Kad su se moji razvodili, imala sam pet ili šest godina.....I nitko me ništa nije pitao. Dodijelili su me mami, jer je i po riječima moga pokojnog tate mama bila uzorna žena i majka.
Naravno, referiram se na slučaj Severina potiv sustava. Sustav se ne može pobijediti, jači je - ma što god Ti poduzeo.
Čitala sam o tome kako je Severina oganizirala prijevoz brodom na koncert prijateljima njenog sina. I isto tako ih brodom nakon koncerta vratila na otok nakon koncerta. S druge strane, u obrazloženju presude se kaže sa je sin izbivao iz škole 48 školskih dana. Ne sati. Dana. Jer je mamu pratio na turneji.
Što se tiče utjecaja, kladila bih se da je Severina utjecajnija u Hrvatskoj, a slušajući srpske medije Popović u Srbiji. Financijski, on je jači - ali daleko od toga da je Severina sirotinja....
No, najvažnije - dječak ima jedanaest godina i izjasnio se da želi živjeti majkom. Bojim se da to ne može pobiti ni jedna institucija. Ima i baku Anu u Splitu, ljude i školu koju pohađa u Zagrebu. Prijatelje. I sada bi kao koferčić trebao biti predan ocu.
Evo što kaže Severina na svom Instagramu:
"[O maloj kapi na dlanu i proceduri] Nosim ga od kada je bio mala kap na dlanu. Od kada se rodio smo samo nas dvoje. Prvi zub, prva temperatura, prvi koraci. Tata se povremeno pojavljivao (kao i dan danas) i odlazio. I onda je odjednom odlučio biti otac. Od tada, već gotovo 11 godina, traje mučenje i agonija mog djeteta i mene. Ročišta, saslušavanja, ispitivanja, prijavljivanja, vještačenja.
Znaš da ništa pogrešno nisi napravila. I ne vjeruješ da ti se to opet događa. I nisi kriva. Na svoje dijete nikada nisam glas podigla, a kamoli išta slično. Ne postoji ama baš nikakav razlog zbog kojeg dijete ne bi trebalo živjeti u svom domu u kojem se rodilo, sa mnom, svojom bakom, ljudima koje zna od rođenja.
Sad su Vrhovni suci dali svoj obol. Digli su ruku u ime mog djeteta, koje nikad nisu vidjeli, s kojim nikad nisu razgovarali, koje ima svoj život, svoje misli i koji trpi torturu, i ja skupa s njim. Ne da mi se sada tražiti nepravilnosti u odlukama Vrhovnoga suda, ne da mi se više tražiti ikakve nepravilnosti, a pogotovo ove koje su one suprotne postojećoj praksi...
Ja sam mama. On je moja kap na dlanu, a ja ću se boriti do zadnje kapi krvi za nju. Svoju kap na dlanu.
Moje dijete živi i ide u školu u Zagrebu, za razliku od njegovog oca. Sramota me ove države da se ovakve stvari rade djetetu, da ja ne smijem o tome govoriti da ne bih nekoga uvridila.
Pojednostavljeno, ovo zapravo znači da ću ponovno svoje dijete, koje sam rodila, odgajam, školujem, koje je živjelo sa mnom od rođenja, viđati utorkom i četvrtkom od 16 do 20 sati i svaki drugi vikend subotu i nedjelju.
Prošla sam svu golgotu hrvatskog pravosuđa pa ću i ovu Vrhovnoga suda. Kažu da su ukinuli presudu zbog proceduralnih razloga. Jebali vas 'proceduralni razlozi'. Jebala vas i korupcija u ovoj državi. Jednom ste uspjeli, ovaj put nećete! "
U ovom slučaju navijam za Severinu.
"Tražit će Ti mrlju, oni koji su do vrata prljavi od blata"
Ne, nemam djecu - ali sam sama prošla kroz razvod roditelja i poznato mi je kako je sada dječaku...:((((
Ljubim!
|