Na Bogojavljensku noć
Olba se dotače, lome se pogače, a venci smokava i mali zlatni praporci se pokače
Po prednjoj sobi mog baće
čudo je navike moć
Ko pod zastavom, društvo se sastalo, pod istom ikonom za crnim švapskim astalom
Što pamti svadbe i daće
Uglavnom gostujem kod kuće, al moju narav pamte tu
Brbljaju svašta pred svanuće
Al čak ni pripiti, ni da pomenu nju
Na Bogojavljensku noć
Pobožne pesmice, sveće i kresnice i uvek metu odveć onih glupih grožđica u česnice
Al to je tako, i amin
Strašna je prošlosti moć
Prate me duhovi, ko gladni vukovi
A moje vreme tinja kao stari trupac bukovi
Još jutros gurnut u kamin
Ruža je pupila u mrazu
I, što bi rekao moj kum: vuče te đavo na tu stazu
A ispred sebe imaš dobri stari izlizani drum
Nikad ne pričaju o njoj
A ja se ne raspitkivam
Ukrstim politru i noć
I na taj krst se, tu i tamo, prikivam
Već me i Dunav pretiče
Moja me senka spotiče
Al ništa me se ne tiče
I malo šta me pomera i dotiče
Sem, katkad, Nje
Na Bogojavljensku noć
Vašar starudija
Društvo sa studija
Profesor ruskog, Šveroš, Doktor, Paor i Opštinski Sudija
I svi smo na “Pomoz Bože"
Silna je ljubavi moć
U jutra besana jos dođe nezvana, i kao provalnik mi pretura po mislima i pesmama
Al to je sve što mi može
Đorđe Balašević
Na tu istu Bogojavljensku noć, današnju noć, da je živ, imao bi u SPENSU u Novom Sadu tradicionalni koncert....:((
Razumijete li sve izraze?
Ovo je olba. Bokal za vino ili što već natočiš unutra.

Pozdrav!
|