sjetih se shto sam htjela napisati ono danas. daklem, gledala sam, priznajem do jednog dijela na pola pa mozhda ne baratam 100% svim chinjenicama, neki dokumentarac glede one child policy u chajni.
kao shto vechina vas zna u kini postoji ta politika jednog djeteta. nako što je na vlast u kini doshao komunizam, u kini je doshlo do populacijske explozije, najvjerovatnije zbog toga što je komunistichka politika u nekim sluchajevima shvachena utopijski, svi hodamo okolo u uniformama i imamo 3 zdjelice rizhe dnevno za pojesti...osnovna sredstva za zhivot osigurana, nitko nije na cesti...i ajmo radit djecu.
početkom osamdesetih ta je explozija došla do zabrinjavajuchih razmjera da je vlada odluchila napraviti tu policy. ako sam ja dobro shvatila, to u stvari nije zakon, samo, shatro, preporuka! u stvari su kineske obitelji mogle potpisati ugovor sa vladom u kojem je pisalo da pristaju imati jedno djete, a za uzvrat je to djete imalo besplatno shkolovanje, zdravstveno, financijsku pomoch itd. to je bilo tako u civiliziranim urbanim sredinama. na selu, tu su politiku shvachali kako su stigli (opet, to je moj dozhivljaj vidjenog na teveju i prochitanog nakon vidjenog). naime iako je u gradu prosjechni broj djece pao na 1.2 na selu je to ipak ostalo 2.5.
ono shto zabrinjava je to shto je ta vishe nego sjajna politika dovela do velikog broja mushke djece u odnosu na zhensku. geeee, daj zamislite zemlju u kojoj ima vishe mushkaraca nego zhena. zvuchi zastrashujuche! moram se fakat hitno preseliti odavdje!
najvechi razlog za ovaj fenomen, ipak nije kako se svughdje chuje i pricha, chedomorstvo, iako i to postoji na zhalost i sprovodi se nad zhenskom populacijom. naime u kini sin ostaje zhivjeti sa svojom obitelji, shto roditeljima znachi da che se pod njihove stare dane za njih imati netko brinuti. zhena se uda i ode od kuche. dakle pozheljno je imati sina. i onda se, u razvijenijim sredinama, dosta zhena odluchi na abortus ako nosi nepozheljno zhensko dijete. u selima (gdje u stvari ova politika gotovo i ne funkcionira), djevochice se ili ubijaju (okrutno znam, postotak je navodno mali, kao da to opravdava sami chin), ili jednostavno ne dozhive prvi rodjendan jer nemaju post porodjajnu njegu kakvu npr. imaju muska djeca (shto je chest sluchaj u nerazvijenim zemljama). no ipak u najvechem broju te djevojchice jednostavno nestanu. ne mislim fizichki, nego papirnato. jednostavno ih se nigdje ne zavede da postoje. naravno da to znachi da se ne mogu shkolovati, ichi kod doktora itd.
najgore je to kaj zhene prisiljavaju na sterilizaciju kad rode to prvo dijete, pa ako roditelji zhele imati nekoga da se brine za njih (a to nije samo tradicija i nachin zhivota koji je tu tako duboko ukorjenjena nego su stariji stvarno ovisni o mladjima) jednostavno moraju zhensko dijete ubiti, zapostaviti ili ne prijavit.
i sad, prije nego shto mi se pomahnitala mushka publika osjeti ponosnom, zapitajte se shto će se u kini dogoditi za par godina. naime one child policy postoji od 1979 godine. taman je sada ta generacija zrela za imati obitelj, ako nije josh, bit che za par godina (najveche problem ochekuju za 5 godina ako se ne varam).
dakle, iako je najvechi dio tih djevojchica ne prijavljen, onaj mali postotak chedomorstva (?????), te djevojcihca koje ne dozhive 1. rodjendam, te najvechim dijelom onaj postotak abortiranih curetaka u kini je doveo do toga da u generacijama djece rodjene iza 1979 ima sve manje zhenske djece. djece na 100 djevojchica, ili ti sad zhena, ima 125 djechaka iliti josh uvijek djechaka? kaj bude onih jadnih 35. bez zhena dragi moji nema reprodukcije. za reprodukciju ne trebaju djechaci, samo male kutijice pune veshe tekuchinice, ali zhena svakako treba. zemlja zove chajnu.
manji broj zhena, jedanko manji broj djece i tako do u nedogled i samo che unishtiti izreku ima vas ko kineza.
e sad zakaj sam ja napisala sve to. tak. kada mi je ponudjen posao u HK, onda su me neke starije (pametnije?) osobe savjetovale, da, idi u kinu, kina je buduchnost. tuzhna nama sudbina svima ako je kina buduchnost. zemlja koju vode mushkarci nikako ne mozhe biti buduchnost LOL ne seriously, kaj vi mislite da bi i jedna pametna zhena napravila ovakvu politiku koja che u mushkoj, i to staroj mushkoj, populaciji ugushiti svoju vlastiti zemlju.
bozhe me oprosti, ali kak bu ta zemlje funkcionirala? ko bu mijenjao zharulje, ko bu odshtopavao cijevi? ko bu radio sitne popravke po kuchi? ko bu vozio auto mehanicharu? ko bu prigovarao? ko bu kuhao, prao i PEGLAO bljak? ko bu ishao kod frizera i chitao kozmo, ok zastranih.
znate kaj kinezi, ovo deforrmirano (chitaj zhensko) cheljade ode doma. tam se bar ne radja dovoljno djece, ali bar ima ko drzhat sve pod kontrolom.
kao shto vechina vas zna u kini postoji ta politika jednog djeteta. nako što je na vlast u kini doshao komunizam, u kini je doshlo do populacijske explozije, najvjerovatnije zbog toga što je komunistichka politika u nekim sluchajevima shvachena utopijski, svi hodamo okolo u uniformama i imamo 3 zdjelice rizhe dnevno za pojesti...osnovna sredstva za zhivot osigurana, nitko nije na cesti...i ajmo radit djecu.
početkom osamdesetih ta je explozija došla do zabrinjavajuchih razmjera da je vlada odluchila napraviti tu policy. ako sam ja dobro shvatila, to u stvari nije zakon, samo, shatro, preporuka! u stvari su kineske obitelji mogle potpisati ugovor sa vladom u kojem je pisalo da pristaju imati jedno djete, a za uzvrat je to djete imalo besplatno shkolovanje, zdravstveno, financijsku pomoch itd. to je bilo tako u civiliziranim urbanim sredinama. na selu, tu su politiku shvachali kako su stigli (opet, to je moj dozhivljaj vidjenog na teveju i prochitanog nakon vidjenog). naime iako je u gradu prosjechni broj djece pao na 1.2 na selu je to ipak ostalo 2.5.
ono shto zabrinjava je to shto je ta vishe nego sjajna politika dovela do velikog broja mushke djece u odnosu na zhensku. geeee, daj zamislite zemlju u kojoj ima vishe mushkaraca nego zhena. zvuchi zastrashujuche! moram se fakat hitno preseliti odavdje!
