Linkovi
Mail
luki69@net.hr

luki2.blog.hr

petak, 19.01.2024.

Priče za kraj svijeta

U četvrtak, 18. siječnja u 18:30, u Knjižnici Marije Jurić Zagorke na Krvavom mostu, održala
se promocija knjige kratkih proznih tekstova „Priče za kraj svijeta i druge svakodnevne sitnice” Sanje Lovrenčić, objavljene u nakladi Mala zvona. O knjizi je, uz autoricu, govorila urednica Lidija Dujić.

U ovoj knjizi autorica objedinjuje kratke tekstove, uglavnom napisane za potrebe III. programa Hrvatskog radija – emisiju „Riječi i riječi” – u razdoblju od 2017. do 2022., dodajući im i neke tekstove objavljene na vlastitim web-stranicama. Radi se o mikroprozama – tekstovima duljine jedne do tri autorske kartice – a među njih je umetnuto i nekoliko pjesama sličnog sadržaja i atmosfere. U ovim tekstovima, u kojima je često prisutna osebujna ironija, smak svijeta događa se na (gotovo) svakodnevnoj razini, a „druge sitnice” mogu imati neočekivanu dubinu. Književne minijature Sanje Lovrenčić organizirane su u osam cjelina, u kojima se klizi od znanstveno-fantastične fikcije prema gotovo dokumentarističkim ulomcima „iz knjige o stvarnosti”. Ponekad zabavan, ponekad zamišljen, autoričin glas ostaje beskompromisan u obrani umjetnosti slikanja/igranja riječima i glasan protiv lažne/alternativne književnosti koja tvrdi da realistično crta stvarnost, medije i politiku. Knjiga je opremljena crtežima akademske umjetnice Ive Valentić.

20240118-183630-2
pic host site


S lijeva na desno: Sanja Lovrenčic i Lidija Dujic.

20240118-192434-2

20240118-193057-2

Dogadjanje broj dva:

Od ponedjeljka na zidovima Botaničara izložba „Šaptanje bankomatima“ koja proizlazi iz knjige nastale kao svojevrstan dijalog dvoje autora, odnosno teksta (Jozić) i grafika (Meić).

Službeno otvorenje izložbe, druženja s autorima i razgovor o knjizi bilo je u četvrtak 18.01. u 19:30.


O izložbi:

Izložba „Šaptanje bankomatima“ zamišljena je kao kompozicija likovnog elementa (grafika) i književnog teksta (mikro proze). Ovaj relativno neuobičajeni spoj dvaju umjetničkih izričaja sa prezentira se publici na više nivoa, komunicira tekstualno i vizualno, te omogućava različite vrste interpretacije; vizualnim podražajem intenzivira osjećaj koji nose tekstovi.

Proces stvaranja mrlja Meić je započela proučavanjem slučajno nastalih mrlja iz zbilje, te istraživanjem mogućnosti tradicionalnog dubokog tiska grafičkog medija. Umjetnica traži način da kroz „ljepotu slučajnosti,“ harmoniju mrlja zaroni dublje i gledajući u jednostavne likovne elemente stigne osjetiti, promisliti, doživjeti. „Čitajući priče, listajući postojeće grafike tražila sam detalje, zoomirala, okretala, brisala, docrtavala, digitalno reagirala i intervenirala na vlastite skenirane grafike. Ponekad izdvajajući svega jednu liniju iz cijelog papira, ili milimetarsku točkicu pored ogromne mrlje. Takav pristup dozvolio je slobodnije i direktnije prenošene misli nakon pročitane priče. U želji da se riječi ne odvajaju od likovnih elemenata, reagirala sam impulzivno.“ Objašnjava proces stvaranja Meić.

