malam

Moje prvo sjećanje na tetku Anicu seže tamo negdje oko moje treće godine. Sestra i ja smo sjedile za stolom i čekale tetkin ručak. Kada je nakon par minuta juha došla na stol, tetka nam je rekla da se pomolimo, a nakon toga smo osim dragom Bogu, morale zahvaliti na svemu što imamo i bakinoj slici koja je visila sa zida. Ja doduše baku nisam nikada ni upoznala jer je umrla nešto prije mog rođenja, ali tradicija je nalagala tako i ja sam ju poštovala do poodmaklih godina.

Zapravo, kada bolje razmislim, u mojoj je obitelji i inače sveprisutna tendencija štovanja nekoga ili nečega. Uglavnom su to bili sveci ili živuće legende. Ali, kako svaka obitelj ima i onih rubnih slučajeva, tako ih ima i moja, i to ovaj put u obliku strine Matilde koja je negdje tamo u ljeto neke godine oduševljeno pričala kako se druži sa pokojnom susjedom.

Da budem iskrena, ni mene nije sve to zaobišlo. Kroz srednju školu, redovno sam u džepu traperica nosila križić da mi pomogne na ispitu. Ali kako negdje u tim godinama postane moderno otuđiti se od vjere, tako sam i ja svoj križić ostavila doma, tragajući za novim izvorom sreće i uspjeha.

Prošle su i godine u traganju, i kada sam već skoro odustala, jednog dana sam već ritualno ušla u Pepco. I baš tamo negdje prije izlaza, u redu sa donjim vešom, ugledala sam tigrove gaće. Sve one maštovite, koji su pomislili na tigraste, oskudne sexy gaće, moram razočarati, jer se zapravo radi o nešto većim, zagasito plavim gaćama, koje na sebi imaju tigrove. I tako kako je Ivanišević osvojio Wimbledon u svojim sretnim čarapama, ja sam nabavila svoje hrabre gaće. Nosila sam ih kada mi je dan bio nešto teži nego inače. Zapravo, da budem iskrena, poprilična sam kukavica i realno bi mi te gaće trebale svaki dan, ali u strahu da se ne raspadnu od pranja, koristila sam ih samo kad je nužno.

I tako sam nedavno imala jedan ponedjeljak koji je bio baš strašan dan. Išla sam intervju za posao koji mi je bio jako bitan. Pismeni sam odradila dobro, ali kod mene problem nastaje kad je riječ o usmenom izražavanju. Pa tako, noć prije od silne treme nisam baš naročito dobro spavala, a kad je svanulo jutro, zapravo sam jedva čekala da to sve prođe, pa kako god. Popila sam malo kave, oprala zube i obukla naravno tigrove gaće. Kako je intervju krenuo, ja sam se sve više opuštala, a pred kraj sam uspjela reći i nešto humoristično. Bila sam baš zadovoljna kako je prošlo, pa sam se odlučila nagradit kolačem u obližnjoj slastičarnici. Veselo sam pojela kolač, platila račun a onda otišla na wc. Tamo su me dočekale obične bijele gaće.

Možda je ipak nešto od tog tigra i u meni.