najvechi razlog za ovaj fenomen, ipak nije kako se svughdje chuje i pricha, chedomorstvo, iako i to postoji na zhalost i sprovodi se nad zhenskom populacijom. naime u kini sin ostaje zhivjeti sa svojom obitelji, shto roditeljima znachi da che se pod njihove stare dane za njih imati netko brinuti. zhena se uda i ode od kuche. dakle pozheljno je imati sina. i onda se, u razvijenijim sredinama, dosta zhena odluchi na abortus ako nosi nepozheljno zhensko dijete. u selima (gdje u stvari ova politika gotovo i ne funkcionira), djevochice se ili ubijaju (okrutno znam, postotak je navodno mali, kao da to opravdava sami chin), ili jednostavno ne dozhive prvi rodjendan jer nemaju post porodjajnu njegu kakvu npr. imaju muska djeca (shto je chest sluchaj u nerazvijenim zemljama). no ipak u najvechem broju te djevojchice jednostavno nestanu. ne mislim fizichki, nego papirnato. jednostavno ih se nigdje ne zavede da postoje. naravno da to znachi da se ne mogu shkolovati, ichi kod doktora itd.
najgore je to kaj zhene prisiljavaju na sterilizaciju kad rode to prvo dijete, pa ako roditelji zhele imati nekoga da se brine za njih (a to nije samo tradicija i nachin zhivota koji je tu tako duboko ukorjenjena nego su stariji stvarno ovisni o mladjima) jednostavno moraju zhensko dijete ubiti, zapostaviti ili ne prijavit.
i sad, prije nego shto mi se pomahnitala mushka publika osjeti ponosnom, zapitajte se shto će se u kini dogoditi za par godina. naime one child policy postoji od 1979 godine. taman je sada ta generacija zrela za imati obitelj, ako nije josh, bit che za par godina (najveche problem ochekuju za 5 godina ako se ne varam).
dakle, iako je najvechi dio tih djevojchica ne prijavljen, onaj mali postotak chedomorstva (?????), te djevojcihca koje ne dozhive 1. rodjendam, te najvechim dijelom onaj postotak abortiranih curetaka u kini je doveo do toga da u generacijama djece rodjene iza 1979 ima sve manje zhenske djece. djece na 100 djevojchica, ili ti sad zhena, ima 125 djechaka iliti josh uvijek djechaka? kaj bude onih jadnih 35. bez zhena dragi moji nema reprodukcije. za reprodukciju ne trebaju djechaci, samo male kutijice pune veshe tekuchinice, ali zhena svakako treba. zemlja zove chajnu.
manji broj zhena, jedanko manji broj djece i tako do u nedogled i samo che unishtiti izreku ima vas ko kineza.
e sad zakaj sam ja napisala sve to. tak. kada mi je ponudjen posao u HK, onda su me neke starije (pametnije?) osobe savjetovale, da, idi u kinu, kina je buduchnost. tuzhna nama sudbina svima ako je kina buduchnost. zemlja koju vode mushkarci nikako ne mozhe biti buduchnost LOL ne seriously, kaj vi mislite da bi i jedna pametna zhena napravila ovakvu politiku koja che u mushkoj, i to staroj mushkoj, populaciji ugushiti svoju vlastiti zemlju.
bozhe me oprosti, ali kak bu ta zemlje funkcionirala? ko bu mijenjao zharulje, ko bu odshtopavao cijevi? ko bu radio sitne popravke po kuchi? ko bu vozio auto mehanicharu? ko bu prigovarao? ko bu kuhao, prao i PEGLAO bljak? ko bu ishao kod frizera i chitao kozmo, ok zastranih.
kazhe one child policy, da u ruralnim krajevima obitelji mogu imati drugo dijete ako prvo ima neku deformaciju ili je zhensko!
znate kaj kinezi, ovo deforrmirano (chitaj zhensko) cheljade ode doma. tam se bar ne radja dovoljno djece, ali bar ima ko drzhat sve pod kontrolom.
kinezacija ili nekinezacija
jucher navecher sam se sjetila tak super teme! chak sam si razmishljala da upalim lap top i da pishem ko prava blogerica, medjutoa, ipak izgleda nisam prava pa nisam pisala i naravno da sam sada zaboravila...mora da je tema bila stvarno super!
jucher je tu bio praznik. malo sam shetala po gradu...pa sam onda sjela na brod pa sam se vozikala. to je kao da se u zagrebu sjednesh na tramvaj pa se vozikash! pa sam onda, naravno, u jednom trenutku osjetila neko sazhaljnje nad samom sobom, ko neki beskuchnik sam sjedila u tramvaju (brodu) i navazhala se okolo! kad bi to ikada u zhivotu napravila negdje. pa sam onda shvatila da sam glupa. okej, ne bi sjela u zg na tramvaj i navazhala se, ali to mi je rodni grad, poznam ga, bar poznam sva mjesta na koja bi me mogao odvesti tramvaj, ne? ovo je drugachije. odluchila sam ovo tretirati kao turistichki izlet. iako sam na brodu shvatila da mora da sam se pokinezirala jer su me pravi turisti stalno nekaj ispitivali. mozhda zato kaj nemam fotich oko vrata i ne slikam svaki valich mutnog mora? onda nisam turist. ali vozhnja brodom je legitimno ubijanje vremena, zar ne? nisam totalno ispalila?
pa bolje to nego da hodam okolo i kupujem stvari koje mi ne trebaju! to tipichno zhensko lijechenje depresije sam isprobala i ne funkcionira. sva srecha pa sam dovoljno racionalna pa sam to shvatila i prestala troshiti pare bez veze! sada "shparam" pa ću si priushtiti vikend u nekom egzotichnom skupom hotelu, negdje gdje ne vidim visoke zgrade oko sebe!
nije loshe, adaptirala sam se. bar fizichki ak ne i psihichki. jucher sam npr. pochela sastavljati popis stvari koje zhelim jesti chim se vrati, dakle majko ako chitash, znash shto ti je chiniti...
punjeno pile (s tonom file), mlinci, pecheni krumpir, grah (koji inach ne ljubim ali...), chevapi (sanjam ih, to che me micek voditi), sarma, lazanje (moje, to bum morala sama), shpageti bolonjez (mamin recept), prodala bi se za jedan bakin recept ali baka ga se vishe ne sjecha a niko ga se nije sjetio zapisati, domache juhe svih vrsta i oblika...sjetit chu se ja josh, uglavnom ne zhelim jesti kinesku hranu i ne zhelim jesti lesho povrche i meso, s tim se tu hranim.
jucher je tu bio praznik. malo sam shetala po gradu...pa sam onda sjela na brod pa sam se vozikala. to je kao da se u zagrebu sjednesh na tramvaj pa se vozikash! pa sam onda, naravno, u jednom trenutku osjetila neko sazhaljnje nad samom sobom, ko neki beskuchnik sam sjedila u tramvaju (brodu) i navazhala se okolo! kad bi to ikada u zhivotu napravila negdje. pa sam onda shvatila da sam glupa. okej, ne bi sjela u zg na tramvaj i navazhala se, ali to mi je rodni grad, poznam ga, bar poznam sva mjesta na koja bi me mogao odvesti tramvaj, ne? ovo je drugachije. odluchila sam ovo tretirati kao turistichki izlet. iako sam na brodu shvatila da mora da sam se pokinezirala jer su me pravi turisti stalno nekaj ispitivali. mozhda zato kaj nemam fotich oko vrata i ne slikam svaki valich mutnog mora? onda nisam turist. ali vozhnja brodom je legitimno ubijanje vremena, zar ne? nisam totalno ispalila?
pa bolje to nego da hodam okolo i kupujem stvari koje mi ne trebaju! to tipichno zhensko lijechenje depresije sam isprobala i ne funkcionira. sva srecha pa sam dovoljno racionalna pa sam to shvatila i prestala troshiti pare bez veze! sada "shparam" pa ću si priushtiti vikend u nekom egzotichnom skupom hotelu, negdje gdje ne vidim visoke zgrade oko sebe!
