luki2.blog.hr
srijeda, 12.03.2025.
Samo kraj svijeta
|
Samo kraj svijeta TRAJANJE: 135 min Jean-Luc Lagarce Redatelj: Matija Ferllin Koprodukcija s Istarskim narodnim kazalištem – gradskim kazalištem Pula "Prva uža suradnja Matije Ferlina s glumačkim ansamblom Zagrebačkog kazališta mladih sasvim sigurno rezultirat će zanimljivim i potpuno drugačijim izvedbenim iskustvom. Predstava Samo kraj svijeta, hrvatska je praizvedba (i prvi prijevod teksta na hrvatski), nastala suradnjom između ZKM-a i Istarskog narodnog kazališta – gradskog kazališta Pula, pod redateljskom palicom Matije Ferlina, nagrađivanog umjetnika čije se ime veže uz inovativan i nekonvencionalan pristup dramskom kazalištu. Ovaj iznimni projekt interpretira djelo francuskog dramatičara Jean-Luca Lagarcea, čije duboke ljudske teme dolaze do izražaja u slojevitim obiteljskim odnosima, introspekciji i suočavanju s vlastitom smrtnošću. Radnja se fokusira na Louisa, muškarca koji se suočen s izvjesnom smrtnošću, odlučuje vratiti u obiteljski dom nakon dugog izbivanja. Susret s majkom, mlađom sestrom, bratom i bratovom suprugom otkriva duboke emocionalne rane, neizrečene osjećaje i nesigurnosti koje leže u srcu obiteljske dinamike. Taj intenzivni susret pokreće lavinu emotivnih iskušenja, sukoba i pokušaja pomirenja, ističući složenost ljudske prirode i duboke veze koje oblikuju obiteljske odnose. Glumački ansambl, koji čini pet članova ZKM-a, s Ferlinom istražuje umjetničke mogućnosti izvedbene transpozicije. Ferlinov jedinstveni pristup dramskoj građi, s naglaskom na tjelesnosti i fizičkom teatru, donosi na scenu jedinstven svijet likova koji se suočavaju s vlastitim demonima prošlosti i trenutačnim egzistencijalnim krizama. Poetski jezik Jean-Luca Lagarcea omogućava da se predstava jasno osloni na dva odvojena, ali međusobno povezana elementa: tijelo i govor. Tom dvostrukom osnovom, Samo kraj svijeta postaje višeslojno scensko izražavanje duboke introspekcije intimnih obiteljskih susreta." Tako najavljuju predstavu. Annemarie i ja smo otišle u ZKM i pogledale predstavu. Prije toga otišle smo u Orange i probale odličnu Quiche Lorraine (Iako je quiche sada već tradicionalna francuska pita, zapravo potiče iz Njemačke, iz pokrajine Lothringen, a kasnije su ga preuzeli Francuzi, čiji je prvi quiche bio upravo Lorraine. Kažu da riječ ‘quiche’ izvorno dolazi od njemačke riječi ‘Kuchen’, što znači kolač. U svakom slučaju, quiche se danas jede diljem Europe i svijeta, a posebno je popularna hrana za zabave i veća društva jer je jednostavan za pripremu, a svi ga vole (provjereno brzo nestaje na većim okupljanjima). Quiche se iz Francuske proširio i u Englesku nakon Drugog svjetskog rata, a u pedesetima je postao popularan i u Americi. Zanimljivo je da se quiche lorraine izvorno pripremao bez sira, no u zemljama izvan Francuske godinama kasnije su toj slanoj piti dodavali sireve poput cheddara, a slaninu su zamijenili šunkom. Miss Gastro@24 sata). No, sada smo razjasnili hranu, pa se vratimo predstavi. IIi je meni ZKM previše, ili sam bila samo umorna - ali 2 sata i petnaest minuta je predugo. Na kraju je predstava bila čak i zamorna. Annemarie kaže da ju je predstava vratila na neke njene tužne i bolne teme, a i meni je bilo malo previše svega....:((( Iako, divim se glumcima - treba izdržati pokazivati na sceni takve emocije. Koje su zaista teške i na trenutke čak i jezive, pa ipak na kraju - nitko ne strada.... Eto, moje razmišljanje- a vi sami odlučite gledati ili ne gledati.:))) Ljubim! |
