luki2.blog.hr
srijeda, 06.03.2024.
Smiješna ideja da te više neću vidjeti
|
"Smiješna ideja da te više neću vidjeti" je odlična knjiga Rose Montero, a govori o dnevničkim zapisima Marie Curie. Autorica progovara i o osobnom gubitku - o smrti supruga. Ovo je knjiga koju smo dobili na mome drugom knjižnom klubu - onom kulinarskom....Izuzetno sam zahvalna, jer inače vjerojatno ne bih "saznala" za ovu odličnu knjigu. Želim je imati kod kuće, da joj se mogu vraćati - ako još bude u knjižarama - kupit ću. Ova je knjiga, bez pretjerivanja, pravo malo blago....I potaknula me da ponađem još neke knjige, koje govore o zanimljivom i teškom životu Marie Curie... Pripovjedačica, koja se predstavlja imenom stvarne autoice ovo knjige Rose Montero pripovjeda svoj susret s kratkim dnevnikom žalovanja slavne znanstvenice Marie Curie, u kojem se poljsko-francuska nobelovka obraća svome nedavno preminulome suprugu Pierreu, velikom znanstveniku. Pripovjedačica povezuje Curieinu tragediju s vlastitim iskustvom gubitka, sa smrću svoga muža Pabla. Izdvajam: Rosa Montero kaže: "Budući da nisam imala djece, najvažnije što mi se u životu dogodilo moji su mrtvi, a time mislim na smrt voljenih mi bića...Samo u rođenju i smrti čovjek izlazi iz vremena." Marie Curie je otkrila radioaktivnost. Osvojila je dvije Nobelove nagrade: jednu sa suprugom, 1903., za fiziku, a drugu 1911. za kemiju samostalno. Njoj se duguje i pronalazak polonija i radija. Marie je cijeli život vodila svoje bitke, između ostalog borila se i za rodnu ravnopravnost - a zapravo se željela dokazati svom ocu. Marie je, kako ironično, pokopana u Pantenonu velikih muževa.... Privlačnost između nje i Pierrea bila je u prvom redu intelektualna. Divili u se jedno drugome prvenstveno u smislu znanstvenog istraživanja, rada...Kasnije je došla naklonost i zajednička ambicija, i na kraju - ljubav.... Rosa Montero kaže da nije sigurna da jedna Marie nije bila svjesna opasnosti od radioaktivnosti, i da je svjesno žrtvovala sebe za boljitak cijelog čovječanstva - što je Marie i bio cilj - ostaviti veliki trag.....Dobra vještica...:))) Vjerojatno je i ljubav prema Pierreu bila jednako jaka kao prema znanosti.....Djecu (dvije kćeri, Irene i Eve) je voljela toliko, koliko su bile u stanju pratiti je i poslušati. Rosa Montero konstatira sa sjetom: "Ja ne bih umrla ni za koga. To je šteta." Zapitala sam se u sebi za koga bih ja bila spremna umrijeti. I zaključila: samo za mamu. Da je Goldie živa - i za nju.... A vi?! Biste li vi bili u stanju za nekoga umrijeti? Ljubim! |