Jedna od „početnih pozicija“ suradnje dvoje umjetnika, bilo je promišljanje o prevelikom broju informacija, sterilnosti današnjih vizualnih podražaja i pitanjima kako i zašto odabiremo i odbacujemo neke sadržaje. Lutanjem oka vidokrugom odabiremo nama poznate prikaze, a apstraktne likovne elemente poput mrlje na zidu ili istrošene zebre na cesti ignoriramo, ne opažamo. Slično se događa sa kraćim formama teksta (poezija, mikro proza, kratke priče…) koji u kakofoniji moderne komunikacije ne dolaze do izražaja, utopljeni su, jer su i po prirodi tiši, kontemplativniji. Dodatno, likovna komponenta značajno definira tekst: dinamika pisanog, sadržaj i zadani okvir likovnog djela, ograničavaju prostor teksta, a ipak mikropriča posjetitelja ostavlja s emocijom, slikom u glavi; ne doslovno zapamćena, nego kao osjećaj.

Umjetnici tako „glorificiraju“ jednostavne čiste vizualne sadržaje i kratke književne forme, ukazujući na važnost zapažanja, čitanja, gledanja i doživljavanja.

Šaptanje bankomatima zamišljena je kao putujuća izložba, koja će kroz 2024. godinu posjetiti desetak hrvatskih gradova.


O autorima:

Ivan Jozić (1981., Zenica) živi i radi u Zagrebu.
Autor zbirki priča „Muška svinja i dvadeset očajno ljubavnih“ te „Šaptanje bankomatima i druge nježnosti“. Finalist i pobjednik nekoliko književnih natječaja u Hrvatskoj i regiji (pobjednik regionalnog natječaja Record Stories, finalist natječaja Lijepe priče Ede Budiše i MasterCard Broda kulture 20+1 najljepša priča za ljeto 2013.).
Priče su mu uvrštavane u više antologija i publikacija u Hrvatskoj i regiji.
Suosnivač kulturnog projekta G točka: Grad u Gavelli. Sudjeluje kao član žirija za nekoliko književnih nagrada. Nastupao na mnogim književnim festivalima u Hrvatskoj i regiji, a najdraži „art gig“ su mu godine rada na Festivalu europske kratke priče. Od Ministarstva Kulture odabran je da 2016. godine, na Sajmu knjiga u Frankfurtu, sudjeluje kao jedan od književnih predstavnika Hrvatske.
Desetak godina obnašao je direktorske dužnosti u nekim od najvećih hrvatskih kompanija, u medijskoj industriji, bankarstvu i retailu.

Vida Meić (1991., Čakovec) živi i radi u Zagrebu.
Diplomirala je grafiku u klasi prof. Ines Krasić na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2017. godine s pohvalom Summa Cum Laude.
Samostalno izlaže od 2016. u Galeriji Matice hrvatske, Galeriji Kranjčar i Galeriji MSU. Izlagala je na tridesetak grupnih izložbi od kojih se ističu 7. i 8. hrvatsko trijenale grafike, 4. Bijenale slikarstva, 12. i 17. Erste fragmenti, 34., 35. i 36. Salon mladih, Međunarodna izložba Grafična pomlad (Maribor/Sarajevo, SL) i Student International Art Biennale – 8. SIAB (Skopje, MK).
Dobitnica je brojnih nagrada od kojih se ističu nagrada Grafičke zbirke NSK, MSU nagrada, 2. HPB nagrada Salona mladih, Erste Grand Prix i Rektorova nagrada.
U grafičkim ciklusima uporište pronalazi na procesualnosti i tijeku rada, istražuje izražajne mogućnosti grafičkih tehnika, a poseban naglasak stavlja na inovacijskom potencijalu greške i slučajnosti.
Radovi joj se nalaze u zbirci Muzeja suvremene umjetnosti, u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice, u Muzeju Grada Rovinja te u zbirci Erste banke. Sudjeluje na brojim radionicama i kolonijama.
Članica je upravnog odbora HDLU-a, te umjetničkog savjeta Galerije Garaže Kamba i Galerije Karas. Od 2017. do 2022. bila je zaposlena u Hrvatskom društvu likovnih umjetnosti kao voditeljica EU projekata. Trenutno je zaposlena kao asistentica na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

20240118-200345-2

S lijeva na desno: Seid Serdarevic iz Frakture, Vixa Mejic - autorica slika u knjizi i Ivan Jozic, autor teksta.

