekla, chini mi se da im je zhivot bash prazan. bez mashte i veselja (nemojte me krivo shavtiti sada, veseli su to ljudi, puno se smiju, shale, vedri su) ali zhivot im je...komunistichki!
puno me ljudi u proteklih 24 sata (od kad sam postala poznata zahvaljujuchi drugarici Annie pitalo da li sam ja stvarno u HK. da, jesam. ako i dalje ne vjerujete provjerite si na stat counteru zemlje iz kojih su posjecheni vashi blogovi...vidjet chete HK ako sam uspjela dochi do vasheg bloga. to i moja rijech che valjda biti dosta!
rekao mi jedan drugo po bloganju da bi bash htio u zhivotu vidjeti kinu. ne bi htjela nikome razbijati iluzije...ali. nemojte me krivo shvatiti, kina je jedna prekrasna zemlja. velika pa samim time i raznolika. na jednom od svojih sluzhbenih putovanja u kini (bila sam ja i prije tu) srela sam pun autobus srednjovjechnih americhana koji su tri tjedna putovali po kini. pola busa je odluchilo put produzhiti za josh dva tjedna. sve je to divno i krasno ja mislim sve dok se ne morash suochiti sa nekim stvarima iz njihove svakodnevnice. niko ne kazhe da je zemlja losha ali zhivot?!
nema to veze sa siromashtvom i neimashtinom. bila sam ja i u nekim zemljama koje su opche priznate kao najsiromashnije zemlje svijeta (od Indije, Bangladesha, Vietnam, nekih chudnovatih zemljica u Africi, hmmm). niti jedna od tih zemalja nije me pogodila svojom neimashtinom kao kina. ne znam tochno objasniti ni sebi zashto je to tako, u kini to siromshtvo nije vidljivo izvana. pravi komunizam, ne?! izvana se sve sjaji, bljeshchi. sve je izuzetno chisto, parkovi su prekrasni, uredjeni, trava i drveche poshishani, puno je cvijecha. velika vechina gradova, pogotovo na jugu zemlje prepuni su poslovnih zgrada i nebodera, sve izgleda vrlo moderno, izvana. iznutra, sve vechinom zjapi prazno. mislim, ima unutra ljudi, ureda, zhivota, ali sve je...prazno...isprazno...ne znam kako da vam docharam.
a stambene zgrade! osim shto izgledaju, prema nashim estetskim standardima, nakindjureno, stambeni kvartovi su svi isti. jedan kvart jedan tip zgrade. obichno nisu pre visoke, 6-7 katova (ima i neboderskih naselja, i naravno da dio ljudi zhivi u "centru" ali nije pravilo). na vechini prozora i balkona nalaze se reshetke! as if che se netko popesti na 6 kat...a i kaj che ukrasti? kada se vozish autom po gradovima, a gradovi su prepuni nekih uzasno visokih nadvozhnjaka, onda postajesh iz chiste radoznalosti pravi voajer! kada sam prvi puta takvom jednom sluchajnosti imala priliku vidjeti unutrashnjost jednog stana, stajali smo u nekoj guzhvi na jednom takvom nadvozhnjaku, u ravnini 3. kata, shvatila sam zashto kinezi rade do 22, 23 sata gotovo svaki dan!
koliko je stan bio ukupno velik ne znam, ali imala sam pogled na kuhinju i jednu sobu, dnevnu/blagovaonu. jedna je gospodja, recimo Baka, u kuhinji neshto kuhala. kuhinja se sastojala od jednog velikog shtednjaka, klimavog stola, i nekog ormaricha, ventilatora na plafonu a prozori su umjesto zavjesa bili obljepljeni novinskim papirom. ostatak je bio prazan. na podu plochice, zidovi bijeli, iz stropa visi neka zharulja. oko Bakinih nogu motalo se neko djeteshce, malo slatko okruglo. u kuhinju je tu i tamo ushla josh jedna starija godpodja, Pra baka, koja je u kuhinju iz neke prostorije koju nisam vidjela nosila vodu (u sudoper koji sam zaboravila navesti malo prije). iz kuhinje u dnevnu sobu je sudje i hranu nosila Mama pomagala joj je Kcher. u dnevnom boravku je na stolici sjedio Tata i chitao novine a njegova Sestra (Mama2, onog djeteta iz kuhinje) mu je nesto objasnjavala. iz dnevnog boravka (u kojem je bio neki trosjed, fotelja stolich, stol, stolice, televizor, opet zharulja koja visi iz stropa i dvije slike na zidu) jedna su vrata vodila u josh jednu prostoriju.
dakle ako uzmemo zhenske chlanove obitelji, pomnozhimo ih sa dva dolazimo do zakljuchka da u stanu zhivi 10-tero ljudi. i to je veliki stan po njihovim standardima! cijela se pricha odvija na jugu kine, u gradu Gunagzhou, poznatijem kao Kanton, najvjerovatnjie 3 po razvojenosti u kini.
u indiji bi se ta cijela pricha najvjerovatnije odvijala u nekoj stracharici od trstike naslonjenoj na luksuznu kuchu, pod od zemlje, dio zidova od kartona. ali ni to me nije toliko ubilo kao ovo!
ne znam zashto. kao shto sam rekla, chini mi se da im je zhivot bash prazan. bez mashte i veselja (nemojte me krivo shavtiti sada, veseli su to ljudi, puno se smiju, shale, vedri su) ali zhivot im je...komunistichki!
povratak na staro
u bespuchima dalekog istoka, ova je ex usidjelica gotovo zaboravila zashto je pochela pisati ovaj blog pod imenom gore negdje navedenim. pretvorila se u putopisca!
