kinezacija ili nekinezacija
jucher navecher sam se sjetila tak super teme! chak sam si razmishljala da upalim lap top i da pishem ko prava blogerica, medjutoa, ipak izgleda nisam prava pa nisam pisala i naravno da sam sada zaboravila...mora da je tema bila stvarno super!
jucher je tu bio praznik. malo sam shetala po gradu...pa sam onda sjela na brod pa sam se vozikala. to je kao da se u zagrebu sjednesh na tramvaj pa se vozikash! pa sam onda, naravno, u jednom trenutku osjetila neko sazhaljnje nad samom sobom, ko neki beskuchnik sam sjedila u tramvaju (brodu) i navazhala se okolo! kad bi to ikada u zhivotu napravila negdje. pa sam onda shvatila da sam glupa. okej, ne bi sjela u zg na tramvaj i navazhala se, ali to mi je rodni grad, poznam ga, bar poznam sva mjesta na koja bi me mogao odvesti tramvaj, ne? ovo je drugachije. odluchila sam ovo tretirati kao turistichki izlet. iako sam na brodu shvatila da mora da sam se pokinezirala jer su me pravi turisti stalno nekaj ispitivali. mozhda zato kaj nemam fotich oko vrata i ne slikam svaki valich mutnog mora? onda nisam turist. ali vozhnja brodom je legitimno ubijanje vremena, zar ne? nisam totalno ispalila?
pa bolje to nego da hodam okolo i kupujem stvari koje mi ne trebaju! to tipichno zhensko lijechenje depresije sam isprobala i ne funkcionira. sva srecha pa sam dovoljno racionalna pa sam to shvatila i prestala troshiti pare bez veze! sada "shparam" pa ću si priushtiti vikend u nekom egzotichnom skupom hotelu, negdje gdje ne vidim visoke zgrade oko sebe!
nije loshe, adaptirala sam se. bar fizichki ak ne i psihichki. jucher sam npr. pochela sastavljati popis stvari koje zhelim jesti chim se vrati, dakle majko ako chitash, znash shto ti je chiniti...
punjeno pile (s tonom file), mlinci, pecheni krumpir, grah (koji inach ne ljubim ali...), chevapi (sanjam ih, to che me micek voditi), sarma, lazanje (moje, to bum morala sama), shpageti bolonjez (mamin recept), prodala bi se za jedan bakin recept ali baka ga se vishe ne sjecha a niko ga se nije sjetio zapisati, domache juhe svih vrsta i oblika...sjetit chu se ja josh, uglavnom ne zhelim jesti kinesku hranu i ne zhelim jesti lesho povrche i meso, s tim se tu hranim.
jucher je tu bio praznik. malo sam shetala po gradu...pa sam onda sjela na brod pa sam se vozikala. to je kao da se u zagrebu sjednesh na tramvaj pa se vozikash! pa sam onda, naravno, u jednom trenutku osjetila neko sazhaljnje nad samom sobom, ko neki beskuchnik sam sjedila u tramvaju (brodu) i navazhala se okolo! kad bi to ikada u zhivotu napravila negdje. pa sam onda shvatila da sam glupa. okej, ne bi sjela u zg na tramvaj i navazhala se, ali to mi je rodni grad, poznam ga, bar poznam sva mjesta na koja bi me mogao odvesti tramvaj, ne? ovo je drugachije. odluchila sam ovo tretirati kao turistichki izlet. iako sam na brodu shvatila da mora da sam se pokinezirala jer su me pravi turisti stalno nekaj ispitivali. mozhda zato kaj nemam fotich oko vrata i ne slikam svaki valich mutnog mora? onda nisam turist. ali vozhnja brodom je legitimno ubijanje vremena, zar ne? nisam totalno ispalila?
pa bolje to nego da hodam okolo i kupujem stvari koje mi ne trebaju! to tipichno zhensko lijechenje depresije sam isprobala i ne funkcionira. sva srecha pa sam dovoljno racionalna pa sam to shvatila i prestala troshiti pare bez veze! sada "shparam" pa ću si priushtiti vikend u nekom egzotichnom skupom hotelu, negdje gdje ne vidim visoke zgrade oko sebe!
10 znakova kinezacije
1. kam god krenem nikam ne idem bez MP3 playera
2. iako je vani vruche (jucher je bilo +30) ja uvijek imam sa sobom majicu dugih rukava. jesen je, ne?
3. stalno jedem po restoranima (ne neka fancy mjesta) i ne kuham doma...ovo vishe iz financijskih razloga, jeftinije je
4. ne hodam okolo s kamerom oko vrata
5. nemam kartu u torbi
6. koristim bus, velika mudrost, vjerujte mi
7. turisti me pitaju kak se dodje to tam, kak se dodje do sim
8. imam HK osobnu
9. kosa mi je skoro skroz ravna opet (o.k. to mi fakat nije jasno, kaj se kosa ne frche od vlage?)
10. ne umirem od smijeha kad se vlaga spusti ispod 67% a oni odmah stave upozorenje od moguchih pozhara
1. kam god krenem nikam ne idem bez MP3 playera
2. iako je vani vruche (jucher je bilo +30) ja uvijek imam sa sobom majicu dugih rukava. jesen je, ne?
3. stalno jedem po restoranima (ne neka fancy mjesta) i ne kuham doma...ovo vishe iz financijskih razloga, jeftinije je
4. ne hodam okolo s kamerom oko vrata
5. nemam kartu u torbi
6. koristim bus, velika mudrost, vjerujte mi
7. turisti me pitaju kak se dodje to tam, kak se dodje do sim
8. imam HK osobnu
9. kosa mi je skoro skroz ravna opet (o.k. to mi fakat nije jasno, kaj se kosa ne frche od vlage?)
10. ne umirem od smijeha kad se vlaga spusti ispod 67% a oni odmah stave upozorenje od moguchih pozhara
1 znak ne kinezacije
1. josh uvijek samo razmishljam o tome kak jedva chekam da dodjem doma
1. josh uvijek samo razmishljam o tome kak jedva chekam da dodjem doma
nije loshe, adaptirala sam se. bar fizichki ak ne i psihichki. jucher sam npr. pochela sastavljati popis stvari koje zhelim jesti chim se vrati, dakle majko ako chitash, znash shto ti je chiniti...
punjeno pile (s tonom file), mlinci, pecheni krumpir, grah (koji inach ne ljubim ali...), chevapi (sanjam ih, to che me micek voditi), sarma, lazanje (moje, to bum morala sama), shpageti bolonjez (mamin recept), prodala bi se za jedan bakin recept ali baka ga se vishe ne sjecha a niko ga se nije sjetio zapisati, domache juhe svih vrsta i oblika...sjetit chu se ja josh, uglavnom ne zhelim jesti kinesku hranu i ne zhelim jesti lesho povrche i meso, s tim se tu hranim.
