Dragi moji, danas sam dobila tužnu vijest da je umrla teta Helenka, kćerka djeda br. 2. Pisala sam o njoj, kako me vodila u kazalište, kako je imala slikarsku izložbu u Brazilu.....i na koju je moja baka znala biti ljuta: " Sada se dovodi dijete iz grada?!" :))) No, ja sam inzistirala da pogledam kazališne predstave, za koje je Helenka radila kostime....Moram reći da u Bratislavi toga vremena nije bilo moguće nakon 21 sat doći kući javnim prijevozom. Jedina mogućnost: taxi. I moram reći da me Helenka nikada nije pustila samu - nego taxi službom dovela do bake.....
Zanimljivo je da uvijek pronađu mene, a ne sestru za ovako teške vijesti.....Valjda misle da ću se bolje snaći....
Najteže mi je bilo, nakon telefonskog poziva, javiti mami. Bila sam jako pažljiva, ali se mama ipak rasplakala. Pa brojim: Helenka je šest godina starija od Tebe, pa nemoj....:(((( "Kaaako Andrej?" - Helenkin sin, koji mi je i javio tešku vijest. "Andrej kao Andrej, dvoje djece, dva braka....Brine...Snaći će se on." Inače, Andrej je završio na Akademiji fotografiju, i radi u novinama. Divne fotke.
Moja ljubimica, Norika, odavno je umrla. Bolje rečeno - ubila se. Imala je rak, kao i moja majka. Ali, nije se borila. Nije željela. Tu vidim koliko je moja majka hrabrija. To je druga kćer od djeda br.2. Norika je bila profesorica tjelesnog i slovačkog. Mislila sam da je jača, čvrsta i borac....No....:((((
O.k. Dosta teških tema. Zaboravila sam se pohvaliti: stigla je knjiga, koju sam osvojila na Instagramu. Stigao je cijeli paketić! Tri knjige!:))) I još sitnice, koje uveseljavaju.....

Osvojila sam "Pravo na sjećanje", a stigle su i "Živjeti vlastiti život", i "Između redaka", kao i mali sapun - ispod knjiga i bookmarkeri i dvije kemijske olovke. Kava, koju sam već smjestila na policu....
Na anđeoskom kalendaru piše: "Moja autentičnost je moj najveći dar svijetu." I moja najveća pobjeda.
Ljubim!
|