10 znakova kinezacije
1. kam god krenem nikam ne idem bez MP3 playera
2. iako je vani vruche (jucher je bilo +30) ja uvijek imam sa sobom majicu dugih rukava. jesen je, ne?
3. stalno jedem po restoranima (ne neka fancy mjesta) i ne kuham doma...ovo vishe iz financijskih razloga, jeftinije je
4. ne hodam okolo s kamerom oko vrata
5. nemam kartu u torbi
6. koristim bus, velika mudrost, vjerujte mi
7. turisti me pitaju kak se dodje to tam, kak se dodje do sim
8. imam HK osobnu
9. kosa mi je skoro skroz ravna opet (o.k. to mi fakat nije jasno, kaj se kosa ne frche od vlage?)
10. ne umirem od smijeha kad se vlaga spusti ispod 67% a oni odmah stave upozorenje od moguchih pozhara
1. kam god krenem nikam ne idem bez MP3 playera
2. iako je vani vruche (jucher je bilo +30) ja uvijek imam sa sobom majicu dugih rukava. jesen je, ne?
3. stalno jedem po restoranima (ne neka fancy mjesta) i ne kuham doma...ovo vishe iz financijskih razloga, jeftinije je
4. ne hodam okolo s kamerom oko vrata
5. nemam kartu u torbi
6. koristim bus, velika mudrost, vjerujte mi
7. turisti me pitaju kak se dodje to tam, kak se dodje do sim
8. imam HK osobnu
9. kosa mi je skoro skroz ravna opet (o.k. to mi fakat nije jasno, kaj se kosa ne frche od vlage?)
10. ne umirem od smijeha kad se vlaga spusti ispod 67% a oni odmah stave upozorenje od moguchih pozhara
1 znak ne kinezacije
1. josh uvijek samo razmishljam o tome kak jedva chekam da dodjem doma
1. josh uvijek samo razmishljam o tome kak jedva chekam da dodjem doma
nije loshe, adaptirala sam se. bar fizichki ak ne i psihichki. jucher sam npr. pochela sastavljati popis stvari koje zhelim jesti chim se vrati, dakle majko ako chitash, znash shto ti je chiniti...
punjeno pile (s tonom file), mlinci, pecheni krumpir, grah (koji inach ne ljubim ali...), chevapi (sanjam ih, to che me micek voditi), sarma, lazanje (moje, to bum morala sama), shpageti bolonjez (mamin recept), prodala bi se za jedan bakin recept ali baka ga se vishe ne sjecha a niko ga se nije sjetio zapisati, domache juhe svih vrsta i oblika...sjetit chu se ja josh, uglavnom ne zhelim jesti kinesku hranu i ne zhelim jesti lesho povrche i meso, s tim se tu hranim.
josh jedna mjesecheva teorija
okej, priznajem. bila sam u victoria parku. i shetala sam se poslije po promenadi s ove strane (Kowloon) i gledala sam lampione i HK. I nije bilo skroz loshe, osim kaj sam bila sama, bilo bi lijepsh to s nekim podijeliti. pa evo dijelim s vama. iskreno, sumnjam da bi micek imao smisla za romantichne shetnje pod mjesechinom.
enivej, jucher sam saznala novi, bolji i ljepshi razlog za slavljenje mid-autumn festivala. to je naime noch, ta 15 u 8 mjesecu po lunarnom kalendaru, kad je mjesec nasjajniji! ha kaj nije ovo bolje od mongola? eeeee, dragi moji da ne bi odmah mislili da su razlozi za slavljenje ipak romantichni. e nisu. to je naime noch kad je mjesec toliko sjajan da se mozhe raditi cijelu noch. mislim da se radi o radu na rizhinim poljima. e pa sad stvarno. ubilo me s mongolima a sad josh i ovo.
ne mozhete a da ne priznate da su ovi kinezi ipak vrlo praktichni ljudi! uspjeli su red, rad i disciplinu i na festivale prebaciti. vrlo pragmatichno. zato je valjda onda dan nakon festivala praznik a ne sam dan festivala. iako, ako vech slavish mjesec zato kaj mozhesh raditi pod njim, onda si i sutradan najvjerovatnije u vodi do glezhnja i pikash rizhu nutra.
ne znam, zvuchi malo okrutno. a da se ipak vratim teoriji o mongolima?
kako bilo da bilo, vecher je bila prekrasna i dozhivljaj je super. mjesechina je takva da stvarno imash osjechaj kao da je cijelu noch sumrak. i lampiono su lijepi.
sada zheljno ishchekujem 01.10. kineski dan drzhavnosti pa da gledam napokon pravi oridjidji vatromet.
enivej, jucher sam saznala novi, bolji i ljepshi razlog za slavljenje mid-autumn festivala. to je naime noch, ta 15 u 8 mjesecu po lunarnom kalendaru, kad je mjesec nasjajniji! ha kaj nije ovo bolje od mongola? eeeee, dragi moji da ne bi odmah mislili da su razlozi za slavljenje ipak romantichni. e nisu. to je naime noch kad je mjesec toliko sjajan da se mozhe raditi cijelu noch. mislim da se radi o radu na rizhinim poljima. e pa sad stvarno. ubilo me s mongolima a sad josh i ovo.
ne mozhete a da ne priznate da su ovi kinezi ipak vrlo praktichni ljudi! uspjeli su red, rad i disciplinu i na festivale prebaciti. vrlo pragmatichno. zato je valjda onda dan nakon festivala praznik a ne sam dan festivala. iako, ako vech slavish mjesec zato kaj mozhesh raditi pod njim, onda si i sutradan najvjerovatnije u vodi do glezhnja i pikash rizhu nutra.
ne znam, zvuchi malo okrutno. a da se ipak vratim teoriji o mongolima?
kako bilo da bilo, vecher je bila prekrasna i dozhivljaj je super. mjesechina je takva da stvarno imash osjechaj kao da je cijelu noch sumrak. i lampiono su lijepi.
sada zheljno ishchekujem 01.10. kineski dan drzhavnosti pa da gledam napokon pravi oridjidji vatromet.
mid-autumn moon festival
kaj ne zvuchi romantichno? ovdje danas navecher naime pochinje drugi najvechi festival. nakon kineske nove godine, iliti spring festivala, ovaj je, pogotovo na jugu drugi po vazhnosti kazhu neki.
mid-autumn moon festival se slavi u rujnu, odnosno 15-te nochi 8 mjeseca (lunarno). praznik posvechen mjesecu, how nice.
da ne bi bilo sve jednostavno i romantichno, pazi sad. iako se festival posvechen mjesecu slavio josh u davninama, pravi razlog za ovaj festival je sjechanje na pobunu protiv mongola u 14. stoljechu (kako ne romantichno). enivej tada se se navodno tajni planovi za revoluciju skrivali i dijelili u malim tortama.
i danas se te nesretne moon cakes jedu i dijele. prave tradicionalne napravljene su od lotosovih sjemenki (u stvari mislim da je to korjen) a u sredini svake nalazi se zhumanjak od jajeta - daklem mjesec, daklem mjesecheva torta (tortica).
naravno da mi nije nikada palo na pamet da tortichice nemaju veze sa mjesecom i imaju veze sa planovima za revoluciju...nepopraviljivi romantik aj ges.
uglavnom vecheras che hongkonzhani (a medju njima i ja) ichi negdje (na neko brdo) pa chemo gledati kako se dizhe mjesec i josh che upaliti svijeche u posebnim lampionima, zazheliti zhelju (kaj mislite koja che moja biti?) i objesiti će lampione negdje u parku. ne moram vam rechi da to izgleda spektakularno. josh bi bilo pozheljno da nas vrijeme posluzhi pa da i vidimo taj mjesec.
