malam

Jednog ponedjeljka Branko se pojavio na poslu sa perikom. Branko je bio debeljuskast i ćelav. Isti tata Šimo. I dok na opseg bokova i bedara nije mogao tako lako utjecat jer je bio strašno slab na sladoled, sa ćelom se nije nosio tako lako.

Često bi poželio da ima mala stopala ili klempave uši, bilo što samo ne da je ćelav. Prokleti geni!

Nakon što ga je netko, po ne zna koji put upitao koji gel koristi i koliko mu treba da opere kosu, Branko je odlučio nabavit periku. Uputio se u najbližu kosaru i teškom mukom izabrao pravu.

Počeo je suptilno. Najprije je htio da djeluje prirodno, al se raspametio kad je vidio silne kovrče. Naposljetku je ipak ostao suzdržan.

I tog ponedjeljka, sa novom kosom se osjećao baš dobro. Konačno je imao sve. Samo nebo je granica.

Kolege, dobri kakvi jesu,novonastalu su situaciju prokomentirali daleko od Brankovih ušiju i perike. Svi osim Milice iz susjedne sobe. Branku je na vrijeme ručka pred svima rekla da izgleda suludo. Navikla na malenog, debeljuškastog tipa iz prikrajka, Milici nije teško pala Brankova perika, nego činjenica da se po prvi put osjećao bolje od nje.