luki2.blog.hr
ponedjeljak, 15.01.2024.
Skoro pa tisuću...
|
Skoro pa tisuću postova....2018. sam se vratila na blog, nakon nekoliko godina izbivanja...Više se ne sjećam kada sam točno napisala prvi post, mislim da je to bila 2008., kolovoz....Znači, zaista dugačak staž na blogu. Na početku sam zaista s velikom radošću pisala, upoznala divne ljude, koji su pisali odlične postove....Neki su nas napustili, nažalost, prerano i jako mi nedostaju. Drugi su odustali radi nekih ljudi, koji u ih doslovno istjetali s bloga - neljudskim proganjem, koje je imlo jedan jedini cilj - nekoga natjerati da sam prestane pisati, jer je prevelik pritisak. Osobno sam došla na blog pisati, i samo pisati - i bila šokirana da je netko došao na blog iz bilo kojeg drugog razloga...Kako sam se prevarila!:(((( Igre, igrice, klanovi ....ždanovi....:(((( Prvu veliku mržnju osjetila sam nakon jednog posta o utiscima nakon koncerta moje prijateljice Brene iliti Fahrete Jahić - Živojinović....Pisala sam post do ranog jutra, otišla sva oduševljena spavati, onako još pod adrenlinom, sva sretna....:(((( No, ujutro sam imala što vidjeti....Šezdesetak komentara, a neki od njih toliko loši da mi je prisjelo....I post i komentari... Kad sam se vratila, tko me dočeka?! Osoba koja mi misli najgore. Zmija u njedrima. Napisala je nešto poput lijepo da si se vratila....A zapravo je mislila: "Što je, zašto si se vratila, a toliko smo se trudili da Te istjeramo...":(((((( Samo, sada sam se vratila daleko jača i pametnija, znajući što me čeka. Te manipulacije, te bljuvotine koje sam doživjela - ipak nisam očekivala....:((((( Najprije izdaja osobe, kojoj sam ponovo dala šansu.....O.k, više me nikada neće izmanipulirati....toliko je lažna i toliko manipulativna....imam mailove u kojima drugima piše sve najgore o meni. Ljudi mi poslali. Ja to nisam i nemam potrebu raditi - sve što sam imala, rekla sam javno, toj istoj osobi. Odnosno, napisala.Ta osoba inače uvijek viče sve javno, sve javno... Nikada niam imala potrebu mijenjati nick - jer ništa ružno nikome nisam napravila - dok su drugi mislili da će promjenom nicka biti zaboravljeno ono loše što su na blogu drugima radili. Ništa nije zaboravljeno! U mojem drugom povratku dobila sam vrijeđanja poput: baš mi je drago da (aludirajući na mene i Teatralnog) nemaju potomke, to bi bilo katastrofa......ne znajući da sam (sad govorim u svoje ime) mogla imati četvoro, petoro djece - da sam željela....Ali, strašno i gle čuda - nisam željela. Pa sam bila nedojebana skojevka, pa žena sa psom - budala koja ne voli ni ljude ni životinje, samo rat...Pa sam ružna, kaže čovjek koji nije postavio svoju sliku...Glupa nisam, jer sam na golemo čuđenje (ja budala, jer sam mislila da tako treba!) postavila svoje diplome, pa moram biti bar ružna... Onda je bilo dabogda vam Luki pekla kolače, jer sam slikala kolač koji mi nije uspio i to sam u svome postu sama rekla. Onda, i to mi je bilo najstrašnije, Mariano i da ja sramotim moju mamu jer sam napisala dva posta o mami i rekla da je bolesna....Znači, bolest je sramota. :((((( Nameće se zaključak da je pisanje o bolesti - sramota. Koje filozofsko razmišljanje! Stvarno! No, ne umišljam da sam samo ja meta -jer je prije toga Morskoj napisao da što im pisati o obiteljkom ručku, jer nije shvatio da se ne radi o ručku - nego o toplini zajedništva, što on očito ne može razumjeti. Nikad doživio... Onda, već gore spomnuta osoba sugerira da zašto ja nisam u Splitu, zašto idem na koncerte Balašević tribute bendova, pa kako komentiram....Ne, sada bih se trebala zakopati u zemlju i ne disati...:(((( A što se komentara riče, komentiram ljude koji su mi dragi, i nadam se kojim sam ja draga, i nemam potrebe komentirati ih zloćasto ili vrijeđati. Iako, onima koji baš dođu provocirati i bildati vlastiti ego što će popljuvati nekoga koga ja volim - odgovorim. Jer takvi misle da su jako veliki i vrlo istinoljubivi....Ali, kad njima nešto kažeš - joj, ni slučajno....Oni "istinu" o sebi ne podnose...Kao kad netko napiše Yes ser, umjesto Yes sir. Pa što znači jedno slovo?! Pih!:((( Da ne govorim o neprestanom omalovažavanju U zvijezdama piše, što mi je žao i uvijek se "upecam" i branim....:(((( Žena ima dovoljno tuge i bola za cijeli život, i ne treba joj još takva vrsta komunikacije.....:(((( I plakala je za Bandićem...I ja sam. Pa?! Problem?! Zaključila bih sa dijelom komentara predivnog Vjetra u granama: "A vi, uđete s nekime u raspravu, okrstite ga s par lijepih pridjeva, omakne vam se; nije teško s rasprave o stvarima preći na raspravu o ljudima – i onda se čudite kada ugrizeni uzvraća ugriz? Pa, čudna mu čuda, to je tako ljudski. Baš to čovjeka čini jednim običnim čovjekolikim čovjekom, a ne personifikacijom zla. Ljudi vole trpati druge ljude u ladice, tako je vjerojatno lakše razmišljati: jedni su opskurni, drugi su fašisti milosrđem, treći su muškarci koji su u sebi otkrili ženu, ali svi smo i dalje ljudi. Čak i činjenje (a kamo li ne govorenje) zla ne čini nas manje ljudima nego što jesmo; to našu ljudskost samo pojačava i dokazuje. Ne valja zaboraviti: svi mi pogotovo u stvarima politike ili društvene zbilje – ma koliko se trudili, odabiremo isključivo po emocijama, a onda ih se u nekom času zastidimo, pa potom tek racionaliziramo svoj odabir – jer mislimo da ćemo tako svojim odabirima dati dokaz, značaj, vrijednost. Upravo zato naše teorije i imaju taj pečat slabosti; drugi ne umiju prihvatiti objašnjenja koja su šuplja o stvarima za koje ne osjećaju baš ništa. „Ne sudite, da se ne sudi vama, jer sudom kojim sudite sudit će se vama; i mjerom kojom mjerite mjerit će se vama. Najprije izvadi brvno iz svojega oka pa ćeš onda jasno vidjeti kako izvaditi trunak iz oka svojega brata.“ Jest da to u ovom našem kontekstu zvuči luckasto; što mi uopće možemo učiniti piskaranjem po blogovima, ali nije loše sjetiti se tog principa." Ne ljutim se. Samo se udaljim. I to sve zato što ne razmišljm politički jednako poput tih vrijeđalaca, jer nisam vjernik i jer se nisam cijepila...Zamisli samo:(((( Jadni li su.....Moj život - moj pravila! Čovjek nema moć svima činiti dobro, ali ima izbor da nikome ne učini zlo. Ili, kako je moja baka znala reći: "Ako ne možeš pomoći, nemoj nikome ni otpomoći (odmoći)." Ni ljudima, ni drugim živim bićima. Idemo do tisuću, pa još jedan krug!:)))) Sretno mi.bloganje. Ljubim! |
