uputih svoju majku na blog. stalno mi neshto prigovara da se nish ne javljam. i onda mi je na kraju rekla da sam witty ali imam ochajan stil (i tipfelere je spomenula ali to sam veæ objasnila da je karakterna osobina). hvala mama. valjda
potaknuta textom drugarice de menice ja sam tako hodala jedan dan po ovom ovdje gradu i promatrala, shto drugo nego nozhne prstiche i ruchice ovijeh ljudi ovdje. pa malo josh proshirila...
dakle vechinu kineza priroda je obdarila sa chetiri detalja to die for (svaka zhena che me razumjeti):
1) duge tanashne prstiche na rukama i izduzhene nokte
2) smijeshne male, ali pravilne chevape na nogama, sa isto tako pravilnim noktima
3) prekrasnu ravnu crnu kosu (ok, ako patite na kovrche onda vam ovo i nije neka fora)
4) negdje su izgubili gen za dlakavost, bozhe te zhene, osim kosurine, nemaju tri dlake na telu! ili su mozhda otkrila neku novu metodu depilacija. ili...
daljnjom detaljnom analizom utvrdila sam da vechi dio puchanstva ima vrlo krive noge i to primarno okserice (da budem precizna okserichice, imaju kratke noge).
uglavnom imaju zanimljive face, nema nekih preljepih zhena ali su interesantne, iako su meni, moram priznati, josh uvijek svi isti. slushala sam sinoch na nekom dnevniku kako su u bejingu (ja mislim) napali neke japanske duzhnosnike dok su se vozili u autu (ako se ne varam incident se dogodio nakon neke nogometne utakmice izmedju dvije zemlje a rasna netrpeljivost potiche iz vremene japanske okupacije kine). dakle ochigledno da razlika postoji. jer su jedni skuzhili druge. ali bogamu ja ne kuzhim. odnosno, mislim da bi kinezice i japanke skuzhila kad malo bolje razmislim i to samo zato shto imam subjektivni dojam da su kinezice malo better looking. ali kineze i japance. mozhda da stoje u stavu mirno ispred mene.
joj da, zaboravila sam tamo gore staviti ten to die for. kakva kozha. prekrasna! ono shto sam tu dodushe nauchila je da njih puno tu svoju kozhu izbljedjuje?! i skrivaju se od sunca (mislim da je to zato shto im kozha josh vishe pozhuti na suncu). poanta je imati shto porculanskiji ten. i stvarno, kad odem na bazen sunchaju se, osim nas zapadnjakinja, pretezhno neke druge dalekoistochnjakinje, ne znam koje ali mogle bi biti tajlandjanke, filipinke, malezijke.
ovdje takodjer nema debelih ljudi. odnosno ako su debeli onda je to stvarno neki poremechaj. realno gledajuchi, ta je kineska hrana toliko zdrava da se chovjek ni ne mozhe zdebljati, pogotovo ako jede kao oni. gledam ja ove svoje micice tu, one svako jutro jedu neshto dosta konkretno, neke noodles i takve stvari. pa onda ruchaju oko 13. pa neki zalogajchich kasnije popodne i onda vechera. obroci su relativno mali ali ih ima puno u toku dana. i kao da zhive po fit for life sistemu a da ni ne znaju. jedu puno povrcha, hrana je nemasna, noodlesi u stvari nisu od pravog bijelog brashna, jedu puno rizhe. s slatko im nije pravo slatko, nema chokolade i shechera. poslije obroka se jede voche ili kineski slatkishi (i to vrlo rijetko) koji su napravljeni od shkroba iz graha. chudno, brashnasto ali ne pre slatko. sve u svemu, vrlo zdravo. zato valjda i zhive po 100 godina pod normalno.
i najvecha zhenska frustracija, godine, odnosno izgled. naime kad god me neka kineskinja pita kaj mislim koliko godina ima ja odmah svojoj prvoj procjeni dodam 10 pa blebnem...i uvijek fulam bar za 5. svi, a pogotovo zhene, izgledaju uzhasno mladoliko. jednom sam bila na neko ruchku sa nekim poslovnim partnerima. kolegica i ja smo svima fulali godine i to bar za 10 (bile smo mlade i neiskusne). i oni nama dodushe (i to isto u minus), samo nisam sigurna da li su nam pokushavali ugoditi ili kaj?!