danas nemam neku inspiraciju za pisanjem. tlak ne postoji. taj se tajfun rasplinuo na dohvat ruke u neshto shto se zove tropical depression. tropska depra. mozhesh si misliti kakav je tlak! jucher sam iz puste znatizhelje odluchila s vanjske strane centra proshetati od ureda do kuche. vjetar i nije bio tako strashan, visoke zgrade i to. kisha nije padala, ali sam ipak doma doshla s mokrom kosom, tolika je vlaga bila. a tlak vam ne mogu opisati. doslovce mi se vrtilo u glavi i nisam mogla ravno hodati. ko da sam na nekim laganim.... shalu na stranu. Micek se zabrinuo jer je rekao bjezh u kuch plantrava zheno josh chesh ovak spretna negdje past i polomit se! kakva briga. moram priznat da sam ipak pobjegla doma. koje sam ja sreche nekaj bi mi palo na glavu, a ako sam dobro zhvatila kad je izdan typhoon warning signal, ak ti se nekaj dogodi osiguravajucha drushtva ne isplachuju premije! jer, ako smo vam rekli da je opasno i da ne idete van, ona vam nedamo pare. mislim da se to radi kad je signal 8. o kojim ja stvarima moram razmishljati?! suochena sam sa skroz novim zhivotnim problemima:
1. kako odrzati kosu ravnom na ovolikoj vlazi
2. moram nositi shminku u torbici jer se sva zasjajim od vruchine
3. mogla bi zavrshiti u ozu
4. moram nositi sa sobom vrechu za spavanje ako sluchano rikne lift. KO BU SE POPEO NA 28. KAT - da budem iskrena, nisam nikad vidjela stepenice u svojoj zgradi
5. fakat kaj da radim ak tajfun sa 9 ode na 10 što je neshto gjozno
6. da li chu se brzhe naborati na ovom suhom klimatiziranom zraku
7. kak chu prezhivjeti josh 3 mjeseca i 26 dana bez miceka (i bez sexa)
8. ak mi je jedina razonoda teretana, kaj bum se vratila ko arni the guverner?!

mislim da to vrijeme koje je tu pre ludo josh pozitivnije utjeche na mene. sutra bi trebala preko na otok, ako nastavi ovak ne znam, bash mi se i ne ide. po osobnu josh nisam bila, iako je sigurno vech gotova. a osim jucher nisam izashla iz centra ima 10 dana!

i kaj ja tu dizhem paniku o tajfunima kad je u lici pijavice krovove nosila?! ili negdje.