ideja moja da se bavim poremechenim razmishljenjem drushtva i 30 i neshto godisnjih zhena, primarno van veza, nekako se rasplinula potaknuta sa dva dogadjaja:
1) tehnichki nisam usidjelica nit sam u celibatu (odnosno sada opet jesam ali samo zbog tochke dva)
2) preselilo me na daleki istok zbog posla (i od mene opet uchinilo ako ne usidjelicu onda bar zhenu u celibatu, temporary)
medjutim, to shto se u mom zhivotu neshto promijenilo, ne znachi da se neshto promijenilo u glavama mojih dragih prijateljica i drushtva opchenito. chak sam ovde u ovom gradu susrela taj sindrom, moram se idati do 30-te. nisam uspjela pobjechi chak ni svojim dragim prijateljicama koje mi shalju kojekakve reporte sa svojih ljetovanja. sva srecha pa su moje drage 30+ udavache zadrzhale bar malo digniteta i nisu se odvazhile na sodoma & gomora ljetovanje u novalji* (mislim da bi ih to samo josh vishe isfrustriralo, navodno sex nisu dozhivjeli ni oni koji su tam bili s nekim kao partnerima!). ako se ne varam, ljeto je udri brigu na veselje vrijeme. relaksacija, zeka, more, sunce, sol i o.k. sex. pa kad chesh ako nechesh sada. za koju godinu udavache che valjda ipak postati supruzhnice, jer kad se sve zbroji i oduzme nisu to loshe cure, pa onda majke (jer, bozhe moje to je logichan slijed ne, a i valjalo bi ipak rodit do neke opche priznate "normalne" dobne granice) i onda che se smisao tog ljeta malo promijeniti. ne kazhem da che biti loshije, i, i realno gledajuchi, najvjerovatnije che biti kvalitetnije, ali ostat che more, sunce i sol. sex sa suprugom ne spada u istu kategoriju sex-a, zeka je neka drugachija a relaksacija...hmmm mozhda kada djeca postanu punoljetna...ili se udaju...
da se razumijemo, nisam ja zadrta neudavacha, chak shto vishe, kao nechija ex-zhena sve sam samo ne to. i nisam neka neemotivna kutchka. ali to svakako nije smisao mog zhivota. ni priblizhno. nisam hodala okolo po svijetu sa jedinim smislom trazhenja mushkarca svog zhivota. taj je, ili neshto sasvim blizu toga, sam od sebe nashao mene. i to bash u fazi meni nitko ne treba. i neka je. ali to nije promjenilo moje stavove. kao shto sam vech jednom rekla, smisao mog postojanja nije napraviti ono shto drushtvo od mene ochekuje ako mi se to ne uklapa u trenutne zhivotne stavove. rastala se pa shto. bila sama, pa shto, sad vishe nisam, pa shto, ne zhelim rodit djecu, pa shto, ne kazhem da nechu nikada!
a drushtvo...bozhe moj! neki dan sam na televiziji gledala neku glupavu emisiju u kojoj je jedan maldi gospodin od svojih 35 godina izjavio kako mu je jako drago da je djevojka koja se njemu svidja napravila ponishtenje braka a nije se ustvari rastala! it's the same bloody thing, udala se. kako je to kasnije i kada formalno prekinula je isto, samo je stvar naziva! ali njemu je jadnom lakshe ovako. isto me tako jednom moja, ochigledno ne pre pametna, prijateljica vrlo ozbiljno pozvala na kavu i pitala shto ja mislim o tome da li frajer koji je rastavljen ima potencijala i da li da se upuchta u takvu vezu. WTF?! i to josh mene ide pitati. ja sam joj vrlo ozbiljno odgovorila da mislim da je rastavljanje genetski poremechaj i prenosi se sa koljena na koljeno. pogledaj mene, rekoh, ja ti potjechem iz obitelji u kojoj je bilo jako puno rastava, i kao shto vidish i ja sam se rastala. sorry dario, ili kak je vech rekla da se zove potencijalni, ali jaaaako me iznervirala, a tebi je sigurno bolje bez nje!
*nemojte me krivo shvatiti ovaj dignitet odnosi se na 30+ zhene, one koje to jesu u glavi primarno. nadam se samo da se neke osobe neche nachi uvrijedjene ovom izjavom pa stoga objashnjenje. iako moram priznati da nechu shavtiti sve one koji su tamo uspjeli provesti cijelih dva tjedna.
ideja moja da se bavim poremechenim razmishljenjem drushtva i 30 i neshto godisnjih zhena, primarno van veza, nekako se rasplinula potaknuta sa dva dogadjaja:
1) tehnichki nisam usidjelica nit sam u celibatu (odnosno sada opet jesam ali samo zbog tochke dva)
2) preselilo me na daleki istok zbog posla (i od mene opet uchinilo ako ne usidjelicu onda bar zhenu u celibatu, temporary)
medjutim, to shto se u mom zhivotu neshto promijenilo, ne znachi da se neshto promijenilo u glavama mojih dragih prijateljica i drushtva opchenito. chak sam ovde u ovom gradu susrela taj sindrom, moram se idati do 30-te. nisam uspjela pobjechi chak ni svojim dragim prijateljicama koje mi shalju kojekakve reporte sa svojih ljetovanja. sva srecha pa su moje drage 30+ udavache zadrzhale bar malo digniteta i nisu se odvazhile na sodoma & gomora ljetovanje u novalji* (mislim da bi ih to samo josh vishe isfrustriralo, navodno sex nisu dozhivjeli ni oni koji su tam bili s nekim kao partnerima!). ako se ne varam, ljeto je udri brigu na veselje vrijeme. relaksacija, zeka, more, sunce, sol i o.k. sex. pa kad chesh ako nechesh sada. za koju godinu udavache che valjda ipak postati supruzhnice, jer kad se sve zbroji i oduzme nisu to loshe cure, pa onda majke (jer, bozhe moje to je logichan slijed ne, a i valjalo bi ipak rodit do neke opche priznate "normalne" dobne granice) i onda che se smisao tog ljeta malo promijeniti. ne kazhem da che biti loshije, i, i realno gledajuchi, najvjerovatnije che biti kvalitetnije, ali ostat che more, sunce i sol. sex sa suprugom ne spada u istu kategoriju sex-a, zeka je neka drugachija a relaksacija...hmmm mozhda kada djeca postanu punoljetna...ili se udaju...