najbolja stvar glede festivala je ta kaj se sutra ne radi (o.k. osim kaj sam romantichna, josh sam i lijena)
josh da imam s kim (osim sa 7 miljona kineza u HK) gledati taj mjesec...i spavati sutra malo duzhe. bilo bi to skroz dobro. ovak...zazhelit chu zhelju pa kud puklo da puklo!
mid-autumn moon festival se slavi u rujnu, odnosno 15-te nochi 8 mjeseca (lunarno). praznik posvechen mjesecu, how nice.
da ne bi bilo sve jednostavno i romantichno, pazi sad. iako se festival posvechen mjesecu slavio josh u davninama, pravi razlog za ovaj festival je sjechanje na pobunu protiv mongola u 14. stoljechu (kako ne romantichno). enivej tada se se navodno tajni planovi za revoluciju skrivali i dijelili u malim tortama.
i danas se te nesretne moon cakes jedu i dijele. prave tradicionalne napravljene su od lotosovih sjemenki (u stvari mislim da je to korjen) a u sredini svake nalazi se zhumanjak od jajeta - daklem mjesec, daklem mjesecheva torta (tortica).
naravno da mi nije nikada palo na pamet da tortichice nemaju veze sa mjesecom i imaju veze sa planovima za revoluciju...nepopraviljivi romantik aj ges.
uglavnom vecheras che hongkonzhani (a medju njima i ja) ichi negdje (na neko brdo) pa chemo gledati kako se dizhe mjesec i josh che upaliti svijeche u posebnim lampionima, zazheliti zhelju (kaj mislite koja che moja biti?) i objesiti će lampione negdje u parku. ne moram vam rechi da to izgleda spektakularno. josh bi bilo pozheljno da nas vrijeme posluzhi pa da i vidimo taj mjesec.
najbolja stvar glede festivala je ta kaj se sutra ne radi (o.k. osim kaj sam romantichna, josh sam i lijena)
josh da imam s kim (osim sa 7 miljona kineza u HK) gledati taj mjesec...i spavati sutra malo duzhe. bilo bi to skroz dobro. ovak...zazhelit chu zhelju pa kud puklo da puklo!
najt aut riport
evo, ofišli sam napokon izashla u HK. trebalo mi je vremema ali bozhe moj. bio je neki kao girls nite out. upoznala sam neku engleskinju tu sluchajno preko posla.
mislim da sam sad u stvari shvatila kaj je frizer htio rechi (naravno da smo i njega sreli). cijeli nite life HK-a se dogadja na par mjesta u gradu u kojima je koncentracija barova, nite clubova itd. to su Wan Chai - koji je prije 100 godina bio mjeso di su izlazili mornari...i dan danas su to uske ulichice i miljon barova sa svake strane, ima i restoranicha, strip klubova itd. mjesto dobro za zeku ali rekla bih sa cijelom ekipom. a i shkvadra je mladja...chak mi se chini da sam vidjela i par mornara! tamo smo samo ishli na quick cugu pokupiti njenu sestru u jednom od restorana. bio je josh dan i ovo je fakat mrak mjesto za posjetiti, morat chu se tamo zaletiti u shopping. kako je ovo fakat stari dio grada sve je prepuno malih ulichica i kojekakvih obrtchicha tipa urari, krojachi (u kiosku nacesti), shusteri, shtamparije. a sve je, kako da se izrazim, na dohvat ruke...sve je na cesti. super.
drugo mjesto koje je popularno za izlaske je lan kwai fong. ovo je u stvari mjesto too be. prije nekoliko godina ovo je funkcioniralo ko geto. samo gwailosi su tu izlazili, medjutim unatrag par godina i HK kinezi su pocheli dolaziti tako da chovjek ipak nema "turistichki" dozhivljaj. s obzirom da je wan chai dio grada gdje se partija do sitnih sati, ovdje prevladavaju barovi i mjesta koja su ipak primjerenija malo mirnijim izlascima...recimo. dobra zeka. miljon barova, nismo bili ni u jednom discu ili nite clubu. nije bilo potrebe. u barovima je dobra zeka, muzika, nema zastrashujuche puno klinaca, shto meni uvijek smeta...fakat sam ostarila. mislim to da nema klinaca i nije neko chudo uzevshi u obzir da nema alkohola do 18-te, a i da je sve tako zastrashujuche skupo da se onesvjestish! u hrvata se chovjek nemre poshteno napit zbog murije, a tu zato kaj bi trebao ostaviti mjesechnu plachu na cugu! strava.
s obzirom na cijene i razna primanja ljudi, u ovom nashem zhenskom drushtvu nije bilo zvanja rundi za sve (bilo nas je 5) nego je svako plachao svoju cugu. ali i to je za bankrot!
jedini problem je taj shto je to sve skupa fakat malo. mislim povrshinski. i naravno da ima nekih barova koji su malo vishe in od drugih, i ako fakat stalno izlazish, nemash bash puno opcija. na kraju chesh stalno susretati iste ljude. josh ako idesh bar hopping shto se tu radi pod normalno (nema zauzimanja busije u jednom bircu i dobacivanja glupih komentara), skuzhish da stalno susrechesh iste ljude.
naj bolje od svega mi je moram priznati bila totalno relaxirana atmosfera, nema (puno) napirlitanih curica, niko ne gleda kak si obuchen...onak skroz normalno. i ako ne idesh na mjesta gdje zalaze samo turisti, fakat je o.k. jer ljudi su skroz normalni i spika je normalna i u stvari sa puno njih dijelish sudbinu, miljon kilometara od kuche u veri strendj zemlji...osjechala sam se ko doma!
mislim da sam sad u stvari shvatila kaj je frizer htio rechi (naravno da smo i njega sreli). cijeli nite life HK-a se dogadja na par mjesta u gradu u kojima je koncentracija barova, nite clubova itd. to su Wan Chai - koji je prije 100 godina bio mjeso di su izlazili mornari...i dan danas su to uske ulichice i miljon barova sa svake strane, ima i restoranicha, strip klubova itd. mjesto dobro za zeku ali rekla bih sa cijelom ekipom. a i shkvadra je mladja...chak mi se chini da sam vidjela i par mornara! tamo smo samo ishli na quick cugu pokupiti njenu sestru u jednom od restorana. bio je josh dan i ovo je fakat mrak mjesto za posjetiti, morat chu se tamo zaletiti u shopping. kako je ovo fakat stari dio grada sve je prepuno malih ulichica i kojekakvih obrtchicha tipa urari, krojachi (u kiosku nacesti), shusteri, shtamparije. a sve je, kako da se izrazim, na dohvat ruke...sve je na cesti. super.
drugo mjesto koje je popularno za izlaske je lan kwai fong. ovo je u stvari mjesto too be. prije nekoliko godina ovo je funkcioniralo ko geto. samo gwailosi su tu izlazili, medjutim unatrag par godina i HK kinezi su pocheli dolaziti tako da chovjek ipak nema "turistichki" dozhivljaj. s obzirom da je wan chai dio grada gdje se partija do sitnih sati, ovdje prevladavaju barovi i mjesta koja su ipak primjerenija malo mirnijim izlascima...recimo. dobra zeka. miljon barova, nismo bili ni u jednom discu ili nite clubu. nije bilo potrebe. u barovima je dobra zeka, muzika, nema zastrashujuche puno klinaca, shto meni uvijek smeta...fakat sam ostarila. mislim to da nema klinaca i nije neko chudo uzevshi u obzir da nema alkohola do 18-te, a i da je sve tako zastrashujuche skupo da se onesvjestish! u hrvata se chovjek nemre poshteno napit zbog murije, a tu zato kaj bi trebao ostaviti mjesechnu plachu na cugu! strava.
