sjetih se shto sam htjela napisati ono danas. daklem, gledala sam, priznajem do jednog dijela na pola pa mozhda ne baratam 100% svim chinjenicama, neki dokumentarac glede one child policy u chajni.
kao shto vechina vas zna u kini postoji ta politika jednog djeteta. nako što je na vlast u kini doshao komunizam, u kini je doshlo do populacijske explozije, najvjerovatnije zbog toga što je komunistichka politika u nekim sluchajevima shvachena utopijski, svi hodamo okolo u uniformama i imamo 3 zdjelice rizhe dnevno za pojesti...osnovna sredstva za zhivot osigurana, nitko nije na cesti...i ajmo radit djecu.
početkom osamdesetih ta je explozija došla do zabrinjavajuchih razmjera da je vlada odluchila napraviti tu policy. ako sam ja dobro shvatila, to u stvari nije zakon, samo, shatro, preporuka! u stvari su kineske obitelji mogle potpisati ugovor sa vladom u kojem je pisalo da pristaju imati jedno djete, a za uzvrat je to djete imalo besplatno shkolovanje, zdravstveno, financijsku pomoch itd. to je bilo tako u civiliziranim urbanim sredinama. na selu, tu su politiku shvachali kako su stigli (opet, to je moj dozhivljaj vidjenog na teveju i prochitanog nakon vidjenog). naime iako je u gradu prosjechni broj djece pao na 1.2 na selu je to ipak ostalo 2.5.
ono shto zabrinjava je to shto je ta vishe nego sjajna politika dovela do velikog broja mushke djece u odnosu na zhensku. geeee, daj zamislite zemlju u kojoj ima vishe mushkaraca nego zhena. zvuchi zastrashujuche! moram se fakat hitno preseliti odavdje!
najvechi razlog za ovaj fenomen, ipak nije kako se svughdje chuje i pricha, chedomorstvo, iako i to postoji na zhalost i sprovodi se nad zhenskom populacijom. naime u kini sin ostaje zhivjeti sa svojom obitelji, shto roditeljima znachi da che se pod njihove stare dane za njih imati netko brinuti. zhena se uda i ode od kuche. dakle pozheljno je imati sina. i onda se, u razvijenijim sredinama, dosta zhena odluchi na abortus ako nosi nepozheljno zhensko dijete. u selima (gdje u stvari ova politika gotovo i ne funkcionira), djevochice se ili ubijaju (okrutno znam, postotak je navodno mali, kao da to opravdava sami chin), ili jednostavno ne dozhive prvi rodjendan jer nemaju post porodjajnu njegu kakvu npr. imaju muska djeca (shto je chest sluchaj u nerazvijenim zemljama). no ipak u najvechem broju te djevojchice jednostavno nestanu. ne mislim fizichki, nego papirnato. jednostavno ih se nigdje ne zavede da postoje. naravno da to znachi da se ne mogu shkolovati, ichi kod doktora itd.
najgore je to kaj zhene prisiljavaju na sterilizaciju kad rode to prvo dijete, pa ako roditelji zhele imati nekoga da se brine za njih (a to nije samo tradicija i nachin zhivota koji je tu tako duboko ukorjenjena nego su stariji stvarno ovisni o mladjima) jednostavno moraju zhensko dijete ubiti, zapostaviti ili ne prijavit.
i sad, prije nego shto mi se pomahnitala mushka publika osjeti ponosnom, zapitajte se shto će se u kini dogoditi za par godina. naime one child policy postoji od 1979 godine. taman je sada ta generacija zrela za imati obitelj, ako nije josh, bit che za par godina (najveche problem ochekuju za 5 godina ako se ne varam).
dakle, iako je najvechi dio tih djevojchica ne prijavljen, onaj mali postotak chedomorstva (?????), te djevojcihca koje ne dozhive 1. rodjendam, te najvechim dijelom onaj postotak abortiranih curetaka u kini je doveo do toga da u generacijama djece rodjene iza 1979 ima sve manje zhenske djece. djece na 100 djevojchica, ili ti sad zhena, ima 125 djechaka iliti josh uvijek djechaka? kaj bude onih jadnih 35. bez zhena dragi moji nema reprodukcije. za reprodukciju ne trebaju djechaci, samo male kutijice pune veshe tekuchinice, ali zhena svakako treba. zemlja zove chajnu.
manji broj zhena, jedanko manji broj djece i tako do u nedogled i samo che unishtiti izreku ima vas ko kineza.
e sad zakaj sam ja napisala sve to. tak. kada mi je ponudjen posao u HK, onda su me neke starije (pametnije?) osobe savjetovale, da, idi u kinu, kina je buduchnost. tuzhna nama sudbina svima ako je kina buduchnost. zemlja koju vode mushkarci nikako ne mozhe biti buduchnost LOL ne seriously, kaj vi mislite da bi i jedna pametna zhena napravila ovakvu politiku koja che u mushkoj, i to staroj mushkoj, populaciji ugushiti svoju vlastiti zemlju.
bozhe me oprosti, ali kak bu ta zemlje funkcionirala? ko bu mijenjao zharulje, ko bu odshtopavao cijevi? ko bu radio sitne popravke po kuchi? ko bu vozio auto mehanicharu? ko bu prigovarao? ko bu kuhao, prao i PEGLAO bljak? ko bu ishao kod frizera i chitao kozmo, ok zastranih.
znate kaj kinezi, ovo deforrmirano (chitaj zhensko) cheljade ode doma. tam se bar ne radja dovoljno djece, ali bar ima ko drzhat sve pod kontrolom.