da se razumijemo, nisam ja zadrta neudavacha, chak shto vishe, kao nechija ex-zhena sve sam samo ne to. i nisam neka neemotivna kutchka. ali to svakako nije smisao mog zhivota. ni priblizhno. nisam hodala okolo po svijetu sa jedinim smislom trazhenja mushkarca svog zhivota. taj je, ili neshto sasvim blizu toga, sam od sebe nashao mene. i to bash u fazi meni nitko ne treba. i neka je. ali to nije promjenilo moje stavove. kao shto sam vech jednom rekla, smisao mog postojanja nije napraviti ono shto drushtvo od mene ochekuje ako mi se to ne uklapa u trenutne zhivotne stavove. rastala se pa shto. bila sama, pa shto, sad vishe nisam, pa shto, ne zhelim rodit djecu, pa shto, ne kazhem da nechu nikada!
a drushtvo...bozhe moj! neki dan sam na televiziji gledala neku glupavu emisiju u kojoj je jedan maldi gospodin od svojih 35 godina izjavio kako mu je jako drago da je djevojka koja se njemu svidja napravila ponishtenje braka a nije se ustvari rastala! it's the same bloody thing, udala se. kako je to kasnije i kada formalno prekinula je isto, samo je stvar naziva! ali njemu je jadnom lakshe ovako. isto me tako jednom moja, ochigledno ne pre pametna, prijateljica vrlo ozbiljno pozvala na kavu i pitala shto ja mislim o tome da li frajer koji je rastavljen ima potencijala i da li da se upuchta u takvu vezu. WTF?! i to josh mene ide pitati. ja sam joj vrlo ozbiljno odgovorila da mislim da je rastavljanje genetski poremechaj i prenosi se sa koljena na koljeno. pogledaj mene, rekoh, ja ti potjechem iz obitelji u kojoj je bilo jako puno rastava, i kao shto vidish i ja sam se rastala. sorry dario, ili kak je vech rekla da se zove potencijalni, ali jaaaako me iznervirala, a tebi je sigurno bolje bez nje!
*nemojte me krivo shvatiti ovaj dignitet odnosi se na 30+ zhene, one koje to jesu u glavi primarno. nadam se samo da se neke osobe neche nachi uvrijedjene ovom izjavom pa stoga objashnjenje. iako moram priznati da nechu shavtiti sve one koji su tamo uspjeli provesti cijelih dva tjedna.
the good and the the bad (no ugly)
zbog jucherashnjeg nerada bloga ja sam u zaostatku! tako da chete se danas nachitiati. naime ne mogu chekat sa ovim postom do sutra jer chu opet zaboravit kaj sam htjela napisati, a u stvari se nastavlja na post od ponedjeljka. okej, jesam bivsha plavusha koja tezhi ka istom i trebalo mi je par dana.
dakle HK plus strane:
- grad koji zhivi 24 sata dnevno
- SVI duchani ovog svijeta
- relativno blizu je australija mozhda napokon odem tamo
- blizu je Kuala Lumpur, Singapore, Bankok, Bali...a napokon chu vidjeti i kineski zid
- ponuda internacionalane kuhinje je mrak, sve ima osim chevapa
- ponuda svega opchenito je neponovljiva
- kulturni zhivot je prepun, od baleta, koncerata, kineske opere...
- ako si ex-pat, stanovanje je mrak
- sve je prepuno predobrih frizera
- kinezice su nenadje.... u nail artu
- kineske masazhe i ostale istochnjachke su mrrrrak
- nikada ti ne mozhe biti dosadno, za raditi ima miljno stvari
- odjecha je jeftinija nego u vechini drugih zemalja
- rasprodaje su fakat rasprodaje
- za frikushu za mobitele kao shto sam ja ovo je electronics paradise
- nikada, nikada nemoram razmishjati o parkingu, ne treba mi auto, javni prijevoz (metro) je super, taxi jeftin
- kineski festivali su to die for
- u stvari sam na moru
- veshi dio godine je toplo (i vlazhno, ali ja volim zimu samo 2 tjedna godishnje)
- mogu nositi stalno ljetne stvari koje volim vishe nego svoju zimsku garderobu
- telefoniranje je relatinvno jeftino pa mogu svaki dan zvati mamu, miceka, moju prikazu iz bih...
- svi stoje u redu dok chekaju bus
- imam mrak pogled iz ureda
- imat chu kinesku osobnu
- uzhasno je sve chisto
- grad je dosta siguran, mozhesh se shetat di hochesh u svako doba nochi, ima samo par djelova di operiraju dzhepari ali to je klaskia, na turistichkim atrakcijama
dakle HK minus strane:
- teshko kupiti grudnjak
- svi govore kineski
- ljudi su dosta nepristojni (guraju se npr.)
- tajfuni
- sama sam tu, nemam s kim prichati
- kad zovem u hrvatsku imam neko kashnjenje na liniji pa je malo tezhe komunicirati
- hrana je STRAVICHNO skupa
- hrvacka je daleko, nemrem otichi na vikend
- rano zalazi sunce
- prestala sam voljeti kinesku hranu
- sve usluzhne djelatnosti kao shto su frizeri, kozmetichari bla, bla su straaashno skupi...
- stalno pljuju po cesti
- podriguju i srchu dok jedu, znam da je to tu pristojno, ali meni se od toga zheludac dizhe
to sam htjela, navesti dobre i loshe strane zhivota u HK. nadopunjavat chu kad se sjetim...
dakle HK plus strane:
- grad koji zhivi 24 sata dnevno
- SVI duchani ovog svijeta
- relativno blizu je australija mozhda napokon odem tamo
- blizu je Kuala Lumpur, Singapore, Bankok, Bali...a napokon chu vidjeti i kineski zid
- ponuda internacionalane kuhinje je mrak, sve ima osim chevapa
- ponuda svega opchenito je neponovljiva
- kulturni zhivot je prepun, od baleta, koncerata, kineske opere...
