ovdje je vrijeme za ubit se! danas ima jedno 33...oblachno je, kisha ne pada, bilo bi bolje da padne, vlaga 99%. blagi uzhas. nisam nos promolila van. mislim da bi se onesvjestila da izadjem. kad se samo sjetim da sam prošle godine ovdje u ovo vrijeme prozhivjela tajfun jachine 9 (10 je navechi). a zhivim na 28 katu! he he he, ufurala sam si u glavu da se cijela zgrada ljuljala.
jucher je bilo neko nevrjeme. onak pljushtala kisha, grmilo i sjevalo i to. ali i to je bolje od ovog danas,. spojilo se nebo sa zemljom a nikak da padne kisha!
dosta o vremenu. jucher mi je bio neki komatichni dan. imam osjechaj da sam tu vech tjednima. a nisam nego 5 dana! nije da brojim. jucher me ta chinjenica izludila. ne znam zakaj. nije da mi je jucher netko vishe falio nego danas, ili da mi je jucher bilo neshto vishe ili manje posla. sve je isto. svaki dan.
8.15 budjenje, 9 ured, 13.00 ruchak, 14.00 vratim se, u ured do bar 19.00, onda teretanica, sauna i natrag u stan. s obzirom da se telo josh nije naviklo na vremensku razliku, nemrem zaspat do 1, 2 i to je to. okej, priznajem ubacim prije ili poslije ruchka shopping (kome treba sat vremena da pojede neku hranu) i prije teretane isto...
ali jucher me na kraju dana uhvatila bash neka bedara. pitala sam se 100 puta kak bum ja to izdrzhala. onda sam svima u zgrebu "plakala" na sms. sad chu si zbukirati personalnog trenera, jer mi se ni u teretani nish ne da radit! osima ak me neko jako ne iznervira pa se onda izhivljavam na steperima i biciklima.
e da, i danas je josh i praznik u hrvata! nema nikog na messangeru, nema nikog na ICQju, nemam s kim prichati. not gud.
Post je objavljen 05.08.2004. u 08:32 sati.