20240118-201209-2

O knjizi sam vec pisala, kada je prvi put promovirana u Kaptol Butique Cinema. A danas je otvorena i izložba sa grafikama i djelovima crteža iz knjige.

Fotografije:

20240118-201415-2



20240118-201442-2


https://youtu.be/M5Kx-UoCyKY?si=pC9LMWF3XOPvA7Lg

Tko ne otvara link, evo tekst pjesme. Predstoji Bogojavljenje, 19.01., kojeg obilježavaju pripadnici pravoslavne vjere...Sretno! Navodno je to noc kada se ostvaruju sve želje....Imam samo jednu: zdravlje za cijelu moju obitelj i mene....
Djole je posvetio pjesmu...
Đorđe Balašević – Na bogojavljensku noć

Na Bogojavljensku noć
Olba se dotače, lome se pogače, a venci smokava i mali zlatni praporci se pokače
Po prednjoj sobi mog baće
čudo je navike moć
Ko pod zastavom, društvo se sastalo, pod istom ikonom za crnim švapskim astalom
Što pamti svadbe i daće

Uglavnom gostujem kod kuće, al moju narav pamte tu
Brbljaju svašta pred svanuće
Al čak ni pripiti, ni da pomenu nju

Na Bogojavljensku noć
Pobožne pesmice, sveće i kresnice i uvek metu odveć onih glupih grožđica u česnice
Al to je tako, i amin
Strašna je prošlosti moć
Prate me duhovi, ko gladni vukovi
A moje vreme tinja kao stari trupac bukovi
Još jutros gurnut u kamin
Ruža je pupila u mrazu
I, što bi rekao moj kum: vuče te đavo na tu stazu
A ispred sebe imaš dobri stari izlizani drum

Nikad ne pričaju o njoj
A ja se ne raspitkivam
Ukrstim politru i noć
I na taj krst se, tu i tamo, prikivam
Već me i Dunav pretiče
Moja me senka spotiče
Al ništa me se ne tiče
I malo šta me pomera i dotiče
Sem, katkad, Nje

Na Bogojavljensku noć
Vašar starudija
Društvo sa studija
Profesor ruskog, Šveroš, Doktor, Paor i Opštinski Sudija
I svi smo na “Pomoz Bože
Silna je ljubavi moć
U jutra besana jos dođe nezvana, i kao provalnik mi pretura po mislima i pesmama
Al to je sve što mi može


Sve fotografije u postu su moje. Uživajte i u linku na pjesmu. Ako vam je drago....

Ljubim!









- 01:13 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2024 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Studeni 2024 (8)
Listopad 2024 (16)
Rujan 2024 (21)
Kolovoz 2024 (7)
Srpanj 2024 (13)
Lipanj 2024 (20)
Svibanj 2024 (21)
Travanj 2024 (23)
Ožujak 2024 (24)
Veljača 2024 (18)
Siječanj 2024 (20)
Prosinac 2023 (25)
Studeni 2023 (26)
Listopad 2023 (28)
Rujan 2023 (16)
Kolovoz 2023 (18)
Srpanj 2023 (22)
Lipanj 2023 (30)
Svibanj 2023 (27)
Travanj 2023 (28)
Ožujak 2023 (26)
Veljača 2023 (23)
Siječanj 2023 (24)
Prosinac 2022 (25)
Studeni 2022 (26)
Listopad 2022 (29)
Rujan 2022 (25)
Kolovoz 2022 (22)
Srpanj 2022 (22)
Lipanj 2022 (21)
Svibanj 2022 (28)
Travanj 2022 (29)
Ožujak 2022 (25)
Veljača 2022 (24)
Siječanj 2022 (25)
Prosinac 2021 (23)
Studeni 2021 (24)
Listopad 2021 (28)
Rujan 2021 (26)
Kolovoz 2021 (29)
Srpanj 2021 (31)
Lipanj 2021 (22)
Svibanj 2021 (28)
Travanj 2021 (28)
Ožujak 2021 (22)
Veljača 2021 (28)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (27)
Opis bloga