Znaš ono kada se prvi put s nekim sretneš, i nakon određenog vremena počneš osjećati pritisak u prsima, znaš da nešto nije u redu - a ne možeš dokazati. Naizgled je sve u redu.....No, tvoja intuicija govori da nešto nije u redu. Grč u želucu, a ipak sam/sama sebi kažeš ma daj ne umišljaj....i točno znaš da u jednom trenutku nešto neće biti dobro, nešto je poremećeno. Ne mora to nužno biti pri pvom susretu - ne. Situacije će se razvijati....
Postoje ljudi koji ne viču, ne prijete - oni manipuliraju iz sjene.
Svoje zahtjeve oblače u logiku, a svoje uvjete prikrivaju i tvrde da je to naklonost.
Carl Gustav Jung je napisao da demoni ne dolaze s rogovima. Dolaze u ljudskom obličju i traže stvari koje iscrpljuju. I što je najgore - sve to rade s osmijehom.
Psihološki iscrpljuju, žele ukrasti dušu. Žele imati kontrolu. S kim si, gdje si, zašto si, kako ovo, kako ono.....:((((
Imaju negativne emocije, koje treba znati prepoznati. Tamu zrače iz sebe.
Najveći čin pobune je naučiti reći: ovo neću prihvatiti, na ovo ne pristajem. Čovjek se to boji reći, jer mu je negdje u primisli da pretjeruje, da to ne može biti tako....Koliko puta sam doživjela da me iznevjeri netko, s kime sam bila u sasvim korektnim, pa i dobrim odnosima - jer je napravio nešto, što je za mene osobno nezamislivo. Nisam pomislila da zla duša nema takvih skrupula. I napravit će baš sve da zadovolji svoje trenutne namjere - pogotovo ako je pikirala vas kao svoju žrtvu.
Tim kolebanjem i razmišljanjem, davanjem šansi - jer, nitko ne može biti toliko zao- prodajete svoju dušu.
Na pladnju. Međutim, ljudi se ponekad prevare i nisu svjesni na koji način i kojom jačinom možeš uzvratiti.
Taj isti, već spomenuti, Karl Gustav Jung, kaže da bježimo što nas noge nose od ljudi koji od nas traže:
1. Da se odreknemo svoje intuicije, našeg alarma koji nas čuva, našeg alarma za uzbunu. Pa obično kažu: nemoj biti toliko osjetljiva, pretjeruješ, prebolna si, nitko te neće razumjeti, nije to tako mišljeno, to zvuči loše - kako će drugi reagirati.....( ne, nije měšljeno - kao da si glup i ne razlikuješ).....
Jednom riječju - prestaješ biti TI. Postaješ igračka s kojom se može manipulirati. Prestaješ vjerovati sebi.
Žele masku koju nosimo pomiješati sa tvojim pravim licem. Ali - čak i ako se promijeniš, čak i ako se trudiš - nikada neće biti dovoljno.
2. Traže da uvijek sve opravdavaš, čak i ono neoprostivo. Uvijek moraš oprostiti. I ono najneukusnije. I ono najstrašnije.
Učiš mjeriti riječi, gristi se za jezik, biti onakav/onakva kakvu te žele vidjeti. Pretvaraju te u svoj emocionalni kontejner. Žele imunitet. Źele rame za plakanje. Žele da budeš njihov odvjetnik, terapeut - ma sve. Jer - svi griješe...
3. Žele, što je najstrašnije, da žrtvuješ svije ciljeve, svoje planove, svoje vrijeme.
Odjednom, sve ono što te uzbuđuje, što ti daje smisao - njima postaje prijetnja. Kažu da ti to ne treba. Da kompliciraš. Da nabijaš na nos ljudima koji ne vole iste stvari kao ti. Što će ti to, uostalom? :(((
4. Emocionalno te otmu.
5. I na kraju traže da se odrekneš svog mira, tišine....da budeš uvijek na raspolaganju Da ih uključuješ u sve što radiš.Usisaju te.....
Zato, zapitajte se:tko se uvrijedio i negodovao kada si sebe stavio/la na prvo mjesto? To je, zaboga, jako ružno. Što ne bi bila žrtva, kao i ti koji ti to govore? Što tebi mora biti bolje, ako su oni na dnu? Tko ne podnosi moj mir, ako ih ne uključujem čak i u njega?!
Odgovorila sam sebi na ova pitanja. I još mi je jasnije....
Ljub!
|