kao shto vechina vas zna u kini postoji ta politika jednog djeteta. nako što je na vlast u kini doshao komunizam, u kini je doshlo do populacijske explozije, najvjerovatnije zbog toga što je komunistichka politika u nekim sluchajevima shvachena utopijski, svi hodamo okolo u uniformama i imamo 3 zdjelice rizhe dnevno za pojesti...osnovna sredstva za zhivot osigurana, nitko nije na cesti...i ajmo radit djecu.
početkom osamdesetih ta je explozija došla do zabrinjavajuchih razmjera da je vlada odluchila napraviti tu policy. ako sam ja dobro shvatila, to u stvari nije zakon, samo, shatro, preporuka! u stvari su kineske obitelji mogle potpisati ugovor sa vladom u kojem je pisalo da pristaju imati jedno djete, a za uzvrat je to djete imalo besplatno shkolovanje, zdravstveno, financijsku pomoch itd. to je bilo tako u civiliziranim urbanim sredinama. na selu, tu su politiku shvachali kako su stigli (opet, to je moj dozhivljaj vidjenog na teveju i prochitanog nakon vidjenog). naime iako je u gradu prosjechni broj djece pao na 1.2 na selu je to ipak ostalo 2.5.
ono shto zabrinjava je to shto je ta vishe nego sjajna politika dovela do velikog broja mushke djece u odnosu na zhensku. geeee, daj zamislite zemlju u kojoj ima vishe mushkaraca nego zhena. zvuchi zastrashujuche! moram se fakat hitno preseliti odavdje!
najvechi razlog za ovaj fenomen, ipak nije kako se svughdje chuje i pricha, chedomorstvo, iako i to postoji na zhalost i sprovodi se nad zhenskom populacijom. naime u kini sin ostaje zhivjeti sa svojom obitelji, shto roditeljima znachi da che se pod njihove stare dane za njih imati netko brinuti. zhena se uda i ode od kuche. dakle pozheljno je imati sina. i onda se, u razvijenijim sredinama, dosta zhena odluchi na abortus ako nosi nepozheljno zhensko dijete. u selima (gdje u stvari ova politika gotovo i ne funkcionira), djevochice se ili ubijaju (okrutno znam, postotak je navodno mali, kao da to opravdava sami chin), ili jednostavno ne dozhive prvi rodjendan jer nemaju post porodjajnu njegu kakvu npr. imaju muska djeca (shto je chest sluchaj u nerazvijenim zemljama). no ipak u najvechem broju te djevojchice jednostavno nestanu. ne mislim fizichki, nego papirnato. jednostavno ih se nigdje ne zavede da postoje. naravno da to znachi da se ne mogu shkolovati, ichi kod doktora itd.
najgore je to kaj zhene prisiljavaju na sterilizaciju kad rode to prvo dijete, pa ako roditelji zhele imati nekoga da se brine za njih (a to nije samo tradicija i nachin zhivota koji je tu tako duboko ukorjenjena nego su stariji stvarno ovisni o mladjima) jednostavno moraju zhensko dijete ubiti, zapostaviti ili ne prijavit.
i sad, prije nego shto mi se pomahnitala mushka publika osjeti ponosnom, zapitajte se shto će se u kini dogoditi za par godina. naime one child policy postoji od 1979 godine. taman je sada ta generacija zrela za imati obitelj, ako nije josh, bit che za par godina (najveche problem ochekuju za 5 godina ako se ne varam).
dakle, iako je najvechi dio tih djevojchica ne prijavljen, onaj mali postotak chedomorstva (?????), te djevojcihca koje ne dozhive 1. rodjendam, te najvechim dijelom onaj postotak abortiranih curetaka u kini je doveo do toga da u generacijama djece rodjene iza 1979 ima sve manje zhenske djece. djece na 100 djevojchica, ili ti sad zhena, ima 125 djechaka iliti josh uvijek djechaka? kaj bude onih jadnih 35. bez zhena dragi moji nema reprodukcije. za reprodukciju ne trebaju djechaci, samo male kutijice pune veshe tekuchinice, ali zhena svakako treba. zemlja zove chajnu.
manji broj zhena, jedanko manji broj djece i tako do u nedogled i samo che unishtiti izreku ima vas ko kineza.
e sad zakaj sam ja napisala sve to. tak. kada mi je ponudjen posao u HK, onda su me neke starije (pametnije?) osobe savjetovale, da, idi u kinu, kina je buduchnost. tuzhna nama sudbina svima ako je kina buduchnost. zemlja koju vode mushkarci nikako ne mozhe biti buduchnost LOL ne seriously, kaj vi mislite da bi i jedna pametna zhena napravila ovakvu politiku koja che u mushkoj, i to staroj mushkoj, populaciji ugushiti svoju vlastiti zemlju.
bozhe me oprosti, ali kak bu ta zemlje funkcionirala? ko bu mijenjao zharulje, ko bu odshtopavao cijevi? ko bu radio sitne popravke po kuchi? ko bu vozio auto mehanicharu? ko bu prigovarao? ko bu kuhao, prao i PEGLAO bljak? ko bu ishao kod frizera i chitao kozmo, ok zastranih.
kazhe one child policy, da u ruralnim krajevima obitelji mogu imati drugo dijete ako prvo ima neku deformaciju ili je zhensko!
znate kaj kinezi, ovo deforrmirano (chitaj zhensko) cheljade ode doma. tam se bar ne radja dovoljno djece, ali bar ima ko drzhat sve pod kontrolom.