s obzirom na cijene i razna primanja ljudi, u ovom nashem zhenskom drushtvu nije bilo zvanja rundi za sve (bilo nas je 5) nego je svako plachao svoju cugu. ali i to je za bankrot!
jedini problem je taj shto je to sve skupa fakat malo. mislim povrshinski. i naravno da ima nekih barova koji su malo vishe in od drugih, i ako fakat stalno izlazish, nemash bash puno opcija. na kraju chesh stalno susretati iste ljude. josh ako idesh bar hopping shto se tu radi pod normalno (nema zauzimanja busije u jednom bircu i dobacivanja glupih komentara), skuzhish da stalno susrechesh iste ljude.
naj bolje od svega mi je moram priznati bila totalno relaxirana atmosfera, nema (puno) napirlitanih curica, niko ne gleda kak si obuchen...onak skroz normalno. i ako ne idesh na mjesta gdje zalaze samo turisti, fakat je o.k. jer ljudi su skroz normalni i spika je normalna i u stvari sa puno njih dijelish sudbinu, miljon kilometara od kuche u veri strendj zemlji...osjechala sam se ko doma!
wow mujerica je almost cool
wow! sad sam ishla chituckati tam nekaj na blogu i naravno listam po fresh listi i skuzhim da me nema...pitam se ja zashto...odem na blog...vidim vrijeme...opet gledam...pa vidim da me nema...pa mislim si, nisam valjda almost cool! i gle jesam.
wow! kao shto je mi je jednom rekla Enica samo mi je to falilo u zhivotu u HK!
thnx!
wow! kao shto je mi je jednom rekla Enica samo mi je to falilo u zhivotu u HK!
thnx!
imam blog block! totalno sam bez inspiracije! a i nema nekih zanimljivosti. dani mi se nekako stapaju jedni u druge...posla preko glave, radim do sedam, osam...onda doma, nekaj jedem i spavanje! e da, zaboravila sam teretanu.
a i neko me depresivno raspolozhenje pere, pa vas ne bih htjela tlachiti svojim sivim mislima!
bila sam jucher kod frizera. no i to je dozhivljaj! ishla sam se farbati, pa nisam ishla kod kineskih nego sam oshla u jedan pd boljih koji drzhi neki englez. rade njih trojica. sjednem ja na stolac, dodje peter i krene prvo, a shto bi drugo nego - konzultacija. kazhe on meni shto bi ja. kazhem ja njemu pa gle mene ti frizeri vole jer ja ti nemam nekih posebnih želja, pushtam kosu pa nesmijesh dirati duzhinu, a forma kak hochesh, a boja...samo da ne budem crvena. i ujesto da krene radit, ne on i dalje meni objashnjava kaj che. mislim si ja o.k. sam ti prichaj ko te slusha vishe. s tim preporukama i di si sve radio prije, nemresh mi nekaj loshe napravit. i fakat, ili sam ja ne zahtjevna ili jednostavno toliko kjasna da mi sve stoji (ovom sam sklona vjerovati) ili je frajer fakat genijalac, ali sve u svemu vishe sam nego presretna.
u salonu neka skroz cool relaxing loung music, sve u bojama starog zlata i crno...super uredjeno. dobijesh za piti kavu, chaj, sok, vodu (perrier), vino, shampanjac, kaj hochesh. naravno sve to koshta...1000 kuna za pola glave pramenova, i shishanje...iako prema nekim drugim salonima to i nije tako strashno!
ali nisam zato pochela tu prichu. nego prichamo mi tako i pita on mene od kuda sam. ja kazhem iz hrvatske. tip pozna dva hrvata, u hong kongu. kazhe oni su sad dechki (znachi miceki su gay), ali kaj je najbolje, njih dvojica su se upoznali u HK. umrla sam od smjeha. pa koja je shansa da se to dogodi?
i tak mi dalje prichamo, o izlascima u HK di, ko, kaj. kaj je sada in i to. i kazhe on meni, ma znash koji je najvechi problem sa HK? HK je tako mali. i stalno izlazim na ista mjesta i susrechem iste ljude! vishe mi se ni ne da.
on meni pricha o malom gradu. bozhe me oprosti. a moje malo selo od ljubljenog zagreba? pa tam se stalno izlazi, na na ista mjesta, nego na isto mjesto! i onda kad to prestane biti fora, onda se ide na neko drugo mjesto.
a njemu je mali grad od 7+ miljona stanovnika sa valjda josh toliko turista!!! neki ljudi stvarno nemaju granice.
iako ne bi ja sad mijenjala svoje selo od zagreba za nikakav HK.
a i neko me depresivno raspolozhenje pere, pa vas ne bih htjela tlachiti svojim sivim mislima!
bila sam jucher kod frizera. no i to je dozhivljaj! ishla sam se farbati, pa nisam ishla kod kineskih nego sam oshla u jedan pd boljih koji drzhi neki englez. rade njih trojica. sjednem ja na stolac, dodje peter i krene prvo, a shto bi drugo nego - konzultacija. kazhe on meni shto bi ja. kazhem ja njemu pa gle mene ti frizeri vole jer ja ti nemam nekih posebnih želja, pushtam kosu pa nesmijesh dirati duzhinu, a forma kak hochesh, a boja...samo da ne budem crvena. i ujesto da krene radit, ne on i dalje meni objashnjava kaj che. mislim si ja o.k. sam ti prichaj ko te slusha vishe. s tim preporukama i di si sve radio prije, nemresh mi nekaj loshe napravit. i fakat, ili sam ja ne zahtjevna ili jednostavno toliko kjasna da mi sve stoji (ovom sam sklona vjerovati) ili je frajer fakat genijalac, ali sve u svemu vishe sam nego presretna.
u salonu neka skroz cool relaxing loung music, sve u bojama starog zlata i crno...super uredjeno. dobijesh za piti kavu, chaj, sok, vodu (perrier), vino, shampanjac, kaj hochesh. naravno sve to koshta...1000 kuna za pola glave pramenova, i shishanje...iako prema nekim drugim salonima to i nije tako strashno!
ali nisam zato pochela tu prichu. nego prichamo mi tako i pita on mene od kuda sam. ja kazhem iz hrvatske. tip pozna dva hrvata, u hong kongu. kazhe oni su sad dechki (znachi miceki su gay), ali kaj je najbolje, njih dvojica su se upoznali u HK. umrla sam od smjeha. pa koja je shansa da se to dogodi?
i tak mi dalje prichamo, o izlascima u HK di, ko, kaj. kaj je sada in i to. i kazhe on meni, ma znash koji je najvechi problem sa HK? HK je tako mali. i stalno izlazim na ista mjesta i susrechem iste ljude! vishe mi se ni ne da.
on meni pricha o malom gradu. bozhe me oprosti. a moje malo selo od ljubljenog zagreba? pa tam se stalno izlazi, na na ista mjesta, nego na isto mjesto! i onda kad to prestane biti fora, onda se ide na neko drugo mjesto.
a njemu je mali grad od 7+ miljona stanovnika sa valjda josh toliko turista!!! neki ljudi stvarno nemaju granice.
iako ne bi ja sad mijenjala svoje selo od zagreba za nikakav HK.