- ako si ex-pat, stanovanje je mrak
- sve je prepuno predobrih frizera
- kinezice su nenadje.... u nail artu
- kineske masazhe i ostale istochnjachke su mrrrrak
- nikada ti ne mozhe biti dosadno, za raditi ima miljno stvari
- odjecha je jeftinija nego u vechini drugih zemalja
- rasprodaje su fakat rasprodaje
- za frikushu za mobitele kao shto sam ja ovo je electronics paradise
- nikada, nikada nemoram razmishjati o parkingu, ne treba mi auto, javni prijevoz (metro) je super, taxi jeftin
- kineski festivali su to die for
- u stvari sam na moru
- veshi dio godine je toplo (i vlazhno, ali ja volim zimu samo 2 tjedna godishnje)
- mogu nositi stalno ljetne stvari koje volim vishe nego svoju zimsku garderobu
- telefoniranje je relatinvno jeftino pa mogu svaki dan zvati mamu, miceka, moju prikazu iz bih...
- svi stoje u redu dok chekaju bus
- imam mrak pogled iz ureda
- imat chu kinesku osobnu
- uzhasno je sve chisto
- grad je dosta siguran, mozhesh se shetat di hochesh u svako doba nochi, ima samo par djelova di operiraju dzhepari ali to je klaskia, na turistichkim atrakcijama
dakle HK minus strane:
- teshko kupiti grudnjak
- svi govore kineski
- ljudi su dosta nepristojni (guraju se npr.)
- tajfuni
- sama sam tu, nemam s kim prichati
- kad zovem u hrvatsku imam neko kashnjenje na liniji pa je malo tezhe komunicirati
- hrana je STRAVICHNO skupa
- hrvacka je daleko, nemrem otichi na vikend
- rano zalazi sunce
- prestala sam voljeti kinesku hranu
- sve usluzhne djelatnosti kao shto su frizeri, kozmetichari bla, bla su straaashno skupi...
- stalno pljuju po cesti
- podriguju i srchu dok jedu, znam da je to tu pristojno, ali meni se od toga zheludac dizhe
to sam htjela, navesti dobre i loshe strane zhivota u HK. nadopunjavat chu kad se sjetim...
nanjing
dragi moji duboke isprike no bila sam na putu. u chajni. sluzhbeno. u nanjingu i okolnim selima. kao da mi nije bilo dosta depresije, ovaj me put zdeprao josh vishe. medjutim svatih da su moji problemi minorni i da moram prestati kukati.dakle. krenula u ponedjeljak popodne, na savrsheno organiziranom no dozlaboga sporom HK ajrodromu sve proshlo okej. sva srecha shto znam da je fakat potrebno dochi na ajrodrom 2 sata ranije. pa stoga, ako se nekada netko od vas nadje u HK (osim kaj bu se javio meni), stvarno morate na ajrodorm dochi bar dva sata prije leta, jer u suprotnom chete morati jurit okolo ko manijaci i zhifcheki che biti napeti.
u nanjingu na ajrodromu (koji je 40-tak km od grada) me chekao auto iz hotela jer moja draga djelatnica brine za moju sigurnost i kazhe da nije sigurno da idem kasno navecher taksijem. naravno nije bilo dovoljno da me cheka auto i vozach, nego su me dochekali auto, vozach i bell boy!
kina je zemlja koja sluzhbeno ima 2% nezaposlenosti sluzhbeno, nesluzhbeno je to oko 7%. to je u stvari jaaaaako puno zaposlenih ljudi s obzirom na veliki broj ljudi, ne? e kad sam ja to prochitala prvi puta u nekoj knjizi, nije mi to bash bilo jasno medjutim moj prvi susret sa kinom mi je objasnio situaciju. dakle nije dosta auto i jedna osoba nego treba auto+2.
kada udjesh u hotel onda npr. imash osobu koja samo otvara i zatvara vrata od automobila i drzhi ti ruku na okviru vrata od auta da se ne lupish glavom. slijedecha osoba uzima prtljagu i nosi je unutra, naravno da to nije ista osoba koje che prtljagu na kraju donjeti do sobe. vrata otvara neka skroz deseta osoba. neki hoteli imaju stiskache gumba za pozvati lift, a gotovo u svim hotelima jedna osoba stalno glanca te gumbe, vrata od lifta i utiskuje logo hotela u pepeljare ispunjene pjeskom. na svakom katu hotela je jedan chuvar kata koji pazi na shto u stvari? ima svoj pultich i tu chuchi, smjeshka se i to je to. i tako posao jednog chovjeka obavlja barem troje ili chetvero ljudi. i tako je svugdje. u duchanima u prosjeku radi 50-70% vishe ljudi nego u kod nas!
sjecham se kad sam jednom prilikom ishla na neki sajam, ujutro kad smo se ukrcavali ispred hotela u bus koji vozi do sajma dochekao nas je shpalir djevojaka obuchenih kao mazhoretkinje. one su se samo klanjale i smjeskale! mislim, i one su zaposlene, ne?!
da se vratim nanjingu. nanjing je jedan od rijetikih velikih kineskih gradova koji je lijepi. i u kojem ima puno povjesinh stvari koje josh nisu uspeli porushiti. nanjing je bila prijestolnica za 8 dinastija od kojih je svakako najpoznatija Ming (na samim pochecima Ming dinastije). tam je i pokopan jedan Ming. grad je opasan mrachno dobrim zidinama. moram ovdje napomenuti da su navedene inforamcije reklakazala jer nisam josh imala prilike tam biti turista. medjutim zidine sam vidjela.
ono kaj me zdeprimiralo je jad i bjeda svega izvan grada. kuzish. ja spavam u super hotelu, pozlije mi u liftu jer se brzinom svjetlosti penjem na 29 kat a lift je s vanjske strane zgrade. hotel ima neki super mrachni sistem liftova, 5 restorana bla, bla, bla. a s prozora gledash u neki kvart jada i bjede.
i ta sela di sam bila. imaju vodu, ali nije pitka. a i trenutno je zbog poplava prljava pa nish ne mogu sa njima. pa je pre vruche pa im rikavaju trafostanice (koja tehnologija) pa imaju redukcija. odnosno nemaju redukcije jer ne iskljuche struju (ak jednom iskljuche ko zna da li che opet mochi ukljuchiti), nego jednostavno ne smiju paliti trošila.
