nakon smirivanja pochetnih depresija, moram rechi da sam se privikla na zhivot ovdje. niko mi nishta manje ne fali, ali vishe na to ne gledam onak crno ko na pochetku (kad se sjetim!) chudi me da me se nisu odrekle moje dvije frendice koje pomno prate svaki moj korak i bivaju tlachene, te micek koji mora da je ipak bio malo iznenadjen mojim inicijalnim reakcijama na zhivot u HK.
chitajuchi tu neke stvari koje sam napisala nishta se nije promijenilo osim state of mind, a to je vazhno. tjeshim se, kao ima i gorih mjesta! u stvari je zhivot u HK, kako je rekla moja chupachica dlaka, vrlo luksuzan. i to je stvarno istina. zhivi se na jedan skroz drugachiji nachin. chak i oni koji nemaju bog zna kakva primanja zhive u nekim sferama svog zhivota "bolje" nego shto smo mi navikli.
za primjer bi mozhda trebalo ipak uzeti jednu prosjechnu obitelj. ovdje je naime normalno da se zhivi sa roditeljima, medjutim u sluchaju da ne, puno obitelji gdje oba roditelja rade imaju amah (dadilju). to je zhena koja se, osim shto se brine za djecu, brine i za cijelu obitelj, kuha, chisti, ide u nabavku itd. ona zhivi sa obitelji 24/7.
zatim vechina Hong Konzhana ipak valjda 70% svojih obroka jede po restoranima (svakako bar ruchak svaki dan). realno iz mog iskustva chinjenica je da je to u stvari jeftinije. medjutim to znachi da su restorani prepuni petak i subotu i da treba napraviti rezervacije za te vecheri bar tri dana unaprijed.
puno se vish koriste stvari koje nama u hrvatskoj predstavljaju luksuz, npr. taxi (u usporedbi sa ostalim stvarima u HK stvarno jaaaako jeftino, npr. ja josh nisam uspjela platiti vozhnju iznad 50 HKD shto je cca. 45 kuna i to za dobrih 15 minuta vozhnje). zatim usluga nosacha koji ti doma dostavlja stvari koje kupish u duchanu. za iznose veche od 300 HKD ta je usluga beslplatna (a potroshiti 300 HKD i nije neka mudrost). puno kineza i kinezica ide na razna odrzhavanja tijela, i dok to nisu klasični odlasci u kozmetichke salone, tjedno odlaze na masazhe (koje i nisu bash jeftine), masazhe stopala, chishchenje ushi (vracha ravnotezhu u tijelu), tai chi (o.k. besplatno u vechini parkova). tradicionalno se uzhansno puno bave raznim rekreacijama i to najchesche spomenutim tai chi-em, ostalim borilachkim vjeshtinama i meditacijama. puno putuju, a hvala bogu imaju i shta vidjeti. kockaju kao blesavi (klade se na konje i igraju mah jong, ostalo je ilegalno), posjechuju sve moguche i nemoguche kulturne dogadjaje (koncerti, predstave sve se rasproda bar tri tjedna prije izvedbe).
najsmjeshnije mi je bilo kad sam pitala da mi daju neku turistichku ageniciju za kupiti neke karte, pa su me pitali zashto, naruchish sve preko telefona i on ti to dostave. tako da su turistichke agencije neke sobice u u neboderima, ponuda se gleda on-line, rezervirash i dostave ti.
usluga je ovdje neshto shto se ne da usporediti sa europom. recimo samo da je normalni servis u normalon npr. esprit duchanu da ti prodavachica uzme stvari koje zhelish probati da ih ne nosish okolo po duchanu da ti ne smeta. u nekim za nijansu finijim duchanima ti chak i "rezervira" kabinu. zadnji puta kad sam bila u Diorovom duchanu (poslovno, ha ha ha) dobila sam chashu shampanjca. u ostalim usluzhnim djelatnostima nechu ni prichati jer to se neda usporediti. kolichina ljudi koja radi u jednom prosjechnom frizerskom salonu je nenadmashiva! recepcija, perachi kose, stilisti (bar tri kategorije), farbachi, nauchnici...bozhe mi oprosti ali nema da se chovjek digne sa stolice a da ga neko ne odvede do druge! ista je stvar i u kozmetichkima.
sve gore navedeno je normalno, nishta chudno ili posebno. zhivi se drugachije i neke su stvari normalni dio zhivota.
naravno da je to sve u sluchaju nas stranaca, koji ovdje ipak zhivimo na malo vishem standardu, josh "luksuznije" nego za prosjechnog kineza. mi smo mahom svi chlanovi nekih klubova, ne ide se na kavu nego na lunch, putuje se za vikende (naravno ako imash sreche pa ne radish subotom a ne kao ja)...
sve u svemu life treats you nice u HK, samo josh da mi je dopremiti tu neke vazhne mi osobe (neshto mi se krug proshirio, ali mislim da bi 3 bile o.k. mama mozhe povremeno - sorry muti)
Post je objavljen 11.09.2004. u 08:41 sati.