one night in bangkok
joj!
evo smislila sam nachina kako odrzhavati kilazhu. jednom mjesechno posjetit BKK! tri, chetri dana prezhderavanja tajlandskom hranom, odmah nadoknadish kaj si izgubio borafkom u kini.
sigurna sam da bi vam moj BKK report bio puno zanimljiviji da mujerica nije tele (zaljubljeno) pa kako micek nije s njom nije brijachila okolo po gradu...medjutoa kao prava mujerica dobrano se nashoppingirala i to u plemenite svrhe. plemenite stoga shto me pun sluchajno nanio na neki ulichni market na kojem su se po organizacijom neke dobrotvorne udruge prodavale oridjidji tajlandske stvarchice. pa sam tako kupila nakita iz tri regije (srebro, svaka regija vrlo prepoznatljiva po vezu), metre i metre nekih tkanina (bum jastuke i pareje shila), cekeriche i takve stvarchice.
skroz dobro. shetala sam to jedno vecher gradom poprilichnog nemorala i moram rechi da sam mushko...bila bi tempted. tajlandjanke su mnogo zgodne zhene. sve belshchi, a one se u najkrachim naj uzhim moguchim topichima i majchicama shetkaju okolo po cesti i vabe svojim ravnim guzma. svakih 5 metara neki najt klub i svi te nekaj navlache okolo, muzika treshti, puno barova, ljudi hodaju okolo, puno stranaca, skroz cool za brijachinu. morat chu dochi ovdje josh jednom s micekom da mogu malo detaljnije upoznati i izvjestiti o nochnom zhivotu BKK-a.
s obzirom da sam tu bila na tajnom zadatku, nazhalost osim te jedne vecheri nisam nish drugo vidjela. osim kaj sam cijelu nedjelju provela u jednom od poznatih tajlandskih spa-ova u jednom od najpoznatijih hotela. tamo su me mazili masirali i sve. ko nije probao masazhu stopala koja traje sat i pol ili indijsku masazhu glave koja traje sad vremena...raj na zemlji drage moje, toplo preporucham...
idem josh papati, ipak sam krajem slijedecheg tjedna u kini...
evo smislila sam nachina kako odrzhavati kilazhu. jednom mjesechno posjetit BKK! tri, chetri dana prezhderavanja tajlandskom hranom, odmah nadoknadish kaj si izgubio borafkom u kini.
sigurna sam da bi vam moj BKK report bio puno zanimljiviji da mujerica nije tele (zaljubljeno) pa kako micek nije s njom nije brijachila okolo po gradu...medjutoa kao prava mujerica dobrano se nashoppingirala i to u plemenite svrhe. plemenite stoga shto me pun sluchajno nanio na neki ulichni market na kojem su se po organizacijom neke dobrotvorne udruge prodavale oridjidji tajlandske stvarchice. pa sam tako kupila nakita iz tri regije (srebro, svaka regija vrlo prepoznatljiva po vezu), metre i metre nekih tkanina (bum jastuke i pareje shila), cekeriche i takve stvarchice.
skroz dobro. shetala sam to jedno vecher gradom poprilichnog nemorala i moram rechi da sam mushko...bila bi tempted. tajlandjanke su mnogo zgodne zhene. sve belshchi, a one se u najkrachim naj uzhim moguchim topichima i majchicama shetkaju okolo po cesti i vabe svojim ravnim guzma. svakih 5 metara neki najt klub i svi te nekaj navlache okolo, muzika treshti, puno barova, ljudi hodaju okolo, puno stranaca, skroz cool za brijachinu. morat chu dochi ovdje josh jednom s micekom da mogu malo detaljnije upoznati i izvjestiti o nochnom zhivotu BKK-a.
s obzirom da sam tu bila na tajnom zadatku, nazhalost osim te jedne vecheri nisam nish drugo vidjela. osim kaj sam cijelu nedjelju provela u jednom od poznatih tajlandskih spa-ova u jednom od najpoznatijih hotela. tamo su me mazili masirali i sve. ko nije probao masazhu stopala koja traje sat i pol ili indijsku masazhu glave koja traje sad vremena...raj na zemlji drage moje, toplo preporucham...
idem josh papati, ipak sam krajem slijedecheg tjedna u kini...
bez neke posebne inspiracije
evo upravo sam pogledala kroz prozor i ugledala valjda jedini renault megane u cijelom HK. hochu kuchi. voziti svog meganicha...ko zna mozhda zaboravim voziti dok dodjem do doma! iako sam vech ionako odluchila nabavit si vozacha jer da ja idem navecher van i da nemrem pit zato da bi mogla vozit...nekak mi se chini da ne.
mozak mi je sprzhen od posla, tako da mi je inspiracija ne nula nego negdje u minusu.
sutra chu imati prilike boraviti u jednom od najgrozomornijih gradova juzhne kine...guangzhou (guangchau) ili ti mozhda poznatiji kanton...glavni grad provincije guandong...ili ti ga opet kanton.
to je jedno chudo od grada koje postoji na tlu kine vech tisuchama godina. stari grad. jazhu. ja tamo nisam josh uspjela vidjeti zgradu stariju od nastanka komunisticke kine. moja vizija nastanka tog grada...netko (mao most probbably) je na karti crvenim flomasterom nacrtao kocku preko starog grada. onda su iz zraka slili puuuuuno betona preko starog grada i okolnog zelenila. onda su izgradili sive betonske zgrade. neke staklene nebodere sa sivim staklima. na svim prozorima na svi sivim betonskim zgradama su stavila reshetke (chak i na najvishe katove). jedono sharenilo su stambeni blokovi u kojima su fasade u plochicama i obichno su balkoni u nekoj boji. onda kad su sve to tako betonski izgradili, izbushili su rupe i tu su zasadili drveche i cvijeche. i naselili miljone ljudi...i sad se sve to shto je krasno i staro i to, ne vidi od sivila.
e jesam grozna!
a ima lijepih stvari u Guangzhou, prekrasan park usred grada u kojem je sve drveche i zhbunje poshishano u obliku raznih zhivotinja. kroz grad protjeche Pearl River (blatnjava i siva), koja je puna zhivota, a grad je zbog toga pun malih otochicha na rijeci. ima i zooloshki vrt koji nije skroz losh...
ali blogeri moji...nakon guangzhou-a, ja vam u chetvrtak idem u BANGKOK! a za tjedan dana u BEIJING...pa da vidite onda postove! jedva chekam. to mi nagrada (sama sebe nagradila)...
zaidjian! ganbei! (dovidjenja, zhivjeli)
P.S. molim obratite pazhnju na novu frazu koju sam nauchila (tam desno)
mozak mi je sprzhen od posla, tako da mi je inspiracija ne nula nego negdje u minusu.
sutra chu imati prilike boraviti u jednom od najgrozomornijih gradova juzhne kine...guangzhou (guangchau) ili ti mozhda poznatiji kanton...glavni grad provincije guandong...ili ti ga opet kanton.
to je jedno chudo od grada koje postoji na tlu kine vech tisuchama godina. stari grad. jazhu. ja tamo nisam josh uspjela vidjeti zgradu stariju od nastanka komunisticke kine. moja vizija nastanka tog grada...netko (mao most probbably) je na karti crvenim flomasterom nacrtao kocku preko starog grada. onda su iz zraka slili puuuuuno betona preko starog grada i okolnog zelenila. onda su izgradili sive betonske zgrade. neke staklene nebodere sa sivim staklima. na svim prozorima na svi sivim betonskim zgradama su stavila reshetke (chak i na najvishe katove). jedono sharenilo su stambeni blokovi u kojima su fasade u plochicama i obichno su balkoni u nekoj boji. onda kad su sve to tako betonski izgradili, izbushili su rupe i tu su zasadili drveche i cvijeche. i naselili miljone ljudi...i sad se sve to shto je krasno i staro i to, ne vidi od sivila.
