Odlična najava divnog događanja:
"Kazališna tribina "DramaQueen_dijaloške kazališne večeri" i ove je godine dio Booksinog programa kao i njezina moderatorica i voditeljica Nora Čulić Matošić.
Prvi ovogodišnji "DramaQueen" susret započinje memoarima Mire Furlan naslova "Voli me više od svega na svijetu" (Fraktura, 2022). Voditeljici će se u razgovoru pridružiti Mihael Željko Crnčec, komparatist i kritičar.
Ovoga puta, njih će dvoje razgovarati o glumici Miri Furlan (1955. – 2021.) s fokusom na njezin rad, status i nasljedstvo u povijesti hrvatskog kazališta i filma. Primjer njezinog statusa i sudbine poslužit će za razgovor o velikim glumicama „zvijezdama“ na domaćoj i stranoj sceni, a kroz njezin rad pokušat će rekonstruirati genezu glumice kao simbola u službi izvan umjetnosti. Interes ove tribine je i kako Furlan piše o glumi i svojim ulogama koje je tumačila što povlači sa sobom i moguću diskusiju o problemima castinga i zahtjevima s kojima pojedine uloge i suradnici dolaze, a glumice se u svom radu nerijetko suočavaju. Otvara se i pitanje značaja glumice danas, posebice među mlađom (poslijeratnom) generacijom kojoj pripadaju sugovornici čije odrastanje nije obilježilo glumičino stvaralaštvo i javni linč, već svojevrsni pokušaji rehabilitacije njezinog imena i povratka u javni prostor i na hrvatsku pozornicu."
Ovo mi je danas baš trebalo. Sjećam se Mire Furlan i na filmu, i u njenom voljenom kazalištu. (Danas je Svjetski dan kazališta, pa čestitke svima, koji kazalište prate, vole ili u njemu rade.)
Bilo je riječi o "Medeji" na Brijunima, koju su pripremali Lenka Udovički i Rade Šerbedžija. Miri je Rade rekao da nema pravo preko predstave se sjetiti ili pljuvati po Hrvatskoj ( to je bio Mirin povratak u Hrvatsku, negdje 2002.). Rade je radi sukoba kasnije okrivljavao Mirinog supruga, Gorana Gajića.
Uglavnom, teško je čitati i bolnoj bilo koju Mirinu knjigu, jer je preiskrena i opisuje sve tragedije koje su je zadesile. Sviđa mi se da je ostala dosljedno sebi. Nije se trpala ni na jednu stranu. Jako cijenim takve karaktera. Ne možeš danas govoriti jedno, a za pet dana nešto sasvim drugo. To baš kod ljudi ne volim. Sama nisam takva - držim svoj stav, i ne mijenjam se kako vjetar puše ili da bih bila prihvaćena.
Pamtim i Radeta još iz Splita, kad sam bila očarana njegovom glumom i umislila da čovjek gleda mene, u drugom redu kazališta, i igra za mene i nikoga drugog.:))))
Mira je ostala slabo zapisana u hrvatskom glumištu, sve radi politike.:(((( Smatram da je zbog toga pisala knjige - da sa svima raščisti i da pokuša reći svoju istinu....Takva glumica se ne rađa svakodnevno....:(((
Evo i fotka današnjih prezentera:

Nora Čulić Matošić i Mihael Željko Crnčec.....
I to nije sve! :))))))
2. Gle kakvu sam posvetu Đoletu pronašla.....i onda sam ja luda.....:)))):
Žaklina Tatalović - Balaševiću
U ime svih nas iz nije bitno koje, izvini jer nismo te očigledno dovoljno čuvali, nismo te mazili i pazili. Kada su ploču preko tebe stavili, pajaci su tvoju ljubav gazili, i nisu hteli ni stati, ni pustiti, dobri anđele naš. A znaš i sam kako je, pre ih puštali za vikend, sad ih puste pravo pred kamere. A znamo da to ne voleš. Veruj, nije ni vetar sretan, zato i mora neko biti direktan i reći tu tešku, stranu reč – izvini.
Zato izvini.
S katedrale tog dana tri puta je lupilo i puno se zvezdica na misi skupilo. Čulo se, hej, budi jaka ti, najlakše je plakati… Horski, k`o na koncertu Đole.
Znamo da će zauvek ostati knjiga s par nepročitanih strana. Znamo u koje zvezde treba da se zagledamo. Al’ da li znamo da živimo slobodno? Stvarno nam je vrag baš zaseo na prag. U tišini se pitamo dokle, bre, da nas voza zli čarobnjak iz Oza?
Dokle taj glupi džoker? Kažu: ćuti, dobro je. Pa nije, jer krivi smo mi, koji smo ćutali. I zbog toga, izvini.
Ma, čitav plen da skupe, pa ne mogu baš sve da kupe. Znaš Đole, nema sumnje da život pred nama još bitaka skriva. Svašta se rodi u mutnoj vodi lukava mrena i glupavi smuđ, karaš i bandar, lopov i žandar i ribe što žive na račun tuđ. I prekardašilo, ma ne može samo da se uđe, da se ruši tuđe, a lepo si im rekao da ti ne lome bagrenje. Ma jed je jed, a red je red, pošteno i za veru i za neveru.
Al` nema toga Đole. Budem i ja i smuvana i varana. Pa svakom se desi da ispadne šaran, ma to je bar rutinska stvar. Tu su da kvare i naprave lom. A dole na dnu, sudbinu jadnu, mnogima rešava nekakav som. Izvini.
Tražimo tako u svetu malo boje. Da to bude i čudo moje. Roze nađoh međ` starim pismima. Laki purpur iz prvih grozdova, ali crnu nisu štedeli, bez crne mantil bela ne bi vredela. Izvini.
Prolazi vreme, al’ to mu je manir, sve je to plitko k’o plekani tanjir izeš sliku, nigde jedra na vidiku.
Tako ti je to Đole decenijama. Smrada s farme pustimo u parlament, pa se onda krstimo kad nešto izvali. Jedan D-moll nas razvali i neki bi to prosto tugom nazvali. Širok osmeh i zlatan zub, znaš da nije mi lako, al’ danas ne smem biti gruba. A razbila bih svet od šale da je kojim slučajem od stakla. Naučio si nas da mislimo srcem, kažu sad samo srcem, da ne budemo k`o Vasa, sve je im’o, ništa im’o nije. Ah, neki novi klinci, ne znaju oni šta je par mandarina i mali beli zec.
Izvini Đole.
Izvini sto si umro mlad i ne, ne brini, proći će za tren, nove pajace će masa naći lako. Naposletku, bio si brošić koji se teško pribada, onaj koji od sreće tugu tka, ma bio si prosta duša slovenska. Uplaših se sjaja milion sveća što se nebom popalilo, i pitam gde je tome kraj? Da l’ čovek išta rešava?
Izvini, što i tebe pitam.
Nek` bulevari neba pamte muziku tvojih koraka.
Putuj i nemoj misliti na nas, jer pazi to je bajka što ti pada na pamet…
Izvini Đole, ali ja sam te ostala željna dok me bude. I izvini sto sam ti sad ovde sve pomešala…
Laku noć Gospodine, eto i ova predstava je završena, bilo je zadovoljstvo glupirati se s tobom skoro četiri decenije.
27.3.2024.
Žaklina je inače novinarka. Piše s lakoćom.
Odgovorila sam i unatrag, komentirala - pa ako vam se da - pogledajte.
Ljubim!
|