za razliku od npr. indije (da i tam sam bila), tu bar ljudi ne zhive na cesti, ali zato zhive u praznim sobama, sa dva komada namjestaja u odurnom sivilu. i to njih 15 u jednoj sobi.
a s obzirom da se radi o komunizmu, bar izvana sve izgleda lijepo! stakla, ogledala i plochice prekrivaju sivilo izvana, a unutra je kaos. a ipak se ti ljudi stalno smiju i smjeshkaju!
vech sam unaprijed znala da che vikend biti najtezhi za prezhivjeti.
tek sam 9 dana tu!!! hochu doma! okej, mislim da mozhda dugujem objashnjenje chemu kukanje.
dakle, Hong Kong je jedan super grad. stvarno. npr. u nedjelju sam samo projurila dvije ulice dalje do apoteke i prolupala od guzhve, i mean i inache je guzhva ali...
u stvari da ja krenem iz pochetka. vidim pricham o HK ko da svi tu zhive koji ovo chitaju. dakle:
GEOGRAPHY: HK je mali gradich od svojih 7'8 miljona stanovnika, sastavljen iz dijela koji je spojen s kopnom i otochichima. najvazhniji djelovi su:
- HK island (kao shto samo ime govori dio grada koji je na otoku) HK island je financijsko i pravno (ajmo to tak nazvati) sredishte grada. tam prek su sjedishta svih banaka, ostalih financijski institucija, tam prek se po cesti shechu odvjetnici itd. HK island je "zapsdnjachkiji" dio grada. vechi dio zapadnjaka tam prek zhivi (s druge strane otoka nalazi sa par vrlo popularnih mjesta za zhivjet kao shto su Causway Bay i slichno), svakako vechi dio zapadnjaka tam izlazi, shoppingira, papa u finim restorianima bla, bla. isto tako vechi dio zapadnjaka tamo i zhivi. iako gledajuchi sa svoje strane, stvarno ne znam zashto. meni npr. treba manje vremena do centa HK islanda nego njima!
- Kowloon: dio grada spojen sa kopnom. to je kineskiji dio grada. dok je u HK josh bilo puno proizvodnje, ta se proizvodnja odvijala na Kowlooonu (chitaj kaulun). to ne znachi da che ovdje obichni smrtnik prepoznati tvornice (ili ostatke istih). tvornice su naime vjeshto skrivene u neboderima, pa se tako na 17 katu nekog nebodera nalati tvornica, na 18. uredi, na 19. opet tvornica itd. ovaj dio grada je puno derutniji, nema puno modernih gradjevina, ali tu se odvija sav biznis osim bankarsko, investicijsko, pravnih poslova. jedine lijepe i moderne gradjevine nalaze se na samoj obali uz dokove, imaju prekrasan pogled na HK island i tu ja zhivim i radim
- New Territories: rezidencijalni dio grada. oko trechina stanovnishtva tu zhivi, povrshinski ovaj dio zauzima 80% teritorija HK.
- otoci: sve osim HK islada zove se vanjski otoci, ima ih oko 240. vechina je ne naseljena. tu se skriva malo prirode, lijepe plazhe, zelenilo, neshto povjesti, i najduzhi ajrodrom na svijetu (terminal 1,24km ak se ne varam), i gigantski buddha, najvechi kip buddhe na svijetu (vanjski)...
to su kao neki osnovni podaci. sad kad bi se samo sjetila kakve veze to ima s onim kaj sam pochela pisati...i kaj sam htjela rechi?!
tek sam 9 dana tu!!! hochu doma! okej, mislim da mozhda dugujem objashnjenje chemu kukanje.
dakle, Hong Kong je jedan super grad. stvarno. npr. u nedjelju sam samo projurila dvije ulice dalje do apoteke i prolupala od guzhve, i mean i inache je guzhva ali...
u stvari da ja krenem iz pochetka. vidim pricham o HK ko da svi tu zhive koji ovo chitaju. dakle:
GEOGRAPHY: HK je mali gradich od svojih 7'8 miljona stanovnika, sastavljen iz dijela koji je spojen s kopnom i otochichima. najvazhniji djelovi su:
- HK island (kao shto samo ime govori dio grada koji je na otoku) HK island je financijsko i pravno (ajmo to tak nazvati) sredishte grada. tam prek su sjedishta svih banaka, ostalih financijski institucija, tam prek se po cesti shechu odvjetnici itd. HK island je "zapsdnjachkiji" dio grada. vechi dio zapadnjaka tam prek zhivi (s druge strane otoka nalazi sa par vrlo popularnih mjesta za zhivjet kao shto su Causway Bay i slichno), svakako vechi dio zapadnjaka tam izlazi, shoppingira, papa u finim restorianima bla, bla. isto tako vechi dio zapadnjaka tamo i zhivi. iako gledajuchi sa svoje strane, stvarno ne znam zashto. meni npr. treba manje vremena do centa HK islanda nego njima!
- Kowloon: dio grada spojen sa kopnom. to je kineskiji dio grada. dok je u HK josh bilo puno proizvodnje, ta se proizvodnja odvijala na Kowlooonu (chitaj kaulun). to ne znachi da che ovdje obichni smrtnik prepoznati tvornice (ili ostatke istih). tvornice su naime vjeshto skrivene u neboderima, pa se tako na 17 katu nekog nebodera nalati tvornica, na 18. uredi, na 19. opet tvornica itd. ovaj dio grada je puno derutniji, nema puno modernih gradjevina, ali tu se odvija sav biznis osim bankarsko, investicijsko, pravnih poslova. jedine lijepe i moderne gradjevine nalaze se na samoj obali uz dokove, imaju prekrasan pogled na HK island i tu ja zhivim i radim
- New Territories: rezidencijalni dio grada. oko trechina stanovnishtva tu zhivi, povrshinski ovaj dio zauzima 80% teritorija HK.
