dragi moji duboke isprike no bila sam na putu. u chajni. sluzhbeno. u nanjingu i okolnim selima. kao da mi nije bilo dosta depresije, ovaj me put zdeprao josh vishe. medjutim svatih da su moji problemi minorni i da moram prestati kukati.
dakle. krenula u ponedjeljak popodne, na savrsheno organiziranom no dozlaboga sporom HK ajrodromu sve proshlo okej. sva srecha shto znam da je fakat potrebno dochi na ajrodrom 2 sata ranije. pa stoga, ako se nekada netko od vas nadje u HK (osim kaj bu se javio meni), stvarno morate na ajrodorm dochi bar dva sata prije leta, jer u suprotnom chete morati jurit okolo ko manijaci i zhifcheki che biti napeti.
u nanjingu na ajrodromu (koji je 40-tak km od grada) me chekao auto iz hotela jer moja draga djelatnica brine za moju sigurnost i kazhe da nije sigurno da idem kasno navecher taksijem. naravno nije bilo dovoljno da me cheka auto i vozach, nego su me dochekali auto, vozach i bell boy!
kina je zemlja koja sluzhbeno ima 2% nezaposlenosti sluzhbeno, nesluzhbeno je to oko 7%. to je u stvari jaaaaako puno zaposlenih ljudi s obzirom na veliki broj ljudi, ne? e kad sam ja to prochitala prvi puta u nekoj knjizi, nije mi to bash bilo jasno medjutim moj prvi susret sa kinom mi je objasnio situaciju. dakle nije dosta auto i jedna osoba nego treba auto+2.
kada udjesh u hotel onda npr. imash osobu koja samo otvara i zatvara vrata od automobila i drzhi ti ruku na okviru vrata od auta da se ne lupish glavom. slijedecha osoba uzima prtljagu i nosi je unutra, naravno da to nije ista osoba koje che prtljagu na kraju donjeti do sobe. vrata otvara neka skroz deseta osoba. neki hoteli imaju stiskache gumba za pozvati lift, a gotovo u svim hotelima jedna osoba stalno glanca te gumbe, vrata od lifta i utiskuje logo hotela u pepeljare ispunjene pjeskom. na svakom katu hotela je jedan chuvar kata koji pazi na shto u stvari? ima svoj pultich i tu chuchi, smjeshka se i to je to. i tako posao jednog chovjeka obavlja barem troje ili chetvero ljudi. i tako je svugdje. u duchanima u prosjeku radi 50-70% vishe ljudi nego u kod nas!
sjecham se kad sam jednom prilikom ishla na neki sajam, ujutro kad smo se ukrcavali ispred hotela u bus koji vozi do sajma dochekao nas je shpalir djevojaka obuchenih kao mazhoretkinje. one su se samo klanjale i smjeskale! mislim, i one su zaposlene, ne?!
da se vratim nanjingu. nanjing je jedan od rijetikih velikih kineskih gradova koji je lijepi. i u kojem ima puno povjesinh stvari koje josh nisu uspeli porushiti. nanjing je bila prijestolnica za 8 dinastija od kojih je svakako najpoznatija Ming (na samim pochecima Ming dinastije). tam je i pokopan jedan Ming. grad je opasan mrachno dobrim zidinama. moram ovdje napomenuti da su navedene inforamcije reklakazala jer nisam josh imala prilike tam biti turista. medjutim zidine sam vidjela.
ono kaj me zdeprimiralo je jad i bjeda svega izvan grada. kuzish. ja spavam u super hotelu, pozlije mi u liftu jer se brzinom svjetlosti penjem na 29 kat a lift je s vanjske strane zgrade. hotel ima neki super mrachni sistem liftova, 5 restorana bla, bla, bla. a s prozora gledash u neki kvart jada i bjede.
i ta sela di sam bila. imaju vodu, ali nije pitka. a i trenutno je zbog poplava prljava pa nish ne mogu sa njima. pa je pre vruche pa im rikavaju trafostanice (koja tehnologija) pa imaju redukcija. odnosno nemaju redukcije jer ne iskljuche struju (ak jednom iskljuche ko zna da li che opet mochi ukljuchiti), nego jednostavno ne smiju paliti trošila.
za razliku od npr. indije (da i tam sam bila), tu bar ljudi ne zhive na cesti, ali zato zhive u praznim sobama, sa dva komada namjestaja u odurnom sivilu. i to njih 15 u jednoj sobi.
a s obzirom da se radi o komunizmu, bar izvana sve izgleda lijepo! stakla, ogledala i plochice prekrivaju sivilo izvana, a unutra je kaos. a ipak se ti ljudi stalno smiju i smjeshkaju!