dobar nachin za zamrziti hranu neke zemlje je da je jedesh u izvornoj zemlji. ja stvarno ne razumijem u chemu je moj problem s kinom. bit chu skroz iskrena i rechi da mora da se radi o nekoj bolesti. ko zna jel znaju to izljechit u vrapchu. chajnamanija.
imam u zhivotu tu veliku srechu da me u ovih kratkih tridesetak godina put nanio u neke chudnovate zemlje. primarno zbog posla, a dijelom i zahvaljujuchi roditeljstvu. tako sam imala prilike boraviti u Indiji, Vijetnamu, Kini, Alžiru od egzotike, bila sam i josh na drugim nekim mjestima ali to za prichu o chajnamaniji nije vazhno.
dakle hrana. kineska, indijska, vijetnamska. sve pre fino! mljac. obozhavala ih sve. dok nisam probala pravu, izvornu u oridjidji zemlji. indijska, josh 7 puta bolja. vijetnamska, bozhe davila sam se u svim chudima. kineska - izbjegavam chak i u evropi. kad sam u kini pravim se vegetarijanka, a tu i tamo znam pojesti neki morski plod. jedem samo ako bash moram, i to onda obichno kojekakve egzibicije tipa zmije, neke prechuden dlakave rakove...
nisam gadljivi tip. sve chu probati. zato shto me zanima. tako sam u vijetnamu probala neke crve, przhene, neloshe. u kini gore navedenu zmiju. vrlo ukusno, malo zhilavija piletina. dlakavi rakovi su bili straaashni. imala sam osjechaj da jedem paukove, jedino kaj su imali tvrdu ljushturu (da nisu ne bi ih jela). nudili su mi u kini i shkorpione da probam, to ipak nisam, ne kazhem da ne budem, ali nisam josh. jedino kaj sam odbila jesti je bila kornjacha (neki licemjerni eko duh u meni mi nije dao). jela sam i ona ptichija gnjezda, mislim realno to je fakat ogavno, ali fino! u indiji u pravilu jedu najnormalnije namirnice, po nashim standardima, ali zachini...mljac. dakle nije problem u egzotici navedene hrane, ne? po tom pitanju sam very open minded. realno gledajuchi u kini chu prije pojesti zmiju nego piletinu. ili dlakavog raka prije nego svinjetinu.
zashto?!
zato shto je ta hrana meni stvarno preuzhasna kada je pripremljena na njihov nachin. je kao jedna prava bichica moram uzhivati u hrani, i u okusu i u izgledu. zamislite scenu kada naruchite piletinu na neki nachin. a piletina je kuhana, ima debeli sloj masti izmedju zhute smrezhurane kozhe, meso je malo crvenkasto (kaj znachi da nije dobro kuhano). na tanjuru vam posluzhe pola kokoshi. doslovno pola. ukljuchujuchi i glavu. rascocanu na pola. po duzhini i josh koki jezik visi iz kljuna. e da cijelo pile je preliveno nekim kiselim umakom (od octa). i osim shto ruzhno izgleda, i nije fino i josh k tome ta piletina ima skroz chudan okus. ili npr. oni to isto navedeno pile, a i meso opchenito, ne tranchiraju onak ko mi. nego uzmu sataru pa to nasjeku, pa onda chovjek shtoshta dobije u tanjur. djelove iznuztrica, neke opne (to mora da je iz trbushne shupljine), noge, vrat...
drugo, chak i ona hrana koja nam je malo blizha po izgledu i nachinu serviranja ima chudan okus. trebalo mi je vremena da shvatim zashto. zato shto oni uzhasno puno koriste mast za kuhanje. ali nemojte odmah pomisliti na onu mast koju sam i ja ko mala mazala na kruh, mljac. ova mast, je mom neukom oku i nosu, ajmo rechi nerafinirana, pa smrdi po loju. i sada si zamislite taj ocharavajuchi okus u vashoj hrani.
trechi i najvechi problem je taj kaj u stvari chovjek fakat ne zna kaj che dobiti na tanjuru (ne mislim na machke i pse). mi smo u jednom hotelu jednom prilikom naruchili fried spare ribs. kvragu, bar smo to znaki kaje. rebarca. kak to mozhe bit loshe. ne mogu vam opisati kaj smo dobili. kuhano pechene komade svinjetine sa dijelovima kozhe, zhlundri sve pripremljeno u umaku od anisa (od kosti ni K). ne znam jeli problem bio u prijevodu ili se to tamo tako priprema, ali bilo je zastrashujuche. zato vishe nikada u kini sama ne naruchujem kinesku hranu.
naravno da ima pre finih stvari! pekinshka patka koja se u stvari jede kao 4 razlichita jela (o.k. i nju dobijete s glavom i jezikom koji viri iz usta, ali bar nije rascocana na pola). rakovi kojekakvi chudni (osim dlakavih jela sam josh puno vrsta) koji su u stvari pripremljeni vrlo slichno kao da su pecheni na zharu i zachinjeni su cheshnjakom. riba tak, tak nije losha ali je pretezno rijechna pa je malo masna, a i s obzirom na toksichnost kineskih rijeka nije preporuchljivo jesti je svugdje. i povrche je mrak. mlado lische od grashka (pripremljeno ko blitva) mljac, neke travuljage koje izgledaju ko shparoge, kinesko zelje...mljac.
ali ipak generalno gledajuchi imam strashnu fobiju od kineske hrane. uzasnu. neobjashnivu. mrzim je. i to mora da je bolest. jer chu npr u istom kineskom gradu jesti indijsku hranu koja je, da budem najiskrenija, pripremljena od istih namirnica ko i ona kineska. pa nisu plietinu (koja kad je kineska ima chuuuuudan okus) iz indije nosili. bolest kazhem ja.
sve u svemu, ako ochekujete da chete u kini jesti dobro vam poznata jela iz zagrebachkih kineskih restorana, zaboravite. zashto. pa kina je zemlja sa 200 provincija! svaka ima svojih 100 specijaliteta. dok naletite na onu slatkokiselu svinjetinu iz restorana u zagrebu, morat chete pojesti puuuuno chudnovatih stvari.
Post je objavljen 26.08.2004. u 06:19 sati.