- otoci: sve osim HK islada zove se vanjski otoci, ima ih oko 240. vechina je ne naseljena. tu se skriva malo prirode, lijepe plazhe, zelenilo, neshto povjesti, i najduzhi ajrodrom na svijetu (terminal 1,24km ak se ne varam), i gigantski buddha, najvechi kip buddhe na svijetu (vanjski)...
to su kao neki osnovni podaci. sad kad bi se samo sjetila kakve veze to ima s onim kaj sam pochela pisati...i kaj sam htjela rechi?!
DAKLE ČAJNA MUP
...ne znam uopche od kuda da krenem. prvo sam valjda prenerazila sveopche puchanstvo ovdje prisutno u uredu kada sam rekla da idem sama obaviti to kaj moram. pa to je samo tamo preko puta! mislim praktichki kroz prozor vidim zgradu. how hard can it be? a i bila sam proshle godine.
okej, krenula. ukrcala se na brodich...to je proslo bezbolno. ak nish drugo bar je kisha prestala padati. onda sam se iskrcala...e a onda su nastali problemi. naime na tom dijelu HK islanda ne hoda se po cesti, nego po nekim nadhodnicima i podhodnicima i ostalim chudima. ja sam ne odluchila za verziju lebdim u zraku. fiksirala sam zgradu koja je bila kojih 500tinjak metara ispred mene i krenula. i nakon 15-20 minuta ne doshla nikud! blagi uzhas. stalno ko ja gledam u tu zgradu al nikak doch do nje! okej priznajem doshla sam ja do neke zgrade za koju sam prvo mislila da je MUP, ali nekaj sam krivo zapamtila! pa sam doshla i do neke druge. i do treche. okej, okej bitna je volja i to da sam ipak uspjela na kraju! bila sam bar u dobrom kvartu!
inache chanizi su vrlo efikasan narod. i formalni. da nisu mislim da bi sve oshlo u kujac. naime kod njih sve ide po proceduri. nema mjesta za improvizaciju. i vrlo su birokratski narod. npr. za ono kaj bi u normalnom svijetu chovjek trebao popuniti 1 formular, u hrvata bi popunio 2 i 20kn biljega a u chajni 5, i josh dobijesh 10 stranica sa uputama kako popuniti iste, te upute kako chitati upute....
ali organizirani su brate, samo tako. tako za svaki shalter imaju ono chudo s brojevima (chak ti i okvirno izrachuna kolko vremena morash chekat), i pored svakog chuda s brojevima bar jedan chajnamen da ti stisne gumb (u bijelim rukavicama naravno). e ljudi dragi tak se regulira nezaposlenost.
dobrom stiso gumb, dao mi dva papira (jer moram na dva shaltera) na jednom sam trecha po redu a na drugom ak sam dobro oduzela ispred mene 87 chovjeka. predvidjeno vrijeme chekanja-38 minuta. o.k. odem ja na onaj shalter di sam trecha. al mi frajer nakon nekoliko minuta natezanja oko sporazumjevanja objasni da prvo moram tam di sam 87-a, pa tek onda k njemu. joj, dobro.
chekala dochekala. doshla na red. gospodin u uniformi, antipatichnog izgleda uzeo mojih 5 formulara i sve prochitao i stavio chvrchku pored apsolutno svakog reda! sva srecha pa sam izgleda dosta talentirana za popunjavanje formulara i stvarno sam sve popunila! jeeeee. a kad je on stavio chvrchke uzeo papire, stavio ih u neki box i reko nekaj i mahnuo mi rukom. pas mater 40 minuta chekanja za predat papire.
sad trebam josh na onaj drugi shalter. je, al nemresh sam tak. treba opet uzet broj. i gle chuda. svih onih 87 likova je opet ispred mene! glavno da mi je mulac u rukavicama dao odmah oba dva broja na pochetku. mrzim birokraciju. i gle chuda, tu sam morala chekati "samo" 50 minuta. a na kaj che tu chvrchke stavljati kad mi nisu dali nego neki mali zhuti papirich na kineskom sa 5 brojeva...
no bilo kako bilo, tu sam samo trebala platiti i onda se uputiti doma. ajde bar sam do doma znala dochi (cijeli put natrag je trajao 10 minuta ukljuchujuchi jedno krivo skretanje, nisam dobro mrvice bacala)
P.S. sad sam skuzhila da sam stavila krivu sliku uz gornji post. evo tu je isti kadar, samo danas, ono gore je kak to izgleda kad je lijepo (inache pogled mi je to iz ureda)
ne opet udavache!
danas je osvanuo jedan pravi honkonsko-ljetno-monsunski dan. sivo nebo, sivo more, ko jucher, samo s tom razlikom kaj danas pada kisha! i naravno da sam danas trebala ichi "u grad", po neke papire. moram predati zahtjev za osobnu! zamislite molim, imat chu HK osobnu. mozhda chu na slici imati kose ochi?!joj danas sam odmah ujutro umrla od smjeha tu u uredu. izgleda da ne pere samo hrvatice udaja pod svaku cijenu! kazhe meni danas moja asistentica da je jucher bila vani s nekim prijateljem i da on ima prijatelja koji bi mozhda doshao na razgovor za posao. kazhe ona "postavila sam mu tri pitanja. 1. jel mushko ili zhensko (mushko), 2. jel ozhenjen ili nije (nije, i smile od uha do uha), i kolko ima godina (24, malo pre mlad kazhe ona)."
to je u stvari i jedno bitno, ne?! ako zhelimo zaposliti chovjeka, bitno nam je kolko ima godina i jel' ozhenjen ili ne. chudi me da nije trazhila sliku! i nju je izgleda ulovilo ludilo. djevojka je prekinula dugu vezu taman prije rodjendana koliko sam shvatila i sada trazhi li trazhi! pa stvarno svashta. eto jedne svari gdje ochigledno ne postoji kulturoloshka razlika! ja sam se vech ponadala da chu se bar rijeshiti zhenskih likica koje trazhe muzheve! morat chu se preselit u neku drugu drzhavu?
p.s. naknadno slijedi izvjeshche iz HK MUP-a...
ovdje je vrijeme za ubit se! danas ima jedno 33...oblachno je, kisha ne pada, bilo bi bolje da padne, vlaga 99%. blagi uzhas. nisam nos promolila van. mislim da bi se onesvjestila da izadjem. kad se samo sjetim da sam prošle godine ovdje u ovo vrijeme prozhivjela tajfun jachine 9 (10 je navechi). a zhivim na 28 katu! he he he, ufurala sam si u glavu da se cijela zgrada ljuljala.
jucher je bilo neko nevrjeme. onak pljushtala kisha, grmilo i sjevalo i to. ali i to je bolje od ovog danas,. spojilo se nebo sa zemljom a nikak da padne kisha!
dosta o vremenu. jucher mi je bio neki komatichni dan. imam osjechaj da sam tu vech tjednima. a nisam nego 5 dana! nije da brojim. jucher me ta chinjenica izludila. ne znam zakaj. nije da mi je jucher netko vishe falio nego danas, ili da mi je jucher bilo neshto vishe ili manje posla. sve je isto. svaki dan.