e jesam grozna!
a ima lijepih stvari u Guangzhou, prekrasan park usred grada u kojem je sve drveche i zhbunje poshishano u obliku raznih zhivotinja. kroz grad protjeche Pearl River (blatnjava i siva), koja je puna zhivota, a grad je zbog toga pun malih otochicha na rijeci. ima i zooloshki vrt koji nije skroz losh...
ali blogeri moji...nakon guangzhou-a, ja vam u chetvrtak idem u BANGKOK! a za tjedan dana u BEIJING...pa da vidite onda postove! jedva chekam. to mi nagrada (sama sebe nagradila)...
zaidjian! ganbei! (dovidjenja, zhivjeli)
P.S. molim obratite pazhnju na novu frazu koju sam nauchila (tam desno)
nakon smirivanja pochetnih depresija, moram rechi da sam se privikla na zhivot ovdje. niko mi nishta manje ne fali, ali vishe na to ne gledam onak crno ko na pochetku (kad se sjetim!) chudi me da me se nisu odrekle moje dvije frendice koje pomno prate svaki moj korak i bivaju tlachene, te micek koji mora da je ipak bio malo iznenadjen mojim inicijalnim reakcijama na zhivot u HK.
chitajuchi tu neke stvari koje sam napisala nishta se nije promijenilo osim state of mind, a to je vazhno. tjeshim se, kao ima i gorih mjesta! u stvari je zhivot u HK, kako je rekla moja chupachica dlaka, vrlo luksuzan. i to je stvarno istina. zhivi se na jedan skroz drugachiji nachin. chak i oni koji nemaju bog zna kakva primanja zhive u nekim sferama svog zhivota "bolje" nego shto smo mi navikli.
za primjer bi mozhda trebalo ipak uzeti jednu prosjechnu obitelj. ovdje je naime normalno da se zhivi sa roditeljima, medjutim u sluchaju da ne, puno obitelji gdje oba roditelja rade imaju amah (dadilju). to je zhena koja se, osim shto se brine za djecu, brine i za cijelu obitelj, kuha, chisti, ide u nabavku itd. ona zhivi sa obitelji 24/7.
zatim vechina Hong Konzhana ipak valjda 70% svojih obroka jede po restoranima (svakako bar ruchak svaki dan). realno iz mog iskustva chinjenica je da je to u stvari jeftinije. medjutim to znachi da su restorani prepuni petak i subotu i da treba napraviti rezervacije za te vecheri bar tri dana unaprijed.
puno se vish koriste stvari koje nama u hrvatskoj predstavljaju luksuz, npr. taxi (u usporedbi sa ostalim stvarima u HK stvarno jaaaako jeftino, npr. ja josh nisam uspjela platiti vozhnju iznad 50 HKD shto je cca. 45 kuna i to za dobrih 15 minuta vozhnje). zatim usluga nosacha koji ti doma dostavlja stvari koje kupish u duchanu. za iznose veche od 300 HKD ta je usluga beslplatna (a potroshiti 300 HKD i nije neka mudrost). puno kineza i kinezica ide na razna odrzhavanja tijela, i dok to nisu klasični odlasci u kozmetichke salone, tjedno odlaze na masazhe (koje i nisu bash jeftine), masazhe stopala, chishchenje ushi (vracha ravnotezhu u tijelu), tai chi (o.k. besplatno u vechini parkova). tradicionalno se uzhansno puno bave raznim rekreacijama i to najchesche spomenutim tai chi-em, ostalim borilachkim vjeshtinama i meditacijama. puno putuju, a hvala bogu imaju i shta vidjeti. kockaju kao blesavi (klade se na konje i igraju mah jong, ostalo je ilegalno), posjechuju sve moguche i nemoguche kulturne dogadjaje (koncerti, predstave sve se rasproda bar tri tjedna prije izvedbe).
najsmjeshnije mi je bilo kad sam pitala da mi daju neku turistichku ageniciju za kupiti neke karte, pa su me pitali zashto, naruchish sve preko telefona i on ti to dostave. tako da su turistichke agencije neke sobice u u neboderima, ponuda se gleda on-line, rezervirash i dostave ti.
usluga je ovdje neshto shto se ne da usporediti sa europom. recimo samo da je normalni servis u normalon npr. esprit duchanu da ti prodavachica uzme stvari koje zhelish probati da ih ne nosish okolo po duchanu da ti ne smeta. u nekim za nijansu finijim duchanima ti chak i "rezervira" kabinu. zadnji puta kad sam bila u Diorovom duchanu (poslovno, ha ha ha) dobila sam chashu shampanjca. u ostalim usluzhnim djelatnostima nechu ni prichati jer to se neda usporediti. kolichina ljudi koja radi u jednom prosjechnom frizerskom salonu je nenadmashiva! recepcija, perachi kose, stilisti (bar tri kategorije), farbachi, nauchnici...bozhe mi oprosti ali nema da se chovjek digne sa stolice a da ga neko ne odvede do druge! ista je stvar i u kozmetichkima.
sve gore navedeno je normalno, nishta chudno ili posebno. zhivi se drugachije i neke su stvari normalni dio zhivota.
naravno da je to sve u sluchaju nas stranaca, koji ovdje ipak zhivimo na malo vishem standardu, josh "luksuznije" nego za prosjechnog kineza. mi smo mahom svi chlanovi nekih klubova, ne ide se na kavu nego na lunch, putuje se za vikende (naravno ako imash sreche pa ne radish subotom a ne kao ja)...
sve u svemu life treats you nice u HK, samo josh da mi je dopremiti tu neke vazhne mi osobe (neshto mi se krug proshirio, ali mislim da bi 3 bile o.k. mama mozhe povremeno - sorry muti)
chitajuchi tu neke stvari koje sam napisala nishta se nije promijenilo osim state of mind, a to je vazhno. tjeshim se, kao ima i gorih mjesta! u stvari je zhivot u HK, kako je rekla moja chupachica dlaka, vrlo luksuzan. i to je stvarno istina. zhivi se na jedan skroz drugachiji nachin. chak i oni koji nemaju bog zna kakva primanja zhive u nekim sferama svog zhivota "bolje" nego shto smo mi navikli.
za primjer bi mozhda trebalo ipak uzeti jednu prosjechnu obitelj. ovdje je naime normalno da se zhivi sa roditeljima, medjutim u sluchaju da ne, puno obitelji gdje oba roditelja rade imaju amah (dadilju). to je zhena koja se, osim shto se brine za djecu, brine i za cijelu obitelj, kuha, chisti, ide u nabavku itd. ona zhivi sa obitelji 24/7.
zatim vechina Hong Konzhana ipak valjda 70% svojih obroka jede po restoranima (svakako bar ruchak svaki dan). realno iz mog iskustva chinjenica je da je to u stvari jeftinije. medjutim to znachi da su restorani prepuni petak i subotu i da treba napraviti rezervacije za te vecheri bar tri dana unaprijed.
