luki2.blog.hr
nedjelja, 14.01.2024.
Jutro poezije
|
Goran Čolakhodžić, pjesnik i prevoditelj dolazi s nedavno objavljenom novom knjigom poezije "Dvorišna vrata zemlje" na "Jutro poezije". Goran je vrlo cijenjen pjesnik i dobitnik nagrada Goran za mlade pjesnike i Mostovi Struge ŽIVOTOPIS Goran Čolakhodžić rođen je 1990. u Zagrebu. Diplomirao je anglistiku i rumunjski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju i prozu. Od 2016. jedan je od hrvatskih predstavnika u okviru međunarodne pjesničke platforme Versopolis. Sudjelovao je na nekoliko pjesničkih festivala u inozemstvu (Poljska, Velika Britanija, Makedonija, Belgija, Nizozemska) te na rezidencijama. Od 2017. član je Programskog odbora pjesničke manifestacije „Goranovo proljeće“. Također od 2017. jedan je od urednika online projekta Besplatne elektroničke knjige (BEK) Društva za promicanje književnosti na novim medijima. Intenzivno se bavi književnim prevođenjem. Autorske knjige: - Na kraju taj vrt (poezija, SKUD Ivan Goran Kovačić, Zagreb, 2015.) - Pred gradom su kosci (poezija, HDP, Zagreb, 2018.) - Dvorišna vrata zemlje (poezija, Raštan izdavaštvo, Beograd, 2022) Nagrade: - Goran za mlade pjesnike, 2015. (za rukopis Na kraju taj vrt) - Mostovi Struge, Makedonija, 2017. (za knjigu Na kraju taj vrt) - SFera za minijaturu, 2018. (za kratku priču „Sredstva proizvodnje“) Važniji prijevodi (ostvareno u suradnji s A. Oproiuom): - Marko Pogačar, inutul negru (Tracus Arte, Bukurešt, 2016.), izbor iz poezije - ur. Branislav Oblučar, Ritualul omului fericit: 18 poei croai tineri (Tracus Arte, Bukurešt, 2017.), antologija mlađeg hrvatskog pjesništva - ur. Srđan Gagić, Dinko Kreho, Boris Postnikov, A fost o dată o ară. Panorama prozei de război din ările fostei Iugoslavii (Paralela 45, Piteşti, 2018.), panorama ratne proze iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. TUMAČENJE SNOVA Goran Čolakhodžic Sinoć opet sanjam grožđe. To je zaokružen san u zelenoj geodi od šećera, pogodan izlaz u dan. Grožđe je bijelo kao i uvijek. Ne znam mu miris, ne dosižem okus. Još u krevetu, mreže mi neće reći ništa pametno, ništa što ne bih mogao i sam. Sanjarice kažu: ako je grožđe dobro, onda je dobro, ako vene, još ima dugo dok ne dođe mir. Ostavljen sam sa simbolom koji mi se godinama vraća: ne mislim ga predati jeftinim tumačenjima. On, osim toga, da bi bio pravi simbol i da u dubinu bobe stanu nebo i more, mora biti nijem. Samo pojava, napeta i svijetla, čisti znak, čisti centar nečeg neodređeno dobrog, slutim, što bi me rado pratilo i dalje. Ja se puštam stisku loze kao meko drvo. Malo fotografija:  Goran i njegova nova zbirka poezije  Ana Narandžic i Jelena Stanojčic, dvije odlične pjesnikinje došle su na "Jutro"... Dobro da sam došla malo ranije - jer mjesto za sjedenje me bih bila uhvatila.. Fotografije: moje. Ljubim! . |