8.15 budjenje, 9 ured, 13.00 ruchak, 14.00 vratim se, u ured do bar 19.00, onda teretanica, sauna i natrag u stan. s obzirom da se telo josh nije naviklo na vremensku razliku, nemrem zaspat do 1, 2 i to je to. okej, priznajem ubacim prije ili poslije ruchka shopping (kome treba sat vremena da pojede neku hranu) i prije teretane isto...
ali jucher me na kraju dana uhvatila bash neka bedara. pitala sam se 100 puta kak bum ja to izdrzhala. onda sam svima u zgrebu "plakala" na sms. sad chu si zbukirati personalnog trenera, jer mi se ni u teretani nish ne da radit! osima ak me neko jako ne iznervira pa se onda izhivljavam na steperima i biciklima.
e da, i danas je josh i praznik u hrvata! nema nikog na messangeru, nema nikog na ICQju, nemam s kim prichati. not gud.
jucher je bilo neko nevrjeme. onak pljushtala kisha, grmilo i sjevalo i to. ali i to je bolje od ovog danas,. spojilo se nebo sa zemljom a nikak da padne kisha!
dosta o vremenu. jucher mi je bio neki komatichni dan. imam osjechaj da sam tu vech tjednima. a nisam nego 5 dana! nije da brojim. jucher me ta chinjenica izludila. ne znam zakaj. nije da mi je jucher netko vishe falio nego danas, ili da mi je jucher bilo neshto vishe ili manje posla. sve je isto. svaki dan.
8.15 budjenje, 9 ured, 13.00 ruchak, 14.00 vratim se, u ured do bar 19.00, onda teretanica, sauna i natrag u stan. s obzirom da se telo josh nije naviklo na vremensku razliku, nemrem zaspat do 1, 2 i to je to. okej, priznajem ubacim prije ili poslije ruchka shopping (kome treba sat vremena da pojede neku hranu) i prije teretane isto...
ali jucher me na kraju dana uhvatila bash neka bedara. pitala sam se 100 puta kak bum ja to izdrzhala. onda sam svima u zgrebu "plakala" na sms. sad chu si zbukirati personalnog trenera, jer mi se ni u teretani nish ne da radit! osima ak me neko jako ne iznervira pa se onda izhivljavam na steperima i biciklima.
e da, i danas je josh i praznik u hrvata! nema nikog na messangeru, nema nikog na ICQju, nemam s kim prichati. not gud.
shopping
poteshkocha prva zhivota u HK. da bi doshla iz stana do posla, moram (da bash MORAM) prochi kroz gigantski shopping centar (druga mi je solucija da na posao letim ili idem s vanjske strane shopping centra, no to je josh opasnije). dakle...da li vam je jasan moj problem.
e da, i jesam zaboravila napomenuti da su rasprodaje. pa onda da se i hochu nekako kontrolirati, ne mogu! kupila sam armani suknjicu za 350 kn! i majchicu za 120...i cipele, jedne za 400 kn a druge za josh manje. i to sve u najskupljem dijelu grada. a josh nisam bila u 97% duchana. UPOMOCH!
bankrotirat chu! i taman kad si pomislim da bi trebala stati, onda mi padne na pamet kak to traje josh samo kratko vrijeme...i onda chu se osjechati glupo ak ne kupim neke stvari. a naravno da je najbolje od svega kaj to sve mogu nositi skoro do nove godine (kad napokon idem doma na godishnji, jeeeeee) jer se temperatura ne bu spushatala ispod 20.
jel' da moram kupovat? jel' da moram?!?!?
e da, i jesam zaboravila napomenuti da su rasprodaje. pa onda da se i hochu nekako kontrolirati, ne mogu! kupila sam armani suknjicu za 350 kn! i majchicu za 120...i cipele, jedne za 400 kn a druge za josh manje. i to sve u najskupljem dijelu grada. a josh nisam bila u 97% duchana. UPOMOCH!
bankrotirat chu! i taman kad si pomislim da bi trebala stati, onda mi padne na pamet kak to traje josh samo kratko vrijeme...i onda chu se osjechati glupo ak ne kupim neke stvari. a naravno da je najbolje od svega kaj to sve mogu nositi skoro do nove godine (kad napokon idem doma na godishnji, jeeeeee) jer se temperatura ne bu spushatala ispod 20.
jel' da moram kupovat? jel' da moram?!?!?
