u bespuchima dalekog istoka, ova je ex usidjelica gotovo zaboravila zashto je pochela pisati ovaj blog pod imenom gore negdje navedenim. pretvorila se u putopisca!
ideja moja da se bavim poremechenim razmishljenjem drushtva i 30 i neshto godisnjih zhena, primarno van veza, nekako se rasplinula potaknuta sa dva dogadjaja:
1) tehnichki nisam usidjelica nit sam u celibatu (odnosno sada opet jesam ali samo zbog tochke dva)
2) preselilo me na daleki istok zbog posla (i od mene opet uchinilo ako ne usidjelicu onda bar zhenu u celibatu, temporary)
medjutim, to shto se u mom zhivotu neshto promijenilo, ne znachi da se neshto promijenilo u glavama mojih dragih prijateljica i drushtva opchenito. chak sam ovde u ovom gradu susrela taj sindrom, moram se idati do 30-te. nisam uspjela pobjechi chak ni svojim dragim prijateljicama koje mi shalju kojekakve reporte sa svojih ljetovanja. sva srecha pa su moje drage 30+ udavache zadrzhale bar malo digniteta i nisu se odvazhile na sodoma & gomora ljetovanje u novalji* (mislim da bi ih to samo josh vishe isfrustriralo, navodno sex nisu dozhivjeli ni oni koji su tam bili s nekim kao partnerima!). ako se ne varam, ljeto je udri brigu na veselje vrijeme. relaksacija, zeka, more, sunce, sol i o.k. sex. pa kad chesh ako nechesh sada. za koju godinu udavache che valjda ipak postati supruzhnice, jer kad se sve zbroji i oduzme nisu to loshe cure, pa onda majke (jer, bozhe moje to je logichan slijed ne, a i valjalo bi ipak rodit do neke opche priznate "normalne" dobne granice) i onda che se smisao tog ljeta malo promijeniti. ne kazhem da che biti loshije, i, i realno gledajuchi, najvjerovatnije che biti kvalitetnije, ali ostat che more, sunce i sol. sex sa suprugom ne spada u istu kategoriju sex-a, zeka je neka drugachija a relaksacija...hmmm mozhda kada djeca postanu punoljetna...ili se udaju...
da se razumijemo, nisam ja zadrta neudavacha, chak shto vishe, kao nechija ex-zhena sve sam samo ne to. i nisam neka neemotivna kutchka. ali to svakako nije smisao mog zhivota. ni priblizhno. nisam hodala okolo po svijetu sa jedinim smislom trazhenja mushkarca svog zhivota. taj je, ili neshto sasvim blizu toga, sam od sebe nashao mene. i to bash u fazi meni nitko ne treba. i neka je. ali to nije promjenilo moje stavove. kao shto sam vech jednom rekla, smisao mog postojanja nije napraviti ono shto drushtvo od mene ochekuje ako mi se to ne uklapa u trenutne zhivotne stavove. rastala se pa shto. bila sama, pa shto, sad vishe nisam, pa shto, ne zhelim rodit djecu, pa shto, ne kazhem da nechu nikada!
a drushtvo...bozhe moj! neki dan sam na televiziji gledala neku glupavu emisiju u kojoj je jedan maldi gospodin od svojih 35 godina izjavio kako mu je jako drago da je djevojka koja se njemu svidja napravila ponishtenje braka a nije se ustvari rastala! it's the same bloody thing, udala se. kako je to kasnije i kada formalno prekinula je isto, samo je stvar naziva! ali njemu je jadnom lakshe ovako. isto me tako jednom moja, ochigledno ne pre pametna, prijateljica vrlo ozbiljno pozvala na kavu i pitala shto ja mislim o tome da li frajer koji je rastavljen ima potencijala i da li da se upuchta u takvu vezu. WTF?! i to josh mene ide pitati. ja sam joj vrlo ozbiljno odgovorila da mislim da je rastavljanje genetski poremechaj i prenosi se sa koljena na koljeno. pogledaj mene, rekoh, ja ti potjechem iz obitelji u kojoj je bilo jako puno rastava, i kao shto vidish i ja sam se rastala. sorry dario, ili kak je vech rekla da se zove potencijalni, ali jaaaako me iznervirala, a tebi je sigurno bolje bez nje!
*nemojte me krivo shvatiti ovaj dignitet odnosi se na 30+ zhene, one koje to jesu u glavi primarno. nadam se samo da se neke osobe neche nachi uvrijedjene ovom izjavom pa stoga objashnjenje. iako moram priznati da nechu shavtiti sve one koji su tamo uspjeli provesti cijelih dva tjedna.
Post je objavljen 16.08.2004. u 04:07 sati.