puno se vish koriste stvari koje nama u hrvatskoj predstavljaju luksuz, npr. taxi (u usporedbi sa ostalim stvarima u HK stvarno jaaaako jeftino, npr. ja josh nisam uspjela platiti vozhnju iznad 50 HKD shto je cca. 45 kuna i to za dobrih 15 minuta vozhnje). zatim usluga nosacha koji ti doma dostavlja stvari koje kupish u duchanu. za iznose veche od 300 HKD ta je usluga beslplatna (a potroshiti 300 HKD i nije neka mudrost). puno kineza i kinezica ide na razna odrzhavanja tijela, i dok to nisu klasični odlasci u kozmetichke salone, tjedno odlaze na masazhe (koje i nisu bash jeftine), masazhe stopala, chishchenje ushi (vracha ravnotezhu u tijelu), tai chi (o.k. besplatno u vechini parkova). tradicionalno se uzhansno puno bave raznim rekreacijama i to najchesche spomenutim tai chi-em, ostalim borilachkim vjeshtinama i meditacijama. puno putuju, a hvala bogu imaju i shta vidjeti. kockaju kao blesavi (klade se na konje i igraju mah jong, ostalo je ilegalno), posjechuju sve moguche i nemoguche kulturne dogadjaje (koncerti, predstave sve se rasproda bar tri tjedna prije izvedbe).
najsmjeshnije mi je bilo kad sam pitala da mi daju neku turistichku ageniciju za kupiti neke karte, pa su me pitali zashto, naruchish sve preko telefona i on ti to dostave. tako da su turistichke agencije neke sobice u u neboderima, ponuda se gleda on-line, rezervirash i dostave ti.
usluga je ovdje neshto shto se ne da usporediti sa europom. recimo samo da je normalni servis u normalon npr. esprit duchanu da ti prodavachica uzme stvari koje zhelish probati da ih ne nosish okolo po duchanu da ti ne smeta. u nekim za nijansu finijim duchanima ti chak i "rezervira" kabinu. zadnji puta kad sam bila u Diorovom duchanu (poslovno, ha ha ha) dobila sam chashu shampanjca. u ostalim usluzhnim djelatnostima nechu ni prichati jer to se neda usporediti. kolichina ljudi koja radi u jednom prosjechnom frizerskom salonu je nenadmashiva! recepcija, perachi kose, stilisti (bar tri kategorije), farbachi, nauchnici...bozhe mi oprosti ali nema da se chovjek digne sa stolice a da ga neko ne odvede do druge! ista je stvar i u kozmetichkima.
sve gore navedeno je normalno, nishta chudno ili posebno. zhivi se drugachije i neke su stvari normalni dio zhivota.
naravno da je to sve u sluchaju nas stranaca, koji ovdje ipak zhivimo na malo vishem standardu, josh "luksuznije" nego za prosjechnog kineza. mi smo mahom svi chlanovi nekih klubova, ne ide se na kavu nego na lunch, putuje se za vikende (naravno ako imash sreche pa ne radish subotom a ne kao ja)...
sve u svemu life treats you nice u HK, samo josh da mi je dopremiti tu neke vazhne mi osobe (neshto mi se krug proshirio, ali mislim da bi 3 bile o.k. mama mozhe povremeno - sorry muti)
tu sam, tu sam!
kvik javljanje! mujerica je u hangzhou. ajde brzo karte u ruke i da vas vidim ko prvi nadje...nije njegova djevojka, ali nekj bum smislila.
dakle imam tu veeeeliku chast opet putovati po chajni malo. samo kaj se put oduzhio. bojim se da chu se stvarno vratiti u zg sa 20 kila. danas sam se prvi puta najela. ma nije ovdje problem u hrani, nego u kolichini pojedene. napokon sam naime otkrila metodu naruchivanja hrane, kazhem da volim da je hrana przhena a ne kuhana (spomenem enku traumu iz djetinjstva) i onda krenu chudnovate przhene i pechene delicije koje ako nishta drugo bar izgledaju lijepo. nije ni okus losh, ako zanemarite slight okus po masti (umochish u ljuti ili slani umak i sve dobro). chak sam i na navedeni nachin jela goluba. fakat sam pre luda! pa to ne bi ni u najfinijem restoranu u europi! jela sam i zhabe. bed je bi taj shto sam ih morala sama izabrati iz neke plastichne kante. prstom morash pokazati kou zhabu hochesh. odbila sam odluchivati o glavi jadne zhabe pa sam prepustila izbor domachinu. i prisjela mi zhaba skoro zbog toga. ali to je neki lokalni specijalitet i smrtna je uvrijeda ako ne probash. a vazhan nam je partner pa sam zhrvovala sebe. i jadna zhaba nije ni bila tako losha u onim trenucima kada sam prestala razmishljati kako sam odlushila o njenoj glavi.
daklem, nasha sam nachina za naruchiti shto bi dalmatinci rekli jestivu spizu. medjutim nikako se najesto. mislim da nisam josh do sada pisala nishta o tome kako se hrana naruchuje u kini. nema tu svakom njegovo. nego domachin naruchi puno jaaaako raznih jela za sve i onda to dolazi jedno po jedno. ako sam sebi naruchish hranu onda si sebichan.
mozhete zamisliti pokushavati se hraniti iz istog tanjura sa kinezom? osim kaj ima dugachko kopito na malom prstu (u najboljem sluichaju), i njime chahchka uho, josh k tome morash jesti i sa shtapichima a oni su u tome svakako BRZHI!!!!
ostavljam vas sa scenom hranjenja iz istog tanjura...i javim se, ako ne prije, kad se vratim u HK. biznis centar se zatvara. odoh.
dakle imam tu veeeeliku chast opet putovati po chajni malo. samo kaj se put oduzhio. bojim se da chu se stvarno vratiti u zg sa 20 kila. danas sam se prvi puta najela. ma nije ovdje problem u hrani, nego u kolichini pojedene. napokon sam naime otkrila metodu naruchivanja hrane, kazhem da volim da je hrana przhena a ne kuhana (spomenem enku traumu iz djetinjstva) i onda krenu chudnovate przhene i pechene delicije koje ako nishta drugo bar izgledaju lijepo. nije ni okus losh, ako zanemarite slight okus po masti (umochish u ljuti ili slani umak i sve dobro). chak sam i na navedeni nachin jela goluba. fakat sam pre luda! pa to ne bi ni u najfinijem restoranu u europi! jela sam i zhabe. bed je bi taj shto sam ih morala sama izabrati iz neke plastichne kante. prstom morash pokazati kou zhabu hochesh. odbila sam odluchivati o glavi jadne zhabe pa sam prepustila izbor domachinu. i prisjela mi zhaba skoro zbog toga. ali to je neki lokalni specijalitet i smrtna je uvrijeda ako ne probash. a vazhan nam je partner pa sam zhrvovala sebe. i jadna zhaba nije ni bila tako losha u onim trenucima kada sam prestala razmishljati kako sam odlushila o njenoj glavi.
daklem, nasha sam nachina za naruchiti shto bi dalmatinci rekli jestivu spizu. medjutim nikako se najesto. mislim da nisam josh do sada pisala nishta o tome kako se hrana naruchuje u kini. nema tu svakom njegovo. nego domachin naruchi puno jaaaako raznih jela za sve i onda to dolazi jedno po jedno. ako sam sebi naruchish hranu onda si sebichan.
mozhete zamisliti pokushavati se hraniti iz istog tanjura sa kinezom? osim kaj ima dugachko kopito na malom prstu (u najboljem sluichaju), i njime chahchka uho, josh k tome morash jesti i sa shtapichima a oni su u tome svakako BRZHI!!!!
ostavljam vas sa scenom hranjenja iz istog tanjura...i javim se, ako ne prije, kad se vratim u HK. biznis centar se zatvara. odoh.