čajna (držhava ne kobasa)
stigla ja. necu sad o rastancima i ostalim bedovima, nema smisla. to poglavlje cu obradit kad me prodje opce depresivno stanje.
od pochetka me dobro ishlo. preljubazna gospodja na salteru mi je oprostila par kila overweight-a, pohvalila me kak sam se super spakirala samo s dva kofera na godinu dana (kaj ona zna kolko sam vec kutija tam poslala) i rekla mi da mi bolja stoji ova svjetlija frizura (u usporedbi s prekrasnom fotkom u putovnici). avijoni su isli ko svicarski satovi, sve u minutu tocno. s obzirom da sam putovala u business klasi nemam nekih primjedbi na lufthansu, cak shto vise.
e a kad sam stigla pocelo je. nisam mogla vjerovat koliko sam stvari zaboravila! npr. koliki je problem taxisti sloziti jedan kofer i jednu torbu u gepek! cijela je procedura trajala jedno 10-tak minuta. prvo kofer onda torba, prvo torba onda kofer, prvo kofer po duzini pa onda torba...na kraju je kofer stavio u gepek a torbu kod sebe na prednj sic. retrovizori u autu (lik ima cak dva) sluze za gledanje sebe i cackanje zuba. neovisno o tome kaj je ovo bila engleska kolonija i kaj su englezi relativno nedavno osli, nemojte se zavaraviti da ljudi znaju engleski. ne, ne. kad npr. na aerodromu trebas taxi onda ima jedan lik koji "prevodi" adresu koju mu ti kazes taxisti. npr. nathan road (najpoznatija shopping ulica u HK) nijedan taxista neche prepoznati ako mu netko to ne prevede na "kineski" na kojem to zvuci nesto kao "natan lod." iako to nasim improvizatorskim mozgovima zvuci vrlo slicno kao orginal, nema sanse da oni to razumiju. e zato ispred svakog iole boljeg hotela, na aerodromu i sl. postoji jedan "prevoditelj" koji prevodi te adrese. problem je u tome sto ni on bas ne zna engleski. pa sam tako morala, kada smo se moj celavi taxista koji je u autu raspalio nekog betovena, objasnavati dane zelim ici u taj i taaj hotel, nego u zgradu do. bilo je zanimljivo. on je samo kimao glavom i, naravno, fulao!
e onda sam dosla u stan. odnosno na recepciju. trebao mi je samo kljuc koji su moji predhodnici pripremili za mene. znachi koverta, nesto potpises i odes? ne. znaci procedura koja traje 20 minuta. jer koverta se izgubila, pa je onda jedan od njih otisao u potragu za istom, pa je treci onda ipak nasao kovertu, pa je onda trebalo ipak popuniti neke formulare. i umjesto da mi ih daju da ih popunim sama, ne to che oni. pa to traje. jer tesko se snaci u nasoj putovnici (npr. nadji adresu ak ne znas di je). i naravno da njima nije jednostavno kao nama pisati cudna im imena. najvaznije je da to rade s takvim osmjesima na licu da nema sanse da se chovjek naljuti. ni najmanje.
napokon stan. mali. slatki. malo hladno, nema presonal touches. sredit cemo. naravno da sam ponjela previse stvari. skoro pa nemam kam s njima. pamet mi je bila negdje drugdje kad sam se pakirala. a da ne kazhema da su ovdje rasprodaje. prave. nema nis kaj nije snizeno bar 50%. i nemoram reci da sam jucher vec lijecila depru shoppingom.
boze od depresije chu bankrotirat. svu lovu cu ispizditi na telefon i shopping.
prava zena, ne!
od pochetka me dobro ishlo. preljubazna gospodja na salteru mi je oprostila par kila overweight-a, pohvalila me kak sam se super spakirala samo s dva kofera na godinu dana (kaj ona zna kolko sam vec kutija tam poslala) i rekla mi da mi bolja stoji ova svjetlija frizura (u usporedbi s prekrasnom fotkom u putovnici). avijoni su isli ko svicarski satovi, sve u minutu tocno. s obzirom da sam putovala u business klasi nemam nekih primjedbi na lufthansu, cak shto vise.
e a kad sam stigla pocelo je. nisam mogla vjerovat koliko sam stvari zaboravila! npr. koliki je problem taxisti sloziti jedan kofer i jednu torbu u gepek! cijela je procedura trajala jedno 10-tak minuta. prvo kofer onda torba, prvo torba onda kofer, prvo kofer po duzini pa onda torba...na kraju je kofer stavio u gepek a torbu kod sebe na prednj sic. retrovizori u autu (lik ima cak dva) sluze za gledanje sebe i cackanje zuba. neovisno o tome kaj je ovo bila engleska kolonija i kaj su englezi relativno nedavno osli, nemojte se zavaraviti da ljudi znaju engleski. ne, ne. kad npr. na aerodromu trebas taxi onda ima jedan lik koji "prevodi" adresu koju mu ti kazes taxisti. npr. nathan road (najpoznatija shopping ulica u HK) nijedan taxista neche prepoznati ako mu netko to ne prevede na "kineski" na kojem to zvuci nesto kao "natan lod." iako to nasim improvizatorskim mozgovima zvuci vrlo slicno kao orginal, nema sanse da oni to razumiju. e zato ispred svakog iole boljeg hotela, na aerodromu i sl. postoji jedan "prevoditelj" koji prevodi te adrese. problem je u tome sto ni on bas ne zna engleski. pa sam tako morala, kada smo se moj celavi taxista koji je u autu raspalio nekog betovena, objasnavati dane zelim ici u taj i taaj hotel, nego u zgradu do. bilo je zanimljivo. on je samo kimao glavom i, naravno, fulao!
e onda sam dosla u stan. odnosno na recepciju. trebao mi je samo kljuc koji su moji predhodnici pripremili za mene. znachi koverta, nesto potpises i odes? ne. znaci procedura koja traje 20 minuta. jer koverta se izgubila, pa je onda jedan od njih otisao u potragu za istom, pa je treci onda ipak nasao kovertu, pa je onda trebalo ipak popuniti neke formulare. i umjesto da mi ih daju da ih popunim sama, ne to che oni. pa to traje. jer tesko se snaci u nasoj putovnici (npr. nadji adresu ak ne znas di je). i naravno da njima nije jednostavno kao nama pisati cudna im imena. najvaznije je da to rade s takvim osmjesima na licu da nema sanse da se chovjek naljuti. ni najmanje.
napokon stan. mali. slatki. malo hladno, nema presonal touches. sredit cemo. naravno da sam ponjela previse stvari. skoro pa nemam kam s njima. pamet mi je bila negdje drugdje kad sam se pakirala. a da ne kazhema da su ovdje rasprodaje. prave. nema nis kaj nije snizeno bar 50%. i nemoram reci da sam jucher vec lijecila depru shoppingom.
boze od depresije chu bankrotirat. svu lovu cu ispizditi na telefon i shopping.
prava zena, ne!
