malam

Bela je bila jedna od 10. U paketiću maramica. I dok je ostalih 9 sanjalo da ih se izvuče u nekoj radosnoj prilici, Bela je vjerovala da može bolje. Prave dive ostaju dugo zapamćene. Uzor joj je bila Ana Karenjina.

Margareta je otišla par dana prije nje. Netko je bio prehlađen, pa je povukao Margaretu za njena sićušna ramena. Bela se pobojala da je sljedeća, al se prehlađeni srećom preusmjerio na drugi paketić.

Bela je čekala. Nadala se nekoj ljubavnoj jadikovci, barem u stilu Romea i Julije. Otkako joj je baka stradala zbog nečijeg prolivenog čaja, znala je kako ne želi završit. Tetka joj je brisala glavu nekog malca na krštenju. Ni to joj se nije svidjelo. Kao niti mrlje od sladoleda, suze radosnice, trepavica u oku i kiša na naočalama.

Zadnjeg petka u listopadu, održavao se summit svih koji nešto znače u fizici. Bela je znala da je to njena prilika. Doduše, neće biti svjedokom nekog povijesnog ljubavnog brodoloma, ali obrisati znoj sa čela nekom novom Einsteinu... Može li bolje? Ne samo što će ostati zapamćena kao lijepa, već i kao pametna.
I taman kad se ponosno propela i slavodobitno mahnula ostalim maramicama iz paketa, fizičar ju je zgrabio i s njom skinuo žvaku ispod stola za kojim je sjedio.